Godinama se na području Brdovca nastoji rasvijetliti sudbina brojnih žrtava poraća, a nova svjedočanstva i istraživanja postupno otkrivaju zaboravljene priče. Među njima se posebno ističe rad pokojnog Zvonimira Bukovine.
U borbi i trudu za istinom napredak je vidljiv. Knjiga spomenutog novinara i pisca pridonosi toj istini. “Jesu to puževi koraci, ali čini mi se da pomalo idemo naprijed. Što je najvažnije? Svaka žrtva zaslužuje da joj se da dužni pijetet. Mi Hrvati inače smo poznati po tome da volimo potonuti u zaborav. Tobože idemo naprijed, a nema napretka bez prošlosti, kao što bez onih naših pređa nema prezimena koje nosimo. Mišljenja sam da je dosta važno njegovati kulturu sjećanja. Nadam se da će i ovamo doći razdoblje kada će označena grobišta poprimiti oblike spomenika kakve imaju po Hercegovini. Ondje su pobilježena sva imena i zabilježeni grobovi za svakog čovjeka koji je poginuo. Ljudi moraju imati pozitivan stav prema pređima koji su ovdje stavili svoje mučeničko sjeme. U početku se govorilo da je žrtva mučenika sjeme kršćanstva. Tako ja vjerujem da je Hrvatska mučenička zemlja i da je sjeme ovih hrvatskih mučenika sjeme ljepše buduće Hrvatske, gdje će se više poštovati red i znati parametri ljudskog ponašanja, da Hrvatska jednog dana izgleda plemenitije i zdravije”, rekao je Mirko Ivanjek, potpredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću.
Istina se bilježi prije nego što utihnu svjedoci
Župnik Gretić svojedobno je govorio o pretpostavkama prema kojima je više Brdovčana pod zemljom nego nad njom. Isticao je i da je razdoblje Bleiburga bilo iznimno teško te da bi se mogla pojaviti svjedočanstva kojih javnost dosad nije bila svjesna. “Nažalost ima malo svjedoka. Ja znam Dragu Jančića, koji još uvijek pomno pamti sva ta događanja. Sad su mi se javile dvije žene koje također imaju starije ukućane koji bi htjeli svjedočiti. Ne samo da je skroz posljednje, nego i posljednje od posljednjeg vremena kad bi trebalo pokupiti ta svjedočanstva i ugraditi ih u kolektivno sjećanje“, ustvrdio je.
Bukovinina predanost i hrabrost u istraživanju
Zvonimir Bukovina stradao je, ali život je dao za ovo istraživanje nemjerljive vrijednosti. “Govor je bilježio upravo onako kako govore ljudi ovoga kraja, našom kajkavskom ikavicom, i to je posebna draž njegova svjedočanstva. Veliki je posao napravio. Možda je zbog tog svojeg hrvatskog stava i prijevremeno umirovljen kao novinar na Radio Zagrebu. Znači s 31 godinom staža i 55 godina života on je već bio umirovljen. Ipak, nije mirovao, nego je išao dalje istraživati. Istina i prave vrijednosti zapravo bi trebale biti iznad straha za ljudski život. A ljudi su se, kako je i on bilježio, bojali reći imena. I oni koji su činili zločine, tko zna jesu li u nekoj prilici pomislili da je to bio potpuno krivi put i promijenili svoj život? Ja to ne znam. Imena možda i nisu tako bitna, negoodnos prema žrtvama koje su ovdje. Velim, hrvatska zemlja toliko je zasijana mučeništvom. Ne možemo ju preorati cijelu da otkrijemo sve grobove, ali oni su uz nas svjedoci teškog razdoblja koje će uroditi Božjim blagoslovom i plodnijom Hrvatskom”, zaključio je Mirko Ivanjek.
Iako je malo živih svjedoka toga razdoblja, svako prikupljeno svjedočanstvo dodatno nadopunjuje sliku prošlosti i čuva uspomenu na žrtve ovih krajeva. Rad Zvonimira Bukovine, kao i svjedočenja koja još pristižu, ostaju trajni doprinos kolektivnom pamćenju Brdovca i njegove povijesti.
Objava Mirko Ivanjek u Brdovcu: „Nema budućnosti bez istine i sjećanja“ pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.