All posts by : admin

Ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Davor Božinović rekao je tijekom gostovanja u emisiji Danas RTL Televizije da još uvijek nije potrošio svoj prvi euro te da je ulazak Hrvatske u Schengen veliko olakšanje i uzbuđenje.

– Šest godina svakodnevno smo se bavili Schengenom, uz ostale poslove. Došao je i taj trenutak 8.12 kada smo dobili potvrdu Vijeća ministara, ovo je bilo svečano obilježeno, svi zajedno potvrdili što govorimo godinama, a to je da je RH zaslužila nego je i postala članicom – rekao je Božinović.

Ministar je rekao da će policajci koji su radili na graničnim prijelazima sada prijeći na druge poslove, poglavito one vezane uz borbu protiv graničnog kriminala. Dodao je da će njih više od 700 biti u toj ili drugoj liniji rada.

Kućice na granicama će ostati za slučaj da neka zemlja ili niz zemalja poželi aktivirati interne granice. Ministar je rekao da će se policajci koji su radili na granici rasporediti po postajama koje se nalazi u blizini tih prijelaza. Najveći dio onih koji su radili na graničnom prijelazu Bregana bit će prebačeni u Samobor i Zaprešić.

Božinović je rekao i da su sigurnosni problemi danas kompleksniji nego ikad.

– Problem su migracije, aktivno radimo i prepoznati smo, iako tada nismo bili članica Schengena, da usklađujemo postupke na europski odgovor – rekao je ministar.

Božinović smatra da su se migracije povećale zbog posljedica siromaštva, klimatskih promjena, rata, agresije na Ukrajinu.

– Elementi koji utječu na povećanje broja migranata, policija je ta koja će s drugim službama dati odgovor na to – dodao je ministar.

Božinović je upitan i slučaju Hrvata koji su u Zambiji uhićeni zbog sumnje u trgovinu ljudima.

– Poznato vam je da naše institucije imaju osnovanu koordinaciju. DORH i policija su krenuli s izvidima i treba po svakom slučaju vidjeti na temelju čega su donesene odluke, upisi, rješenja – rekao je ministar.

Božinović je rekao da se još ne može reći je li pogreška učinjena u Hrvatskoj te da se slučaj još uvijek istražuje.

Ministar je dodao da je Ministarstvo unutarnjih poslova već nekoliko puta komuniciralo s uhićenim Hrvatima te da su hrvatski konzuli u nekoliko navrata odlazili u Zambiju i razgovarali s hrvatskim državljanima te tamošnjim institucijama.

– Znamo da su u situaciji koja nikome nije ugodna, ali nemam nekih prigovora na postupanje – rekao je ministar.

Božinović je rekao da postoje procedure za posvajanje djece iz Afrike te da iz svakog slučaja mogu izvući zaključci i pouke te situacija dodatno poboljšati.

“Pozdravljen Aleksandre, sretno spretno”. Baš me tim riječima, uz neku prigodnu fotografiju, e-mail porukom oko Božića već godinama zgodno i ugodno iznenadi Drago Mlinarec, začetnik autorske rock glazbe u Zagrebu, Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Naime, LP ploča “Naši dani” (1968) Grupe 220 – na kojoj je Mlinarec kao pjevač i gitarist, uz asistenciju gitarista Vojka Sabolovića i klavijaturista Branimira “Lamberta” Živkovića, bio glavni autor pjesama – smatra se prvim autorskim rock albumom u nas, kojem su prethodili jednako važni EP singlovi “Osmijeh” (1967) i “Kad bih bio Petar Pan” (1967). 

Rasadnik talenata

Uz to, grupa 220 bila je i rasadnik talenata, iz kojih će kasnije poniknuti Parni valjak, Aerodrom i Film, jer su kroz njene redove prodefilirali i Hus, Aki, Jurica Pađen, Nenad Zubak i Piko Stančić, kao i stariji “električari” poput Davora Šterna, Ranka Balena, Vojislava “Miše” Tatalovića i drugih.

Kako sam rođen 1967. godine, bio sam puno premali da bi “Naši dani” odlučujuće odredio i moj put kroz glazbu, ali kasnije sam zavolio tu ploču i cijenio što je s Grupom 220, a i kasnije učinio Drago kao “hrvatski Bob Dylan”. Dok se srž djelovanja “električara” iz ranih 60-ih, kojima je Mlinarec pripadao s grupom Jutarnje zvijezde (1962-1966), svodila uglavnom na “plesnjake” i izvedbe anglo-američkih rock‘n‘roll standarda iz 50-ih i prve polovine 60-ih, te prepjeve inozemnih pop hitova, Grupa 220 ukazala je da je ovdašnjim rock glazbenicima izazovnije, pa i isplativije, stvarati vlastite pjesme. Konkretno, EP “Osmijeh” prodan je u više od 50.000 primjeraka, što je za to doba bila više nego respektabilna naklada.

