On je jedan od najboljih hrvatskih policijskih pregovarača: ‘Empatija je bitna, ali ne smijemo se vezati

Bijeli kombi bio je spreman, na poziv prvog čovjeka splitske policije Slobodana Marendića, krenuti prema trgovačkom centru Građa u Solinu. Ivan Božić bio je u bijegu punih 36 sati. Neizvjesno je bilo kako će cijela priča završiti. No, kolege iz taktičkog tima splitske specijalne policije konačno su ga ipak uhitili. Nakon što je u srijedu oko 00.50 sati Golfom pokupio 20-godišnjeg policajca koji ga je pokušao zaustaviti kad je primijetio da automobil krivuda i teško ga ozlijedio, na noge se digla splitska policija.

Pod 24-satnom paskom bila je kuća u kojoj živi s roditeljima, policajci s dugim cijevima kontrolirali su sve izlaze iz Splita i u Split. A, osim “plavaca”, na terenu je bio i sav raspoloživi sastav intervencijskih snaga splitske policije – interventna i specijalci. Opremljeni balističkim štitovima pretraživali su napuštene kuće.

Pregovarački tim splitske policije već je bio spreman za posredovanje u predaji. Ipak u četvrtak popodne taktički tim dobio je naredbu i krenuo u akciju. Upad je bio munjevit, što se vidi i po snimci koju je objavila splitska policija. Ivan Božić pognute glave i s lisicama na rukama izvučen je iz kuće u kojoj se skrivao. Jedina kolateralna žrtva je jedan specijalac kojeg je prilikom intervencije ugrizao pas.


image

Ivan Božić prije uhićenja bio je u bijegu punih 36 sati. Pognute glave izvučen je iz kuće u kojoj se skrivao

Sasa Buric/Cropix

U trenucima prije uhićenja bilo je izvjesno i da će se u akciju uključiti pregovarački tim. Nije bilo poznato hoće li se muškarac u bijegu mirno predati ili će biti potrebno ući s njim u razgovore. Sve bi trajalo možda puno duže, a počelo bi ovako.

Pregovarač: “Ivane, ja sam pregovarač iz splitske specijalne policije. Predaj se, nemaš razloga bojati se odmazde policije. Jamčim ti da nikakve uporabe sile prema tebi neće biti. Ali, zakon mi nalaže da ti stavim lisice na ruke. Shvati, to nije moja odluka…”.

Pregovarač splitskih specijalaca uvjerio bi ga da je izlaz iz situacije predaja, ali da će se morati suočiti s činjenicom da će odgovarati zbog toga što je “pokupio” policajca i nastavio vožnju.

Saslušao bi i njegovu verziju.

Oni su nedavno u Solinu pregovorima riješili još jednu kriznu situaciju, pa bi tako nastojali i ovu. Jer, oni su obučeni da pregovoraju s bjeguncima, kriminalcima, da osobe odvraćaju od suicida ili na predaju nagovare supružnike koji su se nakon što su iskalili bijes jedno na drugome ili djeci zabarikadirali u stan ili kuću i prijete da će učiniti zlo.


image

Pregovarač sjedi u kombiju koji je nakrcan sofisticiranom tehnikom koja služi za uspostavljanje kontakta sa subjektom. Na velikom ekranu, tzv. situacijskoj ploči, svi su podaci o potencijalnom samoubojici, moguće osobe koje bi mogli biti posrednici u razrješenju krizne situacije, ciljevi koje žele postići

Ivana Nobilo/Cropix

On je dio četveročlanog pregovaračkog tima specijalaca. Takvi timovi s tri do šest članova postoje u specijalnim jedinicama policije u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, a svi su pod ingerencijom Zapovjedništva za intervencije u Ravnateljstvu policije. Svaka policijska uprava ima policajca koji je prošao temeljnu obuku za pregovarača.

Franjo Filipović jedan je od njih. On je voditelj pregovaračkih timova u Zapovjedništvu za intervencije Ravnateljstva policije. U specijalnoj policiji je 24 godine, 10 godina bio je pripadnik ATJ-a Lučko, odnosno zagrebačkih specijalaca “Alfi” i bio je jedan od pripadnika interventnih timova. Pregovarač je 18 godina.

Njemu i pregovaračima u specijalnim jedinicama u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci riječ je najmoćnije oružje. Prvi put otkriva koje su to tajne kojima uspijevaju razoružati razbojnika koji se zabarikadirao u banci, branitelja koji je izvadio osigurač ručne bombe i prijeti da će se raznijeti ili očajnika koji prijeti skokom s nebodera. Detalje intervencija ipak ne može otkrivati zbog etike u ovom poslu. Što ga je motiviralo da postane pregovarač, pitamo Filipovića.


image

Franjo Filipović je voditelj pregovaračkih timova u Zapovjedništvu za intervencije Ravnateljstva policije. U specijalnoj policiji je 24 godine, 10 godina bio je pripadnik ATJ-a Lučko, odnosno zagrebačkih specijalaca “Alfi” i bio je jedan od pripadnika interventnih timova. Pregovarač je 18 godina

Vedran Peteh/Cropix

– Kao pripadnik taktičkog tima znao sam da se mogu naći u situaciji poput ovakve, kada će mi iza vrata biti netko s kim ću morati komunicirati. Znao sam i obučen sam kako reagirati, ali što ako nešto pogrešno kažem? Prvi tečaj koji su nam organizirali kolege iz Njemačke prošao sam 2003. godine, kada je i počela naša suradnja s njemačkom policijom, koja nam je bila glavni partner. S vremenom shvatite da govornim vještinama, umjerenim i racionalnim načinom komunikacije možete postići više nego represijom – kaže šef pregovarača hrvatske policije. Prvog slučaja odrađenog pregovaranja i danas se sjećam.

