– Čestitamo, Cristiano! Hvala na svemu i sretno u mirovini.
Slavodobitno su, i s daškom ironije, Ronaldovi gorljivi suparnici dočekali njegov transfer u Saudijsku Arabiju, sugerirajući kako je velikan odjahao u suton karijere u “neozbiljnu” nogometnu sredinu.
A što bi takvi tek rekli na avangardan potez, tada, 22-godišnjeg klinca iz Španskog? Nakon neslavne osmomjesečne epizode u Speziji, u drugoj talijanskoj ligi, koja naprosto “proždire” mlade igrače, stigao je na Kantridu. U riječkom dresu bio je na marginama, pokušao se izbrusiti na posudbi u slovenskom Celju, međutim, u veljači 2015. je prelomio – “vrijeme je za nešto novo, nešto drugačije”.
Mislava Oršića, koji je prve nogometne korake napravio na Trešnjevci, put je odveo u Južnu Koreju. Zemlja Gangnam Stylea, Samsunga, K-popa… ali i nogometa?! Nikako.
Pakirajući kofere za Aziju, s 22 godine na leđima, u najdublju ladicu nogometnih želja spremio je jednu, onako, poprilično veliku, ako ne i najveću. Zaigrati za Dinamo. Gazeći travnjacima korejske lige, uz kratku epizodu i u Kini, bio je sve udaljeniji od “modrog” kluba. A sada, gotovo osam godina kasnije, odradio je svoje. Postao je “besmrtnik” u Maksimiru. Postao je omiljen. Jednostavan, skroman, pristojan.
– Ha-ha, ma skupljam i ja, ne brini – s osmijehom nam je popularni “Orša” u četiri oka odgovarao na našu molbu da nam potpiše jednu od samoljepljivih sličica za Svjetsko prvenstvo s njegovim likom, dok smo mi smatrali da bi nas mogao možda “čudno” pogledati. Bilo je to na dan polaska hrvatske reprezentacije u katarske pustinje u kojima su, upravo njegovom majstorijom, napravili povod za novi doček na Trgu bana Jelačića. Pokazat će se kasnije, bio je to doček, ali i njegov oproštaj od Zagreba, barem zasad.
‘Nemoj ići od nas, okolo svuda je tama‘
Kada je Burnley prošle zime pokucao na vrata Maksimirske 128, s kovčegom krcatim 10 milijuna eura, natpisom su navijači Dinama pokušali šarmirati svog miljenika pred njegovom kućom – “Nemoj ići od nas, okolo svuda je tama”. Rampa se spustila, a igrač s brojem 99 na dresu, dobio je novi, bogatiji ugovor.
Međutim, iz maksimirskih odaja Englezi su ga ipak otrgnuli ove zime. Četiri i pol godine od njegova povratka u rodni Zagreb. Četiri i pol godine u kojima će postati živuća legenda. “Doma” se vratio paralelno sa srebrom “vatrenih”.
Dok su tadašnji Dalićevi izabranici kovali drugu hrvatsku medalju u povijesti, Oršić je većini hrvatskih zaljubljenika u nogomet bio – anonimac. Niti oni nešto upućeniji nisu bili iole optimističniji oko njegova povratka, za njih je on bio tek dječak, koji je u tinejdžerskim godinama zabljesnuo u žutom dresu zaprešićkog Intera. Ujedno, u, sada već, bivši klub stigao je u prometnom prijelaznom roku. Stigli su tog ljeta Petković, Majer, Théophile… osovina europskog Dinama, međutim, kada su se začinjali uspjesi na međunarodnoj sceni, kao uvijek provjerena opcija nametalo se guranje lopte na lijevu stranu.
Upravo se tamo rodila legenda o Mislavu Oršiću. Opraštali su se navijači “modrih” od Luke, Dudua, Olma, Gvardiola, ali najnoviji odlazak bio je drugačiji. Gotovo pola stoljeća trajalo je poznato Dinamovo prokletstvo – dočekati “proljeće u Europi”. Nakon što su u maglovitoj maksimirskoj noći odigrali, doslovno, neviđenu utakmicu protiv Spartaka iz Trnave i na sitne komadiće poderali mit o prokletstvu, Dinamovi su igrači postali pohlepni. S pozitivnim predznakom. Brzo su probavili preskakanje skupine, a punila ih je već nova glad za penjanjem na više europske stepenice.
Epska noć na pustom Maksimiru
Dok se teško prisjetiti svih blještavih Oršićevih trenutaka u plavom dresu, jedan od prvih dogodio se u rujnu 2019. U Zagreb je stigla Atalanta, puna elana i motivacije, ipak je to je bila njihova prva povijesna utakmica u elitnom natjecanju, međutim, na “Čizmu” su ispraćeni s četiri komada u mreži. Potpis na “hat-trick” stavio je upravo on. Ipak, ta su tri gola pomalo pala u zastaru. Isključivo njegovom zaslugom, jer je priredio novu simultanku za pamćenje.