Uz beat ranih 60-ih, donekle i dozu naivnosti, Mlinarec je ipak donio “flower-power”, pa i gradske i egzistencijalne teme, kakvom se hrvatski rock dotad baš i nije mogao pohvaliti. Nota bene, Grupa 220 doista je izgledala kao da je ponikla na brdašcima San Francisca, a ne na Vrbiku, gdje je često nastupala. Bila je to “svojevrsna maturalna svjedodžba, potvrda zrelosti domaćih začinjavaca – per aspera ad astra – među planetarno rokersko bratstvo”, piše Siniša Škarica. A i Darko Glavan u nekoliko mi je navrata pričao zbog čega je bila velika stvar kad je na njegovoj maturalnoj zabavi u Rijeci nastupio Drago Mlinarec, koji je uz albume grupe The Doors, bio presudan da se okuša u karijeri rock kritičara. Vlado Kreslin smatra odlučujućim utjecaj Mlinarca da se okuša u kantautorskoj karijeri, a osobno bih rekao i da je Drago bio prvi koji je raznovrsnim solističkim albumima ukazao kako voditi kantautorsku karijeru.

Potraga za srećom

Mlinarec u našu rock glazbu unosi (metaforičku) potragu za srećom, ljubavi i mirom, ali i nemir i strast, melankoliju i sjetne misli o protoku vremena, čega je kao “djed, otac, sin i sveti duh hrvatskog rocka”, kako ga je krstio Dražen Vrdoljak, već bio svjestan na pragu za niz rokera kobne 27. godine života. U tom smislu može se, pa i mora, konstatirati da je za ovdašnju rock glazbu bio važan koliko je Arsen bio važan za autorsku šansonu, kanconu, zabavnu i pop glazbu. Nema Štulića bez Mlinarca, a ni mnogih drugih prije i poslije Štulića, priznavali to oni ili ne, jer zarana je bio u dosluhu s tek godinu dana starijim Dylanom, i tri godine mlađim Neilom Youngom.

Srećom i ne samo srećom, Drago nije zaginuo mlad kao neki njegovi suvremenici, nego zauvijek ostao vječni mladić hrvatske rock glazbe, onako vitak i spretan, s nonšalantnom bradom i frčkavom kosom, često zaogrnut krasnim osmijehom. Kako ima već dosta vremena da se povukao sa scene, dominantno nam je ostao u sjećanju sa starih fotografija i iz davnih “videospotova” u produkciji TV Zagreb, s omota albuma i singlova. Sjećam se da je ekipi koja je radila Fiju Briju festivale – a bio sam u njih involviran kao menadžer i diskograf – bilo jako važno da ga nagovori da na jednom i nastupi. Kasnije mu je dodijeljena i nagrada Stari mačak (Crni mačak za doprinos hrvatskoj rock glazbi), a onda i Porin za životno djelo, u povodu kojeg sam s Dragom na zagrebačkom kolodvoru vodio dugi intervju za Jutarnji list.

“Rock su smatrali destruktivnom djelatnosti, koja uništava nježne i neiskvarene mlade duše koje, umjesto da se predaju vagnerijanskim osjećajima poimanja svijeta, radije slušaju pjesmuljke koji traju dvije do tri minute. A osim toga, kaj te fine lepe i mlade curice, pa čak i one iz finih familija, vidiju u tim divljacima, pa kam sve to ide, pa to je kataklizma, jahači apokalipse su pred vratima, i kaj to naše društvo ne vidi… bla und bla und bla, rekli smo mi onda čoporativno”, duhovito je zborio Drago u tom intervjuu. Iza nas je već bila suradnja na njegovom albumu “Krhotine” (1996), zapravo kompilaciji njegovih skladbi, ujedno i njegovom prvom CD albumu. Formalno, a i sadržajno, bio sam urednik tog izdanja, i time usko surađivao s Mlinarcem, što mi je bila velika čast. Iako sam odrastao uz drugačiju glazbu, odnosno uz punk i post-punk, raditi s Mlinarcem na jednom njegovom albumu, pa makar to bila “samo” kompilacija, bio je jedan od onih poslova zbog kojih sam i poželio postati diskograf.

Bio sam mlad, ali ne više i “zelen k‘o zelena trava”, a raditi s čovjekom koji je prvi u nas zarolao (autorski) rock‘n‘roll, bilo je ostvarenje jednog od mojih snova. Premda kompilacija, bilo je izazovno raditi s Mlinarcem jer bio je sklon mijenjanju pjesama koje bi trebale ući na “Krhotine”, ili finalnog redoslijeda skladbi, što je na svakom albumu jako važno, a slično je bilo i s radom na ovitku, ako se dobro sjećam. No nikada me nije izbacio iz takta, nadam se, ni ja njega. Trudio sam se imati razumijevanja za njegove “mušice”, jer veliki umjetnici imaju pravo na njih. Nikada nisam smetnuo s uma ni čime nas je taj tihi, nenametljivi i skromni čovjek zadužio, te zašto je njegova muzika koliko važna, toliko i lijepa te istodobno životna i filozofska, osobno ispisana i generacijski amblematska, žanrovski utjecajna i kvalitetom neprolazna.