Bili smo pozvani nakon što je osoba ispalila nekoliko hitaca prema policiji i prijetila da će usmrtiti još veći broj osoba. Sve je na kraju dobro prošlo i okončano je predajom te osobe – škrto o pojedinostima intervencije govori Filipović. Stres, adrenalin… Kako u takvim situacijama kontrolira emocije, pitamo ga.

– Naravno da postoje, ali pripremamo se da na intervenciju dođemo koncentrirani, smireni i staloženi. Na raspolaganju smo 24 sata. Policajca u kordonu možete zamijeniti drugim, ali pregovarača ne jer nemaju svi te sposobnosti i obučenost. Uvijek radimo u timu od tri do šest ljudi. Specifičnost ovog posla je da nema tih situacija u kojima se i izvan radnog vremena možete do kraja opustiti jer nikad ne znate kad vas mogu ‘dignuti‘ na intervenciju. U svakom trenutku morate biti britki i sposobni odraditi svoju zadaću i to je specifičnost našeg posla. Pripremamo se za situacije koje se mogu dogoditi. Dakako, ne možete to 100 posto predvidjeti, ali govoreći o postotku, oko 90 posto znam što mogu očekivati u realnim uvjetima. Naš trening sastoji se i u tome da zamijenimo uloge kako bismo se što bolje prilagodili realnim uvjetima – objašnjava Filipović.


image

Ivana Nobilo/Cropix

U praksi to izgleda ovako. Kustošija, dvorište Ravnateljstva policije. Pregovarač 1 sjedi u kombiju koji je nakrcan sofisticiranom tehnikom koja služi za uspostavljanje kontakta s potencijalnim samoubojicom. Na velikom ekranu, tzv. situacijskoj ploči, svi su podaci o potencijalnom samoubojici, moguće osobe koje bi mogli biti posrednici u razrješenju krizne situacije, ciljevi koje žele postići, krivulja koja pokazuje emocionalno stanje.

I famozni crveni gumb. Kad ga pritisne pregovarač 1, svi drugi utihnu.

– Ivane, ja sam policajac, Franjo. Zajedno možemo riješiti problem u kojem ste se našli.

– Što je, koji me k… zoveš, nemam ja više prijatelja, nemam ja što s tobom rješavati. Ja sam naumio to što sam naumio i ja ću to napraviti – odgovara kolega u ulozi kriminalca ljutito.

– Ivane, to uvijek stignete napraviti, ali dajte da prvo porazgovaramo. Kako ti mogu pomoći, možemo li na ti? – obraća se pregovarač 1. Sa suprotne strane sjedi drugi pregovarač koji sluša razgovor i u rokovnik upisuje neke opaske i daje ih na uvid pregovaraču 1, koji čeka.

– Možemo, što hoćeš? – odgovara mu žustro. Pristanak da prijeđe na ti pregovaraču je već znak da se razgovor može nastaviti, a to znači da ide u dobrom smjeru. Ali, potencijalni počinitelj je i dalje pod stresom. Napetost se može “rezati nožem”.

– U ovakav razgovor ne možemo unositi emocije, pristupamo uvijek racionalno, u svakom trenutku moramo pokazati da vladamo situacijom. Uvijek nastojimo postići da se situacija riješi bez primjene sile jer to je najbolji ishod i po počinitelja i po nas – kaže nam pregovarač 1. Na glavi su mu slušalice, ima pancirku, pištolj je u futroli oko noge. Nisu rijetke situacije kad moraju pregovarati s razvojačenim braniteljima koji boluju od PTSP-a.

To su teške situacije i za njih.

– Kad je riječ o suicidima, samo će tri do četiri posto onih koji su naumili to i učiniti. Tu smo nemoćni. Ako to nije napravio danas, kad smo mi bili prisutni, možda će napraviti sutra ili kroz neko dogledno vrijeme. Imamo i određena znanja i educirani smo o pristupu osobama s duševnim smetnjama ali u suštini je proces pregovaranja isti i kada s druge strane imate takvu osobu. U većini slučajeva kad je, primjerice, riječ o pokušajima suicida, razgovorom možete odgovoriti osobu od tog nauma. U proteklih 18 godina, koliko postoje pregovarački timovi, spasili smo sigurno više od 200 ljudi da ne počine suicid. To je samo broj slučajeva u kojima smo bili pozvani na intervenciju – objašnjava Filipović.


image

Ivana Nobilo/Cropix

Jedina sličnost s filmskim pregovaračem kojeg je u akcijskom trileru glumi Samuel L. Jackson jest što i on i hrvatski pregovarač na kriznu situaciju dolaze s pancirkom, motorolom i pištoljem za pojasom. Ali, da će pregovarač dignuti ruke i stati na optički nišan teroristu ili kriminalcu postoji samo na filmu i u vrlo rijetkim situacijama u hrvatskoj kriminalističkoj povijesti.

Jedna od njih je bila davnih 70-ih, kad je Duško Modly, pokojni bard hrvatske kriminalistike, odložio pištolj i krenuo prema tadašnjem bjeguncu i kasnijem višestrukom ubojici Vinku Pintariću koji je držao taoce u jednoj kući u Luci, u okolici Zaprešića.