Dok je Zoran Mamić, nakon prve utakmice Tottenhama i Dinama u Londonu, morao odstupiti s klupe zbog potvrde pravomoćne presude Vrhovnog suda, grogiranu momčad hrvatskog prvaka čekao je uzvrat s dva gola zaostatka. Svjetski mediji punili su se vijestima o treneru, zapostavljajući spektar nogometa, misleći kako će Spursi u Zagrebu samo “dovršiti posao”. A onda se dogodila epska noć, noć koju će generacije desetljećima prepričavati.
Na pustom Maksimiru, u doba dok su tribine morale biti prazne zbog prevencije od virusa, pisana je “modra” bajka. Prvi, drugi, treći. Izbrojao je Oršić svoje pogotke u mrežu iza Huga Llorisa, zapečatio lajtmotiv karijere, a ishod su bile tisuće na ulicama glavnog grada, gdje je pirotehnika bila neizostavan dodatak. Masa se sjatila pod maksimirski zapad, gdje su suigrači oduševljeno u zrak bacali svog heroja, Mislava Oršića, koji je u potpunosti oživotvorio bezvremenski hit Prljavog kazališta i postao – “heroj ulice”. Bilo je to 18. ožujka 2021., upravo na drugu obljetnicu Oršićeve predstave karijere, Southampton se susreće s Tottenhamom, a Kaneu i društvu sigurno neće biti posve ugodno izaći na teren, znajući kako se ondje skriva njihov stari krvnik.
Potpisao je “smrtnu presudu” i West Hamu usred Londona, zabivši kirurški precizan pogodak iz “zone Oršić” donijevši tako Dinamu prvu povijesnu pobjedu u Engleskoj. Dva je pogotka zabio i Sevilli, od kojih je jedan bio u minimalnoj pobjedi na Maksimiru, koja je ipak bila nedovoljna za preskakanje španjolskog kluba. Ostavši u klubu i nakon udvaranja Burnleyja, osigurao je još jedno poglavlje u već debelom omažu maksimirskog mandata, a žrtva je bio treći londonski klub.
“Uništio nas je sto puta”
U prašini je ostavio Wesleyja Fofanu, braniča plaćenog 80 milijuna eura, mirno “potkopao” Kepu, vratara plaćenog također 80 milijuna eura, i u trans bacio tribine, potpisavši pobjedu Dinama nad Chelseajem, koji je samo godinu i pol dana ranije postao prvak Europe. Samo osam dana kasnije, u strijelce se upisao i na mitskom San Siru, međutim, njegov pogodak nije bio dovoljan za bodovni učinak protiv Milana. Postao je i najbolji Dinamov strijelac u europskim natjecanjima, u 70 odigranih utakmica mrežu je tresao 28 puta.
Dok se potpisnik ovih redaka približava zaključnim mislima o miljeniku maksimirskih tribina, tako sve više pogled baca na društvene mreže, na kojima Oršiću zahvale i sreću upućuju svi, pa čak i oni iz redova najvećih rivala, koji su odahnuli njegovim odlaskom.
“Uništio nas je sto puta, ali za njega se vidi da je prije svega čovjek”, “Bili sa sjevera ili s juga, ovog čovjeka morate voljeti”, “Primjer čovjeka i nogometaša”… samo su neki od komentara.
U prilog komentarima ide i čast koju je dobio prije nekoliko mjeseci. Na zagrebačkom Resniku, osvanuo je grafit s njegovim likom, a sa strane stoji poznati citat, kojima je dodatno kupio vjernost Dinamovih navijača. Na pitanje novinara o interesu “većih inozemnih klubova”, Oršić, koji je kao dječak pohodio sjevernu i istočnu tribinu Maksimira, ubrzo je korigirao pitanje.
– Prvo da vas ispravim, mislim da nema većeg kluba od Dinama.
Nakon što je Hrvatska u epskoj bitki srušila Brazil, u kojoj je briljirao njegov donedavni klupski suigrač Dominik Livaković, u izjavi poslije utakmice kratko je poručio:
– Ja ostajem sigurno u Dinamu, a ako Livija ne prodamo sad, onda nećemo nikad.
Niti mjesec dana kasnije, došlo je do promjene. Livaković zasad ostaje, a on je otišao. Ipak, uz zdravorazumski pristup svih njegovih poklonika, Orša je zaslužio odlazak u najjaču ligu svijeta, a gledatelji će na Otoku, za razliku od Maksimira, njegove velemajstorske poteze i “čišćenje paučine” moći gledati iz neposredne blizine. A zaživi li uistinu kad u budućnosti bajka i nedosanjani san o novom stadionu na istoku Zagreba, Mislav Oršić morao bi na tom zdanju imati svoj kutak, mali hram, pa čak i tribinu nazvanu u njegovu čast, a broj 99 mogao bi otići u povijest, kako se to i radi diljem svijeta u čast velikih igrača. Sudeći prema privrženosti klubu, ali i ljubavi koju je dobivao posljednjih godina s tribina, ovo nije Oršićevo “zbogom” Maksimiru, nego vjerojatno tek kratko – “doviđenja”.