Prostor slobode

Uz to, njegov je otac radio s mojim ocem u istoj tvornici na zapadnom rubu Zagreba, pa ako se moj otac dobro slagao s njegovim, bio je red da se i ja dobro slažem s Dragom. Na kraju je Mlinarec dobio Porina za “Krhotine”, što me učinilo ponosnim, jer sam nekog vraga i ja radio na tom izdanju. Shvatio sam taj posao i kao moje vraćanje duga tom važnom kantautoru koji je otvorio prostor nove (rock) slobode u nas. Cimao sam ga da mi priča zašto se 1987. godine preselio na selo, negdje oko Bele Gorice iza Zaprešića, ako se ne varam, jer mi se to činilo pametnim, a danas još smislenijim od mog daljnjeg tavorenja u Zagrebu.

Kad god pomislim o tome, na pamet mi padne Drago, pa sam u dva-tri navrata vozio po cesticama oko Vele Gorice, da vidim gdje je otišao. I premda sam taj odlazak iz grada na selo povezivao s hipijevštinom, u intervjuu mi je o tome rekao sljedeće: “Idila postoji samo u utopijama, ili kak su vrli naši Dubrovčani kroz Gundulića lijepo sročili – o lijepa, o draga, o slatka, o slobodo. Ekološki sam na tragu osvještenja, nisam hippy, kad dođem u grad osjećam se gradski, cool is the rule – zakaj bi se nerviral – bi si žifce spretumbal”. Eh, da mi je to naučiti. “Sretno spretno”, dragi moj Dragec.

Početkom 2017. godine u Muzeju Matija Skurjeni u Zaprešiću, Stipan Tadić predstavio je ciklus “Motivi iz okolice”, gvaševe s prizorima iz polururalnih predjela oko Zagreba koje je obišao pješice, s crtaćim blokom. Na ljeto sljedeće godine otišao je na studij u New York, na Sveučilište Columbia. Ni na trenutak nisam pomislio da se Stipan neće snaći u New Yorku. On posjeduje zaista golemu socijalnu inteligenciju i zavidnu radnu energiju i da ga ostavite na Južnome polu, tamo bi ubrzo crtao pingvine i družio se s njima. U siječnju Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Salonu Josip Račić otvara prvu Stipanovu izložbu u Hrvatskoj nakon njegova odlaska u Ameriku, s predgovorom Branka Franceschija, ravnatelja muzeja.

Stipan Tadić u garaži u Gornjem Vrapču 2017. godine

Boris Kovačev/Cropix/

Izloženi radovi prikazuju scene njegova života u New Yorku s istim osjećajem za karakter mjesta s kojim je slikao Sesvetski Kraljevec i Lučko. Kišne noći u Mott Streetu, suton nad New Jerseyjem, plaža Coney Islanda puna šarenih lokala i smeća, prazne ulice u doba zatvaranja zbog koronavirusa, reklame i beton s tragovima guma bicikla, sirovi su isječak života. Autor je svjestan sličnosti ovog ciklusa s “Motivima”: “S obzirom na to da sam sada u Americi, u ovaj trenutak svog stvaralaštva moram uložiti sve svoje snage. Logično je da sam se oslonio na nešto što smatram svojim najboljim ciklusom. Ideje i metode koje sam koristio tamo, sada koristim u New Yorku. To je slično istraživanje trenutka i dokumentiranje života. Zanima me koliko duboko možemo ući u trenutak.”

Te trenutke svoga života ovdje prikazuje patetično i dramatično. Zbog toga što je svjestan patetike kojom pristupa svojim temama, ovi gvaševi imaju u sebi i diskretan humor. Umjetnikova soba, njegov svakodnevni put autobusom ili podzemnom željeznicom, američka socijala u imigrantskim restoranima – sve to čini melankolične scene iz njegova života, obogaćene imaginacijom koja spaja srednjovjekovne drolerije i videoigre. “New York je prilično distopijski grad,” kaže mi, “romantika New Yorka je mračna. Sve je tu jako vizualno prisutno – siromaštvo, bogatstvo, nasilje. Na taj nivo stvarnosti mi iz Hrvatske nismo naviknuli.”

The Room, 250 x 150 cm, ulje na platnu, 2021.

Povlaštena pozicija

Pokušaj predočavanja intenziteta svakodnevnih doživljaja nešto je što karakterizira estetiku Stipana Tadića već dugo: “Slika ima narativni potencijal koji me uvijek zanimao. Poput književnog djela. Primjećivanjem detalja možemo dobiti uvid u društvo i u ljudske živote. Moj pogled na ovo društvo, primjerice, različit je od pogleda koji sam davao dok sam živio u Hrvatskoj. U Zagrebu sam se uvijek osjećao kao outsider.

Bio sam netko iz Novog Zagreba i navikao sam se pričati iz pozicije outsidera koji ne pripada ‘art svijetu‘. U New Yorku sam, zapravo, insider tog svijeta. Bijelac koji je završio Columbiju. Paradoksalno, donekle. Nisam bogat, ali ovdje me okružuje takvo siromaštvo da shvaćam svoju povlaštenu poziciju. Ne mogu više tematizirati neku svoju bijedu, što je super, jer je to nepotrebno. Nadoknadio sam to profilirajući svoj stil, a New York je najbolje mjesto za to. Recimo, od svojedobne opsesije naivnim slikarstvom ostalo mi je korištenje ptičje perspektive. Volim kada u slici ima puno detalja, događanja, značenja, kada ona obuhvaća velik komad života. Opredijeliti se tako za nešto – to je stil.”