– Inspektore, dođi da se zagrlimo – zavikao je Pintarić Modlyu, koji je izašao. Pintarić se predao, a Modly ga je osobno u milicijskom Fići odvezao na psihijatrijski odjel u Vrapče. Održao je obećanje.

Druga povijesna i filmska situacija dogodila se na zagrebačkom Gvozdu, kad je Aleksandar Milles, veliki pljačkaš knjižnog fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao taoca držao na nišanu mladog policajca. Milles je sa zatvorskim prijateljem Franjom Cepancem provalio u kuću na Krležinu Gvozdu 11 te je tijekom bijega uspio oteti policajca. Bila je to klasična talačka situacija, a Milles je tražio da na mjesto događaja dođu tadašnji zamjenik načelnika zagrebačke policije Damir Lončarić i ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. Ispunili su njegov zahtjev.

Ni danas nije puno drugačije. Pregovarači u pravilu s druge strane imaju osobu koja nešto traži, pa pitamo Filipovića kako se postavljaju u tim situacijama, krenu li na nož ili su “mekani”.

– Činjenica je da se pregovarač pokušava poistovjetiti s osobom s kojom pregovara. To bi značilo da stuaciju što je više moguće pokušamo sagledati iz njegove perspektive, dakle moraš imati empatiju za problem u kojem se osoba našla. Radi se o ljudskim sudbinama i dajemo sve od sebe da spasimo život. Ni u jednoj situaciji ne prilazimo toj osobi s predrasudom i ne banaliziramo problem u kojem se našla. Empatija je bitna jer ovaj posao ne možete raditi ako nemate urođenu ili stečenu empatiju. U svakom trenutku osobi koja je s druge strane treba reći riječ utjehe, ponuditi pomoć. Ne postavljamo se kao da ona nije bitna jer onda naš posao nema smisla – pojašnjava.


image

Ivana Nobilo/Cropix

A događa li se da ih osobe kojima su spasili život žele kontaktirati, zahvaliti im, ostaju li s njima u nekom kontaktu nakon odrađene intervencije?

– Ne, kad završimo intervenciju, tu se naš posao prekida. Ne bi bilo dobro da se pregovarač na taj način veže i da previše razmišlja o tome. Profesionalci smo i nakon što ju odradimo, ona je za nas gotova. Analizirat ćemo svaku intervenciju i provjeriti jesmo li sve napravili prema pravilima struke. Svaka naša intervencija ima za rezultat uspješno okončanje pregovora u smislu mirnog razrješenja te situacije ili neželjeni ishod donosno klasičnu uporabu prisile prema počinitelju. Nažalost, bilo je i takvih situacija. – otkriva Filipović.

Koja je čarobna formula kojom su njega i kojom bi i Ivana Božića mogli nagovoriti na predaju?

– Svaka intervencija je specifična. Prvo se radi temeljna, a potom i precizna priprema. Pregovarači koriste tehnike aktivnog slušanja, prije samog dolaska na mjesto pregovaranja već imaju podatke o osobi s kojom moraju pregovarati, znaju na što se moraju koncentrirati, koje bi osobe mogle biti posrednici u utjecaju na tu osobu. Moraš biti apsolutno siguran da osoba koja bi trebala posredovati u pregovorima nema neki negativan utjecaj na osobu s kojom pregovara.

Ne mogu osobi koja je počinila neko kazneno djelo reći da joj se ništa neće dogoditi. Ako je racionalna, ali nije sigurna što će se dogoditi, objasnit ću joj što slijedi i dati dovoljno vremena učini ono što je najbolje za nju. A to je predaja. Jer, ako se to ne dogodi, slijedi intervencija uz primjenu sile. Funkcioniramo sinergijski s taktičkim timovima specijalaca jer je to uvjet našeg posla.

Pregovarač nikad sebe neće izložiti riziku. To nije kao na filmu. Ključno je da nikad ne izložimo svoj život riziku. Koristimo sigurnosnu opremu razine četiri balističke sigurnosti – pojašnjava kako u stvarnosti izgleda pregovaranje koje je često nevidljivo javnosti. U kriznim situacijama pregovarač je toj osobi sidrište, ali nije svemoguć. Riječ može pogaziti samo jednom, jer je cilj stvoriti povjerenje. Ne možeš obećati nekome da neće odgovarati za ono što je počinio jer je takvo nešto nerealno – kaže Filipović.

Osim što su sve češće intervencije pregovaračkih timova kod pokušaja samoubojstava, što je nažalost s obzirom na statistiku suicida u Hrvatskoj sve češće, i slučajevi obiteljskog nasilja nerijetko prerastu u intervencije zbog kojih izlaze na teren.

– To je samo pokazatelj da je obiteljsko nasilje ozbiljan problem i da nijedan slučaj obiteljskog nasilja ne treba banalizirati. U inozemstvu čak nakon rješavanja takvih situacija u kojima su sudjelovali pregovarači u obitelj policija naknadno šalje posebno obučene policijske timove koji razgovaraju o uzrocima koji su do toga doveli. Hrvatski policijski pregovarači su zbog svog pristupa u kriznim situacijama cijenjeni i u svijetu. Iskustva im prenose i instruktori iz Critical Response Teama FBI-ja, a jedna od specifičnih intervencija bila je i ona kad su očajnog migranta odgovorili od samoubojstva, pri čemu im je asistirao tumač za arapski.

