Potaknuta istupom Ante Kujundžića, saborskog zastupnika Mosta, o apsurdima s kojima se suočavaju posvojitelji, Slobodnoj Dalmaciji se javila Dijana Radovniković, majka dvoje relativno nedavno posvojene djece, piše Slobodna Dalmacija.
– Sve što je zastupnik naveo i istaknuo kao problem je čista i apsolutna istina koju sustav u Hrvatskoj već dugo jednostavno ne želi čuti. Iako se o ovoj temi sve češće istupa i govori u medijima, stječe se dojam da je najteži dio posvojenja uopće doći do prilike da postaneš roditelj zbog sporosti i nelogičnosti sustava, ali, nažalost, vrlo često problemi tu tek počinju, kaže Dijana.
Ona i suprug odradili su, priča nam, školski sav birokratski dio: napisali motivacijsko pismo, obavili razgovore, a potom i vrlo opsežna psihološka testiranja.
– Utvrđivala se naša podobnost da budemo roditelji i na ovaj dio priče nemam nikakve zamjerke jer je logično da morate dobro provjeriti kome se djeca povjeravaju i da to moraju biti ljudi koji su u svakom pogledu podobni da budu roditelji. Dakle, već u početku, vaš put do roditeljstva je bitno kompliciraniji nego kad je u pitanju biološko roditeljstvo, ali u ovim slučajevima, meni je to imalo logike. Prošli smo i edukaciju vezanu za posvajanje koja vam, ruku na srce, pomogne da se pripremite na ono što vas čeka, iako isto tako, brutalno iskreno rečeno, na posvojenje vas ništa ne može pripremiti, kao ni na biološko roditeljstvo jer tek kad se nađete u toj situaciji otkrijete da zapravo nemate pojma. Dobili smo rješenje da smo podobni kao posvojitelji i ušli u Registar. Za to je Centru za socijalnu skrb trebalo punih šest mjeseci. Što je bilo toliko komplicirano, ni dan danas ne znamo”, pita se ova majka, koja je i sama odrasla u posvojiteljskoj obitelji o čemu je Slobodna već pisala.
Kaže da su se ona i suprug bili pripremili na dugo čekanje, ali im je već nakon dvadesetak dana zazvonio telefon i rečeno im je da imaju dečka i curicu. Prošli su period upoznavanja i djeca su im stigla doma.
– Prilikom posvojenja nismo upozoreni da djeca možda imaju traume od svega što su ranije doživjela, jer ipak se djecu ne oduzima biološkim roditeljima bez zbilja ogromnog razloga, rečeno nam je da oni o zlostavljanju “nemaju saznanja”. I tu kreće birokracija. Od spoznaje da nećete dobiti ni centa za opremanje novorođenčadi jer su biološki roditelji taj novac već dobili, oni isti biološki roditelji kojima su ta djeca kasnije oduzeta radi zanemarivanja i(li) zlostavljanja. Izgleda da država smatra da vi kao posvojitelji nemate troškove opremanja i da vam ti novci padnu s neba. Ni sama ne znam koliko smo novaca potrošili na opremanje namještaja, kolica, pelena, odjeće, igračaka i svega ostaloga što vam treba jer u tom trenutku jedno dijete je imalo četiri godine, a drugo 15 mjeseci. Dakle, treba vam sve, ali činjenicom da niste biološki roditelj pravo na pomoć, pa makar i onu simboličnu, nemate. Nadalje, dužni ste sami se pobrinuti za izbor pedijatra, pa telefon u ruke i zivkajte dok vam se netko ne smiluje jer većinom se primaju novorođene bebe, što vaša djeca u tom trenutku nisu. Mi smo imali sreće pa pronašli divnu liječnicu koja je imala razumijevanja za situaciju i relativno smo brzo riješili i taj problem, dok postoji i previše priča ljudi koji nisu uspjeli. Većina djece u trenutku posvojenja imaju i neke zdravstvene probleme, tako da ako ne želite čekati mjesecima, imate samo jedan izbor, a to su privatni pregledi. U trenutku posvojenja niste najbolje upućeni u prava koja imate, većinom vam je rečeno u kontekstu “sve je to isto kao da ste biološki roditelj”. E nije, kategorično tvrdi Dijana.
– Uvijek ste pod povećalom! Iako ste prošli tako rigorozna testiranja da vjerojatno vas poznaju do sedmog koljena,ali sama činjenica da niste biološki roditelj daje sustavu pravo da vas tretira drugačije. Medicinsko osoblje, pa i poneki djelatnici sustava socijalne skrbi nisu elementarno educirani čak niti oko osnovnih pojmova vezanih za posvajanje, u najboljem slučaju ih miješaju s udomljenjem. Pa tako redovno doživljavamo da me se u medicinskoj dokumentaciji naziva “posvojiteljica”, što ja nisam, nego majka. Također, imali smo iskustvo gdje socijalna radnica u službenoj dokumentaciji mog supruga naziva “očuh”, a ne treba biti nešto posebno educiran da se zna da taj termin podrazumijeva majčinog partnera, dok moj suprug je činom posvojenja djeci postao jedino otac. Porodiljne naknade, odnosno u našem slučaju, posvojiteljska naknada, odnosno posvojiteljska briga ukoliko ste nezaposleni su priča za sebe. Dobivate sto različitih informacija, od toga da ih možete koristiti bilo kad do djetetove 18. godine do toga da zapravo ako imate starije dijete, na tu naknadu uopće nemate pravo.
Svima su puna usta zaštite obitelji kao i brige za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a onda vam taj isti sustav radi sve što može da vas zapravo “kazni” jer niste biološki roditelj. Od prespore birokracije, dugog čekanja, pa na koncu i redikuloznih propisa kao što je taj o opremanju djece, posvojitelji se nerijetko osjećaju kao građani drugog reda.
O ovome se u Hrvatskoj malo govori i zato je ovaj istup zastupnika Kujundžića prije svega hrabar, a onda i jako bitan jer vrijeme je da sustav prestane okretati glavu. Istina, posvojitelja i posvojene djece nema puno, ali zar je to razlog da ih se i na ove načine obeshrabruje? Zar ne bismo trebali raditi na tome da posvojenje bude što lakše i brže, isključivo radi interesa djece koji u suprotnom odrastaju u institucijama, koje, iako se trude, ne mogu biti zamjena za obitelj? pita Radovniković.
Dodaje da su svi problemi vrlo lako rješivi upravo zato što se radi o manjem broju ljudi i troškovi koje bi država imala su zanemarivi.
– Ne žalim jednog centa niti jednog dana potrošenog na birokraciju kada vidim osmijeh svoje djece i osjetim sreću koju nam svakoga dana donose jer njihovo jedno sretno ‘mama‘ nadoknađuje sve ono što sustav odnosi, ali onda nam taj isti sustav i država ne trebaju mazati oči pričama o jednakim pravima i jednakom tretmanu. Dajte napokon šansu djeci da imaju toplu obitelj jer apsolutno svako dijete treba i zaslužuje obitelj i stabilnost, a troškovi toga su zbilja zanemarivi. Dajte šansu da se više ljudi ohrabri na ovaj čin time što nam nećete podmetati nogu na svakom koraku nego naprotiv, ohrabriti ljude da postanu obitelj i u tome im biti podrška umjesto da sami plivaju bespućima birokracije. Ako nitko, puno djece će vam na tome biti zahvalno, poručila je majka Dijana Radovniković, piše Slobodna Dalmacija.