A u njegovu stilu primjećuje se sve više groteske. Na slikama kao što su “Vizije na nebu” ili “San u podzemnoj” fantastični se romantizam spaja sa suvremenim, urbanim životom. Stipan potvrđuje ova opažanja: “Groteska kod mene proizlazi iz srednjovjekovne umjetnosti koja me fascinira. Kada sam, prije nekog vremena, odbacio sav klasicizam iz svoga rada, okrenuo sam se estetici koja me oduvijek privlačila, a to je ona stripa, folklora, ilustracije, iluminacija i prvenstveno pučke umjetnosti. Klasična umjetnost mi je uvijek bila smiješna i to je razlog mojih brojnih citata u starijim radovima, ali moj stvarni afinitet leži u grotesci.”

Across 110th Street, 50 x 40cm, ulje na drvu, 2020.

Veliki kroničar

A ponad svega stoji veliki kroničar društva, običaja, vremena, tvrdi realist 16. stoljeća, Pieter Bruegel. “Utaborio sam se u Bruegela“, reći će Stipan, “On mi je zaglavni kamen i glavni izvor iz kojega vučem sve daljnje utjecaje – svih škola, stilova, pravaca koji su proizašli iz njega do danas, ali i onih koji su mu prethodili.” Bruegel je važan i zato što je dao glas običnom čovjeku i njegovu svakodnevnom životu, njegovu radu, njegovim problemima i njegovu slobodnom vremenu. Bruegelove se slike mogu gledati kao socijalna povijest Europe 16. stoljeća. Društveni komentar koji bi se mogao iščitati iz Stipanovih slika također je indirektan, prigušen i suptilan. One su živa stvarnost, prenesena u slikarski jezik, u govor izravne spoznaje.

Stalni motiv ovih slika je i modernistička suburbana arhitektura. Goleme betonske stambene jedinice Stipan je već slikao na prizorima Novog Zagreba. Sada se njujorške modernističke gradnje nadvijaju prijeteći nad njegovim Manhattanom: “Arhitektura mi je poslužila da svojim prizorima dam još jednu dimenziju. Portret čovjeka je uvijek i portret društva, ali meni je sad zgrada postala zanimljiviji motiv u tom smislu. U New Yorku imaš s jedne strane kinesku zgradu, s druge strane crnačku i one same pokazuju društvene odnose.”

Kako se, inače, ovaj zagrebački umjetnik snalazi tom društvu? Tamo on, prvenstveno, vidi više prilika za stvaralaštvo: “Amerika je zemlja u kojoj je glavna vrijednost novac. U svim zemljama možeš sve postići s novcem, ali u Americi možeš novcem postići i previše. Sve je novac, novac, novac… ali zbog toga i novac dolazi lakše. Umjetnici nisu ovisni toliko o državi, kao kod nas, koliko o različitim privatnicima.

Česti su fundraiseri i donacije za umjetnost. Postoji gotovo beskonačno fundacija i izvora novca od kojih se može živjeti. I to za svaku vrstu umjetnosti. Meni to odgovara jer si odmaknut od institucija, a sve ovisi o tome kako ćeš kliknuti s investitorom. Naravno, ima i tu puno pretvaranja, ali ja sam sve uspio ostvariti svojim radom i karakterom. Kolikogod je umjetnicima u Americi teško, mislim da im je lakše nego umjetnicima u Hrvatskoj. Ovdje ti, da bi živio od umjetnosti, moraš imati još neki posao, a glavni zgoditak je dobiti posao profesora na Akademiji. U Americi možeš zaraditi godišnju plaću iz brojnih izvora, odnosno možeš biti umjetnik i imati stabilan život.”

Stipan ima i zanimljive opservacije o Amerikancima: “Oni su jako profesionalni i možeš biti siguran u svaki dogovor koji si napravio s njima. Osobno su malo čudni, ali njihova naivnost mi je postala simpatična. Recimo, znaju da nisu kultivirani kao Europljani pa malo glumataju i pokušavaju to nadoknaditi nabacivanjem znanjem koje nemaju. Jednom mi je jedan američki prijatelj rekao kako dobro govori njemački jer je dugo živio u Švicarskoj. Odvratio sam mu radosno ‘Du sprichst Deutsch?‘ i nije znao što odgovoriti. Tako pričaju i o umjetnosti. Ali, mislim da zbog toga što idealiziraju Europu imaju neku skromnost i nepretencioznost, za razliku od Europljana. Barem oni dobri Ameri.”