Božićni koncert Tri soprana ONE u Galeriji Prica

Tri soprana ONE čine: Mima Karaula, Mia Domaćina Topalušić i Ana Zebić Kostel. Diplomu su stekle na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a povezuje ih činjenica da su zaposlene u Zboru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Ostvarile su uloge u operama Nikola Šubić Zrinjski, Čarobna frula, Carmen, Ljubavni napitak… i imaju godine scenskog iskustva iza sebe.

Kao trio djeluju od početka 2019. godine, a od tada su ostvarile brojne nastupe. Neki od njih su: Koncert u Klovićevim dvorima, Gala Božićni koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kao gošće tenoru Ivi Gamulinu Gianniju, zatim adventski koncerti 2021. godine na Trgu bana Josipa Jelačića, u Petrinji, Zlataru, Mariji Gorici, Kulturnom centru Dubrava, zatim Ljetna turneju 2022.godine koja je započela koncertom u Okrugu Gornjem, potom na Šolti, Visu i Komiži, te završila koncertom na Festivalu komorne glazbe u Čakovcu. Također je važno spomenuti i koncert povodom Dana grada u Rovinju gdje nastupaju kao glavna točka večeri.

Program: 

  1. You raise me up – Rolf Lovland
  2. Offertorium pastorale – Ivan pl.Zajc
  3. White Christmas – Irving Berlin
  4. O Holy Night (Cantique de Noël) – Adolphe Adam
  5. Mehki snežek – narodna francuska božićna pjesma
  6. Oj, djetešce – narodna božićna pjesma iz Prigorja
  7. Amazing Grace – John Newton
  8. Maria Wiegenlied – Max Reger, njemačka božićna pjesma
  9. Tiha noć, sveta noć (Stille Nacht; Silent Night) – Franz Xaver Gruber
  10. Rodio se Bog i čovjek – narodna popijevka iz zbirke Đ.Vejkovića
  11. Strane tradicionalne božićne pjesme:
  12. – O Tannenbaum – njemačka narodna božićna pjesma
  13. – Adeste, Fideles
  14. – Joy to the world
  15. – Deck the halls
  16. – We wish you a Merry Christmas
  17. Hrvatske narodne pjesme:
  18. – Veselje ti navješćujem
  19. – Kirie eleison
  20. – Oj Pastiri čudo novo
  21. – Radujte se narodi
  22. – Narodi nam se

Ulaz besplatan! 

Objava Božićni koncert Tri soprana ONE u Galeriji Prica pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Večer znanosti u Pregradi

U petak, 09. prosinca 2022. godine u OŠ Janko Leskovar u Pregradi bit će održana Večer znanosti.

Na Večeri znanosti edukatori iz raznih udruga, instituta, fakulteta i škola posjetiteljima će predstavljati znanstvene sadržaje na popularan i prilagođen način. U prostoru školske aule i sportske dvorane izvodit će se pokusi i predstavljati određena znanja.

“Istraživačke točke” na rasporedu su od 17:00 do 20:00 sati. Od 20:15 do 21:00 sat bit će održan Kahoot kviz gdje će zainteresirani posjetitelji pokazati stečeno znanje. Za sudjelovanje je potreban mobitel ili tablet.

Večer znanosti uhodan je, zajednički projekt OŠ Janka Leskovara i Gradske knjižnice Pregrada, a ove godine priključio se i Muzej grada Pregrade. Projekt se provodi uz potporu Grada Pregrade. U sklopu ovogodišnje Večeri znanosti dosad su zainteresirani posjetitelji u Gradskoj knjižnici slušali predavanje o 3D printanju, a u Muzeju o proširenoj stvarnosti (AR). 

Objava Večer znanosti u Pregradi pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Poziv mladima za besplatno osposobljavanje za računalnog operatera/ku ili eko poljoprivrednika/cu

U sklopu projekta „Pokreni se, izmjeni se!“ možete završiti osposobljavanje za računalnog operatera/ku u trajanju od 145 sati ili eko poljoprivrednika/cu u trajanju od 150 sati u Krapini.

Osposobljavanja su besplatna, a sudionicima vraćamo trošak prijevoza 3 kn/km, prijevozne karte ili im omogućimo dolazak na osposobljavanje. Uvjerenje o osposobljavanju upisuje se u e-radnu knjigu.

Hrvatski Crveni križ, Gradsko društvo Crvenog križa Krapina poziva mlade u dobnoj skupini od 18 do 29 godina sa minimalno završenom osnovnom školom koji ne rade, nisu u sustavu obrazovanja i nisu registrirani u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da se uključe u besplatno osposobljavanje.

Za sva dodatna pitanja i prijavu za sudjelovanje u programu javite se na brojeve telefona 049/371-141 interni broj 5, 091/608-1027 radnim danom do 15:00 sati ili nam pišite na koordinator.neet@gmail.com.

Objava Poziv mladima za besplatno osposobljavanje za računalnog operatera/ku ili eko poljoprivrednika/cu pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

U krapinskom Parku Matice hrvatske upaljena druga adventska svijeća

Kod Glazbenog paviljona u Parku Matice hrvatske u Krapini u prigodnom blagdanskom ozračju upaljena je druga adventska svijeća koja simbolizira mir.

Svijeću je upalio Petar Hršak praćen blagdanskim pjesmama koje su izveli Dječji vrtić Gustav Krklec Krapina, zbor mladih Župe Sv. Nikole biskupa „Gaudium Domini“, Zbor Udruge umirovljenika Krapina „Gajev spomenek“ i KUD Krapina.