A kakvi su loši Ameri? “Loši Ameri rade sve što mogu da bi došli do svog cilja. Manipulativni su, licemjerni, a svaki kontakt uspostavljaju s ciljem da ih dovede nekamo. Egomanijaci su. Njihova famozna kultura individualizma je jako naglašena, a ona kultivira narcisoidno ponašanje. U Americi sam došao do zaključka da individualizam nije isto što i individualnost, dapače čak mu je i suprotan. Čovjek može imati snažnu individualnost, bez da neprestano toksično i napadno ističe sebe i nameće svoje ciljeve.”

Fairway, 9 x 12, akvarel, gvaš i tinta na papiru, 2020.

Društvo stereotipa

Još nešto zanimljivo što je uočio kod Amerikanaca je i to da znaju slušati: “Mislim da je to zato što je Amerika najveći multikulturalni projekt u povijesti. Oni imaju veliki kapacitet shvaćanja što netko drugi proživljava. Ja, primjerice, nikada nisam bio u poziciji da me napadaju zbog moje boje kože i kada mi netko to priča, ja mu moram vjerovati. I u Hrvatskoj i u Europi ima diskriminacije, ali u SAD-u u većoj mjeri moraš imati razumijevanja za neke diskriminacije za koje nikada nisi čuo, koje su ti apstraktne.” No, danas, u doba inflacije informacija, je li baš dobro vjerovati svemu?

Stipan kaže da, nažalost, moraš krenuti od toga. Unatoč tome, druga posljedica tog velikog razumijevanja za različite probleme je i stvaranje društva stereotipa, što neki umjetnici jako dobro iskorištavaju. I Stipan je to primijetio: “U umjetnosti ljudi često upotrebljavaju svoje identitete – nacionalne, rodne, spolne – za karijerno probijanje, potencirajući stereotipe. To je isto tipično američki, ali to se teško izvozi. Osobno, ja ne pucam na to. Ne naglašavam svoj hrvatski ili balkanski identitet i ne sviđa mi se takva eksploatacija.”

Osim što slika i sakuplja dojmove, Stipan Tadić radi kao asistent za miješanje boja Francescu Clementeu, talijanskom slikaru koji od 1980-ih živi u New Yorku, a poznat je po figuraciji, nerijetko obogaćenoj simbolizmom. Oduševljen je njegovom ličnošću i poznanstvom s njime: “New York mi nikad nije ljepši nego kada izađem iz ateljea Francesca Clementea i razmišljam gdje sam to upravo bio. On je toliko pristupačan, načitan i nepretenciozan čovjek, toliko različit od svih arogantnih umjetnika koje sam upoznao i u Hrvatskoj i u Americi.

Duhovit je. Voli Indiju i budizam, a sve što radi, često radi klečeći na podu. Kako ja ne mogu tako raditi zbog svog trbuha, moram čučati i sve me boli od toga. On mi na to kaže ‘vidi se da nisi budist‘. U svojim sedamdesetima u boljoj je formi od mene,” priča mi kroz smijeh. Citira mi i Clementeovu uzrečicu koja djeluje nelogično, ali u današnjem, prilično besmislenom, svijetu umjetnosti zapravo zvuči duboko poput zen koana: “Danas je svatko umjetnik, ali nitko nije umjetnik.”

Zašto, uopće, pitati želi li se Stipan vratiti u Hrvatsku? Njegove društvene i slikarske vještine, njegova živa znatiželja i ljubav prema avanturi, prilagodljivost, dosjetljivost i živahna imaginacija blistaju tamo bolje nego što bi ikad mogle u našoj maloj likovnoj igraonici. “Sviđa mi se ponekada doći u Zagreb i imati dva života. Ne želim napustiti Ameriku”, zaključuje samouvjereno.

Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar održao je svečani prijem za Miss Universe Hrvatske, mladu Krapinčanku Arijanu Podgajski. Ona 2. siječnja putuje za New Orleans gdje će se 14. siječnja održati izbor za Miss Universe svijeta. Tamo će čak i na haljini nositi prepoznatljive motive ove županije kao što će u New Orleans ponijeti i prigodne poklone za ostale natjecateljice.

Veseli me što nas Arijana nakon predstavljanja haljine u Zagrebu posjetila u uredu župana. Mi smo za sve natjecateljice njih 90 koje će biti u Americi pripremili poklone u vidu zaštitnih znakova Zagorja. Naravno da je to u prvom redu licitarsko srce, narukvica sa srcem, a to je kombinacija, s obzirom da je srce drveno, a znamo da su licitarska srca i drvene tradicijske igračke na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine. Veseli nas da će duh Zagorja u malom dijelu i Arijana prenijeti svim natjecateljicama koje će sudjelovati na izboru za Miss Universe Svijeta”, rekla je Voditeljica Ureda Turističke zajednice KZŽ Sanja Škrinjar.