Pater Franjo Tomašević, gvardijan franjevačkog samostana istaknuo je kako je paljenje druge svijeće znak da se približavamo rođenju Isusovom.

-Ne dopustimo da nas Europa i mediji prikriju sa onim „neki blagdani” jer uvijek znamo koji je to blagdan – rekao je

Bila je to i prigoda za večernju šetnju pa su tako prolaznici mogli uživati u bogatoj adventskoj ponudi hrane i pića te kupiti božićne ukrase, a Cure iz centra bile su zadužene za dobru glazbenu atmosferu.

Objava U krapinskom Parku Matice hrvatske upaljena druga adventska svijeća pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Black Gold Night Run 2022. spojio zdrav način života i industrijsku baštinu

lack Gold Night Run noćna cestovna trkačka utrka od 9 km održana je sinoć 3. prosinca 2022. godine u Ivanić-Gradu. Utrka se održala uz podršku INA d.d., Grada Ivanić-Grada, Javne vatrogasne postrojbe Ivanić-Grad te partnerima koji su organizirali Tour de Marča – Ivicom Kostelićem, Edijem Dadićem i Zoranom Jelakovićem – Crofull Adventure .

Ovim projektom želi se senzibilizirati građane o važnosti kretanja i zdravih navika. „Redovita fizička aktivnost i zdrav način života važni su za naše zdravlje. Ivanić-Grad je poznat po sportu, nedavno smo obilježili 100 godina rukometa u gradu, a svake godine ulažemo znatna sredstva u njihov razvoj i rad sportskih udruga. Uvijek ćemo poticati održavanje ovakvih sportskih događanja jer osim što nas potiču na aktivan i zdrav način života, potičemo i turizam“, rekao je zamjenik gradonačelnika Tomislav Cuvaj.

Ivanić-Grad ovom utrkom slavi jedno od svoja tri crna zlata – naftu. Ostala dva crna zlata su bučino ulje i naftalan. “Danas su naši trkači prolazili pokraj osvijetljenih naftnih njihalica koje su dio gradskog identiteta, industrijskog razvoja i baštine Ivanić-Grada. Upravo je nafta ta koja je oslikala gradske vizure, potakla njegov razvoj i dala mu modernističko obilježje, a naftne njihalice su najupečatljiviji podsjetnik na razvoj industrije. Nekoliko ih se nalazi u samom centru grada, pa smo ovoj utrci dali inovativni element koji je stvorio poseban ugođaj. Želja nam je da ova utrka postane tradicija u blagdansko vrijeme, drugačija i jedinstvena“, kazala je direktorica Turističke zajednice Grada Ivanić-Grada Ana Gašparović. Utrka se simbolično održala i uoči blagdana svete Barbare zaštitnice rudara, vatrogasaca i dobre smrti, vezanu i uz adventske običaje.

Organizatore je pozitivno iznenadio veliki odaziv trkača na prvo izdanje utrke, njih 80 iz nekoliko hrvatskih gradova (Zagreba, Kutine, Varaždina, Dugog Sela, Samobora, Gline). Start i cilj utrke bio je na Trgu Vladimira Nazora u Ivanić-Gradu. Pobjedu je u kategoriji muškaraca odnio Miloš Klindo, a u kategoriji žena najbolja je bila Ana Hasan. Svi rezultati dostupni su ovdje: https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/5251/ukupni_poredak

U gradu se održava manifestacija Advent u Ivaniću na kojem će predstavljaju lokalni proizvođači uz svoj božićni asortiman i bogatu gastronomsku ponudu. U sklopu programa, kroz prosinac će se održati se izvedbe adventskih pjesama s prozora, koncerti, radionice i predstavljanja knjiga. Na prvi dan Nove Godine u Sportskom parku Zelenjak održat će se u 18 sati novogodišnji vatromet i puštanje lampiona želja. Cijeli siječanj održavat će se akcija „Podržimo domaće!“ kada će se kod odabranih proizvođača moći ostvariti popusti (navedeni u programskoj knjižici). Cjelokupni program Adventa dostavljamo u privitku.

Objava Black Gold Night Run 2022. spojio zdrav način života i industrijsku baštinu pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Od uzornog učenika koji je obožavao povijest do čudesnog stopera u kojega gleda cijeli svijet

Zveket igračaka, hihoti visokih tonova, a tamo negdje u dvorištu dječjeg vrtića na Srednjacima stajala je lopta. Zaigrani klinci trče, naguravaju se i dovikuju: Dodaj meni! Oni su vrtićarci iz skupine Tratinčica, i kao i svi drugi dječaci nastoje ukrotiti loptu, baš poput milijuna diljem svijeta.

Uspjeti u životu s loptom u nogama? Gotovo nemoguće. Postati (po)najbolji na planetu u tom umijeću? Prag znanstvene-fantastike. Ipak, jedan je član te vrtićke grupe, a danas 20-godišnjak, ušao u potpunu simbiozu s loptom. Maskirani superheroj, ministar obrane ili u prijevodu – čovjek od gotovo 100 milijuna eura.

Iznos za koji se bez problema može kupiti borbeni avion Rafale u koji je investirala hrvatska Vlada, ali, mi bismo radije investirali u sigurniju alternativu za obranu. Najmoderniji je to prototip obrambenog sustava, čije je oklope najsvježije na svojoj koži osjetila otupljena belgijska napadačka oštrica, on je – Joško Gvardiol.