Zarazan osmjeh

“Napravili smo ovaj mali prijem za našu misicu Arijanu koja ide na svjetski izbor u New Orleans. Želim joj sretan put uz poruku da se smješka jer ima tako zarazan osmjeh koji će oboriti s nogu svakog člana komisije. Želimo joj se zahvaliti što će dio Zagorja prenijeti čitavom svijetu jer će prijenos ići u 170 zemalja svijeta. To je ogromna promocija. Uključili smo se u sam postupak nabavke haljine kojom će ona predstavljati svoju zemlju. Hvala ti što si odabrala da će to biti motivi našeg Zagorja i bajke na dlanu. To su dvije kombinacije našeg licitarskog srca. Jedna u crveno-zlatnoj kombinaciji, druga u zlatnoj. Ona će sama odabrati ovisno kako se bude osjećala koju će varijantu odabrati za samo predstavljanje na stageu. Isto tako iskoristili smo i priliku da njezinim kolegicama koje će biti tamo na izboru za miss uruči mali poklon za uspomenu”, poručio je župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar.

Trema pred putovanje

Mlada misica već osjeća laganu tremu kako se bliži put u New Orleans.

“Kako se bliži put trema je sve veća i veća, ali pokušavam se umiriti i bit će to sve dobro. Što se tiče haljine, jako mi se sviđa priča i drago mi je da imam priliku predstaviti svoje Zagorje na tako bitnom izboru. Nadam se da ću se prije svega lijepo zabaviti i idem s razmišljanjem da sam već sad postigla puno. Rijetko tko uopće dobiva mogućnost pojaviti se tamo. Vrlo sam ponosna i sretna, a sve ostalo prepuštam, prije svega je zapravo na meni, malo i sreća, pa kako Bog da”, istaknula je Arijana Podgajski.

Arijana Podgajski 20-godišnja je studentica ekonomije na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa ,a titulu Miss Universe Hrvatske 2022. osvojila je krajem svibnja.

“Taj izbor je bio priprema za svjetski izbor. Sve će u New Orleansu biti slično kao ovdje samo puno strože. Ipak će tamo biti 90 djevojaka i treba to sve držati pod kontrolom” otkrila je Arijana Podgajski.

Iako još ne planira daleko u budućnost te kako je rekla ide korak po korak, Arijana Podgajski je uvjerena da će ovo prestižno natjecanje ljepote iskoristiti kao odskočnu dasku u svom daljnjem životnom i poslovnom putu.

Objava Krapinčanka putuje u New Orleans na izbor za Miss Universe pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Zagorskim studentima uručeni su ugovori za stipendije. Župan Kolar nada se da će Krapinsko-zagorska županija ostati mjesto njihova života, a kao jedan od razloga za to navodi kvalitetan posao koji se ondje nudi.

„Plaće u Hrvatskom zagorju osjetno su porasle“, bila je to poruka krapinsko-zagorskog župana prilikom uručivanja ugovora za stipendiranje zagorskim studentima. Za njih je to odličan završetak godine.

“Život u Zagrebu studente prisiljava na osamostaljenje i jednim dijelom rasterećenje roditelja. Stipendija mi je dobar vjetar u leđa da započnem svoj život te ulaganja u budućnost i ciljeve koje želim ostvariti”, rekla nam je studentica Lea Mraz.

“U mom slučaju za dobivanje stipendije bio je bitan samo fakultet, odnosno da se radi o deficitarnom zanimanju. Upisala sam medicinu u Rijeci, ali nadam se svojem povratku u Zagorje”, rekla nam je studentica Marija Ban.

Najavljeno je da će rebalansom proračuna Krapinsko-zagorska županija osigurati dodatna sredstva. Tako će ukupan iznos studentskih stipendija biti povećan na osiguranih 2,3 milijuna kuna.

Na natječaj za stipendije pristigla su 172 zahtjeva. Od toga su u kategoriji a, za nadarene studente, pristigla 82 zahtjeva. U kategoriji b, prema socijalnom kriteriju, pristiglo je 70 zahtjeva. U kategoriji deficitarnih zanimanja pristiglo je 20 zahtjeva.

Studentima s područja Krapinsko-zagorske županije ugovori za županijske stipendije za ovu akademsku godinu uručeni su u Zaboku. U svima trima kategorijama ukupno je dodijeljena 71 stipendija.

Objava Krapinsko-zagorska županija dodijelila stipendije svojim studentima pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Do 1.1.2023. isplatit će se prvih 33 milijuna kuna u okviru Programa potpore poljoprivrednim proizvođačima za ublažavanje štete od suše, a riječ je o potpori koja se odnosi na štetu na prinosima kukuruza, soje, suncokreta, šećerne repe, duhana, voća i povrća u 2022. godini. Ukupna vrijednost Programa iznosi 100 milijuna kuna, a preostali iznos korisnicima potpore bit će isplaćen u 2023. godini, po provedenoj konačnoj obradi podataka iz Registra šteta od prirodnih nepogoda.    

Naime, u 2022. godini u Hrvatskoj je čak 17 županija proglasilo prirodnu nepogodu suša za područja ukupno 281 jedinice lokalne samouprave. Potpora u okviru Programa omogućit će ublažavanje posljedica štete uzrokovane sušom poljoprivrednim proizvođačima sa štetom prijavljenom u Registar šteta od prirodnih nepogoda za štetu od prirodne nepogode suša u 2022. godini na 60 % i više prinosa kukuruza, soje, suncokreta, šećerne repe, duhana, voća i povrća, a provodi se kroz mjeru izravne financijske potpore u obliku naknade proizvođačima.