– Kako se ne bih sjećao koja smo vrtićka grupa bili? Pa “Tratinčice”! Išli smo i u istu osnovnu školu, tu smo s istog kvarta. Naravno, čuli smo se i prije i nakon utakmice protiv Belgije, kao i uvijek, ali kaže da još nije svjestan što je bilo i kako se to sve odigralo – priča nam Matej Cipar, Gvardiolov kolega iz vrtićke grupe i njegov prijatelj koji sada studira u Varaždinu.


image

Gvardiolov kolega iz vrtićke grupe i prijatelj Matej Cipar kaže da je Joško često ocu pomagao na ribarnici vikendom, kako bi mu zahvalio što ga je preko tjedna vozio na treninge

Nera Simic/Cropix

Za početak priče o životnom usponu novopečenog hrvatskog “ministra obrane”, potrebno je bilo prošetati pored spomenika Kumici Barici na zagrebačkom Dolcu i zakoračiti u obližnju ribarnicu na kojoj je Joško proveo dobar komad djetinjstva. Otac Tihomir u desnom kutu pored ulaza njeguje obiteljski posao, a nova faca “vatrenih” bila je učestali gost kod ribarskog društva. U meku morskih plodova i delicija ušetali smo u “prime-timeu”: petak, a Grički top upravo je označio polovicu dana.

– Prijatelj sam s njegovim ocem Tihomirom, poznamo se 20 godina. Joško je dolazio ovdje, pomagao je i prodavao. Dok je bio manji, vozili smo ga na kolicima (smijeh) – govori nam Nihad Dizdarević u ribarnici.

Slušajući našu priču, ubrzo se nadovezala i jedna od prodavačica.

– Bio je nedavno tu, u travnju ili svibnju. Došao je posjetiti tatu i malo obići Dolac, popričati s nama, podijeliti autograme – rekla je Marija Mužinić.


image

Marija Mužinić, prodavačica ribe na Dolcu, gdje radi Joškov otac: “Bio je nedavno tu, u travnju ili svibnju. Došao je posjetiti tatu i malo obići Dolac, popričati s nama, podijeliti autograme”

Zeljko Puhovski/Cropix

Odlazak na Dolac bio je i svojevrsna zahvala ocu, koji je podržavao njegov nogometni put i uvelike mu olakšavao proboj do zvijezda.

– Češće je išao na Dolac dok je bio u osnovnoj školi. Otac ga je vozio na treninge tijekom tjedna, a on bi, kao zahvalu i oblik iskupljenja, vikendom pomagao na Dolcu – otkrio nam je njegov prijatelj Matej.

Dok smo, uz opojan miris, prolazili kraj mora kašeta srdela, brancina, grdobina i ostalih čudesa iz vodenog svijeta i tražili sugovornike o novom miljeniku pristaša “vatrenih”, ispred jednog štanda bio je najveći red. Kad god bismo vrijednog prodavača pokušali uloviti na miru, za treptaj oka već bi se stvorilo barem pet kupaca. Dok su Zagrepčanima sve više rasle zazubice dok su se zagledali u ulov za ručak, rijetki su znali da im ribu prodaje bliski rođak najtraženijeg mladića u svijetu nogometa.


image

Najmlađi braco uvijek je bio u centru pozornosti obitelji Gvardiol. Danas su mu sestre, 30-godišnja Franka i 23-godišnja Lorena, velika podrška s tribina. S obitelji su bile u Kataru, a nakon utakmice pohvalile su se i na društvenim mrežama s potpisom: “Naš ponos”

PRIVATNI ALBUM

– Idem na more, i večeras i sutra. Ne idem u Katar, netko treba i raditi (smijeh). Dolazio je ovdje, čak i nedavno, opere malo kašete, popriča s ljudima – komentira Krešo Ivčić, čovjek koji s Joškovim ocem njeguje obiteljski posao prodaje ribe.

Sada već pomalo izlizana priča o Joškovu prvijencu za Dinamo protiv zaprešićkog Intera u studenom 2019., nakon kojeg je otišao kući na Srednjake linijom zagrebačkog tramvaja, ipak je ponajbolji dokaz njegove skromnosti. Iako sada u “džep” sprema najbolje svjetske napadače u Bundesligi i na Svjetskom prvenstvu, zarađujući pritom višeznamenkaste novčane iznose u eurima, kod svih sugovornika naišli smo na isti odgovor – nije se niti malo promijenio. Nešto svježiji dokaz njegove prizemljenosti i skromnosti, pronašli smo na Dolcu.

– Otac mu je ljudina. Mali je odgojen isto tako, a onda i mora biti uspješan. Jednostavno, to su geni – kaže nam Zoran Karamatić s jednog od štandova.


image

Prve nogometne korake napravio je u zelenom dresu nogometnog kluba Trešnjevka. Igrao je špicu, nekad i u veznom redu, ali nikad nije igrao stopera. Puno je zabijao, bio je iznimno talentiran, kažu iz kluba. Družio se s dečkima u kvartu, svima je bio omiljen zbog svoje jednostavnosti, ispričali su nam njegovi prijatelji iz školskih klupa

PRIVATNI ALBUM

U desnom kutu, odmah kraj ulaza u ribarnicu, gdje je lociran štand na kojem se tesao dragocjeni hrvatski stoper, dugačak red i dalje ne jenjava. Je li u pitanju kvalitetna riba, karakteristike prodavača ili činjenica da je riječ o djeliću života “hrvatskog bedema”, otkrila nam je jedna od zadovoljnih mušterija, koja je uz smijeh komentirala što bi ipak moglo natjerati Joška na promjenu u ponašanju.