Prihvatljivi korisnici potpore su mikro, mala i srednja poduzeća upisani u Upisnik poljoprivrednika ili Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a imaju štetu od prirodne nepogode suša u 2022. godini prijavljenu u Registru šteta od prirodnih nepogoda na prinosu navedenih kultura te nemaju osiguran usjev od prirodne nepogode suša za koji su prijavili štetu.

Objava U tijeku isplata prvih 33 milijuna kuna pomoći poljoprivrednicima za štete od suše pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Pred nama je doček Nove godine koji se nerijetko slavi vatrometom, ali i ostalim pirotehničkim sredstvima koji su čest uzrok požara. Nažalost, takvo ponašanje ima za posljedicu brojne vatrogasne intervencije u novogodišnjoj noći.

Vatrogasci podsjećaju da ne ostavljate dekoracije bez nadzora te da ne koristite prskalice u blizini lakozapaljivih materijala kao što su zavjese i ostali namještaj. Isto tako, važno je napomenuti da korištenje petardi i ostalih pirotehničkih sredstava, uz mogućnost izazivanja požara, može izazvati teže tjelesne ozljede dok glasne detonacije mogu imati posljedice na djeci, starijim osobama i životinjama.

Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković uputio je čestitku građanima te podsjetio što je obilježilo godinu koju ispraćamo. Teške i zahtjevne vatrogasne intervencije, od poplava do spašavanja unesrećenih iz prevrnutog vlaka i autobusa, bile su pravi izazov za vatrogasce. Ovu je godinu obilježila požarna sezona koja je, uslijed dugotrajne suše i visokih temperatura, rezultirala svakodnevnim požarima na priobalju, ali i na kontinentu.

• Vatrogasci su i ove godine uložili nadljudske napore u spašavanje i sigurnost građana te mnogobrojnih turista – rekao je glavni vatrogasni zapovjednik te uputio molbu građanima da se i u novogodišnjoj noći pridržavaju savjeta o odgovornom ponašanju kako bi vatrogasci i ostali pripadnici žurnih službi imali što mirniji ulazak u 2023. godinu.

Hrvatska vatrogasna zajednica želi vam sretnu i sigurnu novu 2023. godinu.

Objava Vatrogasci savjetuju: oprez u novogodišnjoj noći pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Nakon nešto više od mjesec dana igranja utakmica sinoć je završilo 51. izdanje MNT Kutija šibica 2022. powered by Coca-Cola čiji je ovogodišnji pobjednik momčad Biberon Koestlina, inače finalist Kutije šibica 2019., koja je u dramatičnom finalu nakon izvođenja sedmeraca bila bolja od ekipe Kerschoffset Kamgrad.

Toni Jelavićiz pobjedničke ekipe najbolji je igrač turnira dok je njihov golmanLuka Pavlović proglašen najboljim golmanom. Najbolji strijelac turnira je bio Antonio Blažević iz CB Sea Wolf Gradnja Elez s deset postignutih pogodaka.

U finalu veteranskog turnira susrele su se zagrebačka ekipa Pelmen ZGnogomet i slovenska KMN Meteorplast Vitomarci a nakon utakmice bez pogodaka i tu su sedmerci odlučili o pobjedniku te je veteranski pehar otišao u Sloveniju. Slovencima je to drugi trofej jer su na Kutiji slavili i 2019. godine, a iz njihove momčadi su i najbolji strijalc turnira Dare Vršić s 13 pogodaka te najbolji igrač Rade Rusmir koji je i 2019. bio proglašen najboljim igračem veteranskog turnira.

U ženskom dijelu turnira slavile su djevojke iz ekipe Michieli Tomić koje su u finalu bile bolje od ŽNK MC Plus Agram Poliklinike Milojević, a riječ je o povijesnom rezultatu jer je to treća Kutija za redom koju je osvojila ekipa s Brača Micheli Tomić. Najboljom vratarkom je proglašena Nikolina Todorić a najboljom igračicom Nikolina Vujadin, obje iz pobjedničke ekipe. Najbolja strijelkinja turnira je Sandra Žigić iz Stare garde sa sedam postignutih golova.

Ako je suditi po upravo završenom izdanju najpopularniji i najveći malonogometni turnir očito i dalje ostaje najznačajnije ovakvo događanje u regiji budući da je na 51. izdanju nastupio najveći broj momčadi još od 2009. godine, a dvorana 2 Doma sportova je na tri završne večeri bila ispunjena do posljednjeg mjesta potvrđujući omiljenost turnira kod ljubitelja malog nogometa.

Objava Trofej Kutije šibica nakon dramatičnog finala otišao u Dalmaciju pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Pred sam kraj još jedne izazovne godine odlične vijesti stižu u grad Krapinu, jedini grad iz Krapinsko-zagorske županije za koji su odobrena sredstva na natječaju Hrvatske lutrije u iznosu od 90.414 kuna, odnosno 12.000 eura za opremanje Parka za vježbanje na otvorenom.