– Dolazim kod Krešimira i Tihomira (Joškova oca) već 40 godina. Otac je vrlo skroman, veliki čovjek, kao i mali, vidi se da je i on čovjek iz naroda. Nije se promijenio, ali nedavno je izjavio da nema djevojku, pa možda ga neka od njih promijeni, ali sumnjam, ipak je tu dalmatinska nit – rekao nam je Milan Potkovnjak, čekajući u redu za ribu.

Kao što se veći dio Hrvatske dijeli na “modru” i “bilu” stranu, tako je i u samom domu Gvardiolovih. Dok je Joško omiljeni klub, odskočnu dasku za milijunski transfer, kao i kompletnu omladinsku školu i prve profesionalne korake pronašao u Dinamu, nedavno je otkrio da je otac – Hajdukov navijač. Ipak, rekao je da nikad nije bilo podbadanja, a jasno, dok je sin nosio dres modrih, dobivao je i bezuvjetnu podršku. Ljubav oca prema splitskom klubu jasnija je ako se zna da je obitelj Gvardiol podrijetlom iz dalmatinskog Novigrada. Dok Joško živi na relaciji Leipzig – Zagreb, slobodno vrijeme voli provoditi upravo u tom gradiću na obali Novigradskog mora. A ondje žive, vjerojatno najponosniji baka i djed. Popričali smo s Joškovom bakom Milkom, koja je ponosna na unuka.

– Naravno, zvao nas je nakon utakmice, jako je sretan, kaže: ‘Ma ja još mislim da je sve ovo šala‘. Dok je bio manji, često je dolazio u Novigrad, a sada zbog obaveza ne može baš toliko. Prošle godine na Božić je bio kod nas, rekao je da bi volio doći i ove godine ako uspije, govorio je: ‘Baba, dolazim kad se vratim iz Katara‘ – kaže baka Milka.

Robusni branič ipak nije satkan samo od vode. Nismo mogli odoljeti upitu što ključna obrambena karika Dalićeve momčadi voli od “bakine kuhinje”, jer ipak, znamo svi kakve su bake, i kad niste gladni – jesti se mora.

– Nije izbirljiv, zadovoljan je sa svim, takav je bio i kao dijete. Voli šug od pomidora, dalmatinsku spizu, palačinke, riblju juhu, ribu na lešo, srdelice… A ubacio se i dida Zvonko iz pozadine: ‘Voli i dagnje‘ – zaključili su Gvardiolovi na novigradskoj adresi.


image

Baka Milka i djed Zvonko Gvardiol otkrili su nam je li bio izbirljiv za stolom kao dijete. “Ma, nikad. Voli šug od pomidora, dalmatinsku spizu, palačinke, riblju juhu, ribu na lešo, srdelice… A ubacio se i dida Zvonko iz pozadine: “Voli i dagnje”

Jure Miskovic/Cropix

Povratak na zagrebački asfalt vodio nas je na drugu važnu lokaciju u njegovu životu. U Ulici braće Domany na Srednjacima smjestila su se četiri upečatljiva nebodera, a samo jedan od njih ističe se narančastim elementima. Ujedno, ističe se i zbog činjenice da je u njemu odrastao maskirani superheroj u kockastom dresu.

– Eh, prije je to bilo puno lakše uskladiti dok smo obojica bili u kvartu. Naravno, sva su djeca i u našem kvartu igrala nogomet, a kad bismo došli na školsko igralište, odmah bi se vidjelo da je on nešto drugo. Bili smo i mi nešto (smijeh), ali kad bi on imao loptu, uvijek je znao što napraviti – rekao nam je njegov prijatelj Matej.

Iako je njegovo razdoblje u Maksimirskoj 128, a sada i u dresu “crvenih bikova” u njemačkom Leipzigu, odavno opjevano, malo tko zna odakle je Joško stigao u Dinamo. Prve nogometne korake napravio je u zelenom dresu nogometnog kluba Trešnjevka.

– Došao je kod nas s pet i pol godina. Igrao je špicu, nekad i u veznom redu, ali nikad nije igrao stopera. Puno je zabijao, bio je iznimno talentiran. Tata ga je vozio na treninge, a znao je i mimo treninga dolaziti napucavati loptu i vježbati, visio je tu po cijele dane. Kad je nastupio lockdown i korona, pitao je može li doći trenirati na naše terene. Čuli smo se kratko nakon utakmice protiv Belgije i naravno, nadamo se potpisanom dresu, javio se, rekao da će to riješiti. Između osme i devete godine stigao je poziv iz Dinama – komentirao je Nenad Mašina, dopredsjednik Trešnjevke i jedan od rijetkih djelatnika koji je i dalje u klubu, još otkad je Gvardiol nosio zeleni dres.


image

Prve nogometne korake napravio je u zelenom dresu nogometnog kluba Trešnjevka. Igrao je špicu, nekad i u veznom redu, ali nikad nije igrao stopera. Puno je zabijao, bio je iznimno talentiran, kažu iz kluba. Družio se s dečkima u kvartu, svima je bio omiljen zbog svoje jednostavnosti, ispričali su nam njegovi prijatelji iz školskih klupa

PRIVATNI ALBUM

Hodajući oko nebodera u kojemu je nogometaš proveo mladost, naišli smo na stanare iz istog ulaza koji su, unatoč želji da ostanu anonimni, imali samo lijepe riječi o donedavnom susjedu.