Na potpisivanju Ugovora uz gradonačelnika Grada Krapine Zorana Gregurovića, prisustvovala je i ravnateljica Osnovne škole „Ljudevit Gaj“ Krapina Vlatka Družinec kod čije Područne škole Lepajci je i planirana izgradnja Parka za vježbanje na otvorenom.

Prema uvjetima natječaja dizajn i veličinu svog vježbališta, gradovi i općine biraju sami uz uvjet da minimalno jedna sprava u Parku bude namijenjena osobama s invaliditetom.

Park će biti smješten uz dječje igralište pored Područne škole „Ljudevit Gaj” Lepajci, a Gradu Krapini odobren je najveći mogući iznos.

Gradonačelnik Grada Krapine Zoran Gregurović na svečanosti u Zagrebu potpisao je ugovor za realizaciju ovog hvalevrijednog projekta i zahvalio Hrvatskoj lutriji što kroz ovakve projekte pozitivno utječe na razvoj društva brinući o zdravlja građana.

– Presretan sam ovim božićno-novogodišnjim poklonom za naše Krapinčane i Krapinčanke. Početak vježbanja i zdraviji život jedna je od najčešćih odluka u novoj godini, a sada će se, kada se ovaj Park realizira, naši građani toga moći i pridržavati, i to potpuno besplatno. Nema članarina kao u teretani, boravi se na svježem zraku i kvalitetno provodite vrijeme u druženju sa svojom obitelji i prijateljima, pritom čineći dobro svom zdravlju, a mislim da je ono što svi jedni drugima želimo upravo zdravlje, ono je najvažnije – rekao je Gregurović.

Dodao je kako slični parkovi već postoje u većim gradovima ali i na području Krapine pa će ovo biti peti takav park na području Krapine gdje će građani svoje slobodno vrijeme moći provoditi u sportu i rekreaciji.

Uprava Hrvatske Lutrije i gradonačelnici i načelnici predstavnici gradova i općina iz 20 županija 28. prosinca u Zagrebu su potpisali ugovore o dodjeli sredstava za opremanje Parkova za vježbanje na otvorenom. Povodom obilježavanja 50 godina rada i s ciljem ulaganja u lokalne zajednice kroz povećanje broja sportskih sadržaja u gradovima i općinama Republike Hrvatske, Hrvatska Lutrija raspisala je Natječaj za dodjelu sredstva jedinicama lokalne samouprave za opremanje Parkova za vježbanje na otvorenom. Dodijeljena su sredstva za opremanje jednog parka za vježbanje na otvorenom u jednoj općini ili gradu u svakoj županiji te da minimalno jedna od sprava u Parku za vježbanje mora biti namijenjena osobama s invaliditetom. Najveći iznos koji se mogao dodijeliti jednoj jedinici lokalne samouprave u svakoj županiji je 90.414,00 kn (12.000,00 EUR), a gradovi i općine sami su birali dizajn i veličinu svog vježbališta.

Objava Krapina dobiva novo mjesto okupljanja i rekreacije – gradit će se vježbalište na otvorenom! pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Zagrebačka županija će u školskoj i akademskoj godini 2022./2023. imati 75 novih stipendista – 45 učenika i 30 studenta, a stipendiranje nastavlja 138 mladih koji su zadovoljili uvjete za nastavak stipendiranja. Stipendije za učenike mjesečno iznose 600 kuna odnosno gotovo 80 eura, a za studente 1200 kuna odnosno gotovo 160 eura, a isplaćuju se svih dvanaest mjeseci u godini za što je osigurano 2.120.000,00 kuna odnosno nešto više od 281 tisuće eura.

Od ukupno 45 stipendija za učenike, 20 ih je dodijeljeno prema kriteriju izvrsnosti, od toga 3 za zanimanja glazbenog smjera. Prema socijalnom kriteriju dodijeljeno je 25 stipendija, od čega 10 za deficitarna zanimanja.

Od ukupno 30 studentskih stipendija, 15 stipendija je dodijeljeno prema kriteriju izvrsnosti, od toga 3 stipendije za zanimanja glazbenog smjera, a prema socijalnom kriteriju dodijeljeno je 15 stipendija.

Čestitavši novim stipendistima, zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović istaknuo je kako je ulaganje u obrazovanje i mlade, ulaganje u budućnost. „Kada govorimo o školstvu u Zagrebačkoj županiji često govorimo o ulaganjima u kapitalne investicije, da smo po tome u samom vrhu u Republici Hrvatskoj, no naša najveća snaga ste vi, studenti i učenici“, naglasio je Tomljenović, dodavši kako stipendije osim učenicima i studentima uvelike pomažu i roditeljima u kućnim budžetima.

Koliko stipendije znače županijskim stipendistima otkrila je ovogodišnja dobitnica Gabrijela Buljan, studentica 6. godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. „Ova stipendija mi puno znači jer je ovo prvi put da sam dobila nagradu za svoj uloženi trud. Inače moj trud služi kao osiguranje za uspjeh u budućnosti, ali nikada nisam dobila neko priznanje kao nagradu tako da mi ova stipendija puno znači“, rekla je Buljan.

Objava Dodijeljene stipendije novim stipendistima Zagrebačke županije pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.