– Živio je tu, na petom katu. Znam ga odmalena, uvijek je pozdravljao, zaista rijetko drag dečko. Sretao sam njegovu obitelj u šetnji sa psom, a neizmjerno nam je drago što je tako uspio – komentirao je jedan od susjeda.

Ponovno smo na same hvalospjeve naišli i u trgovini u podnožju nebodera od prodavačica Matije i Snježane.

– Cijela obitelj je dolazila k nama. Svi ih znaju, jednostavni su to ljudi, a njega novac nije ponio. Nedavno je bio na kvartu, svratio je pozdraviti.

U lokalnom kafiću u susjednom neboderu naišli smo na konobaricu Mariju koja nam je otkrila da je to omiljeno okupljalište njegova društva, dok on sam malo rjeđe navraća zbog obaveza.

– Njegovo društvo stalno visi ovdje, gledaju utakmice. On je normalan dečko, a kad je došao prošle godine, sjatilo se pola kvarta – kaže nam Marija.


image

Prve nogometne korake napravio je u zelenom dresu nogometnog kluba Trešnjevka. Igrao je špicu, nekad i u veznom redu, ali nikad nije igrao stopera. Puno je zabijao, bio je iznimno talentiran, kažu iz kluba. Družio se s dečkima u kvartu, svima je bio omiljen zbog svoje jednostavnosti, ispričali su nam njegovi prijatelji iz školskih klupa

PRIVATNI ALBUM

Posjetivši kućni prag, omiljenu ribarnicu i prvi klub, neizostavna točka u našem istraživanju Joškova života bila je i obližnja škola. Obaveze na terenu ispunjava ocjenom odličan, a je li takav bio u đačkim klupama Osnovne škole Josipa Račića u Srednjacima, otkrili su nam ravnatelj i Joškov bivši razrednik. Prilazeći školi s kamerama, mikrofonima i ostalom opremom, bili smo prava atrakcija za okupljene školarce. Odmah im je bilo jasno koja je tema našeg istraživanja.

– Snimate o Jošku? – upitao nas je jedan od njih.

I sami su svjesni da je školskim hodnicima, kojima oni trčkaraju, prije samo nekoliko godina gazila sada već velika svjetska faca. Školarci su doista bili oduševljeni našim dolaskom i pričom o usponu “njihova” Joška pa je tako jedan dječak u velikoj euforiji, očaran nogometašem, autora ovog teksta na tren zamijenio sa samim Gvardiolom i upitao jednog od starijih: “Je l‘ to on?”.

– Želimo Joška pozvati u školu, djeca ga žele vidjeti. Predavao sam mu povijest od 5. do 8. razreda i nikada nije tražio povlastice iako je već tada puno trenirao. Nikada nije rekao: ‘Oprostite, imao sam utakmicu ili trening‘. Nama stalno dolaze zahtjevi kategoriziranih sportaša, za odgovaranje po dogovoru. Kako je moja učionica uvijek bila zadnja na kraju hodnika, tako sam imao pogled na igralište, odmah se vidjelo da mu to odlično ide – kaže nam ravnatelj Franjo Gudelj.

Kao i na svakom ćošku kvarta, i oni su imali same riječi hvale za, vjerojatno, najpoznatijeg izdanka škole. Da je uvijek bio spreman pomoći bilo kome, još od malih nogu, dokazali su nam pričom i o donaciji, koju Joško nije htio isticati previše.


image

Joško Gvardiol i Kenny Nielsen tijekom utakmice Hrvatske i SAD-a na turniru za igrače mlađe od 14 godina koja se odigrala 2016. na igralištu Nogometnog kluba Špansko u Zagrebu

Damir Krajac/Cropix/Cropix

– Uvijek kad je nekome trebalo pomoći, on je uskakao. Prošle godine stigla nam je poruka u kojoj je pisalo da nam je Joško Gvardiol uplatio godišnju pretplatu na jedan portal za gledanje filmova uklopivih u školski program, koji će biti itekako korisni našim učenicima. Nije nas nazvao i rekao: ‘Evo, ja sam vam to kupio‘, samo je došla obavijest – kaže ravnatelj.


image

Franjo Gudelj, ravnatelj škole u Srednjacima, koji je Jošku predavao povijest: “Sjedio je u srednjem redu, u drugoj klupi, bliže prozoru. Uvijek je strpljivo slušao, komunicirao, ništa mu nije bilo teško”

Zeljko Puhovski/Cropix

Razrednik Božidar Strmo Gvardiolu je držao tjelesnu i zdravstvenu kulturu, a unatoč obavezama u Dinamu, nije imao problema ni s ocjenama, ni je ikada bio, kao mnoga djeca, malo nestašniji pa svjesno izostajao s nastave kad bi bila provjera znanja.

– Nikada nije bio problematičan, niti je ikada markirao. Bio je odličan, sve je volio i velik je borac. Kako je postajao stariji, znao je češće izostajati zbog nogometa, što je normalno, ali nikada se to nije previše odrazilo na njega – kaže nam njegov bivši razrednik.


image

Božidar Strmo, Joškov razrednik iz osnovne škole na srednjacima: “Nikada nije bio problematičan niti je markirao. Sve je volio i velik je borac. S ocjenama nije imao problema”

Zeljko Puhovski/Cropix

Pokušavajući vizualizirati mlađahnog i golobradog Joška u školskoj klupi, upitali smo njegova tadašnjeg profesora povijesti kakav je bio na satu, je li se znojio zbog kamenog doba, Zrinskih i Frankopana ili francuskih prosvjetitelja?

– Sjedio je u srednjem redu, u drugoj klupi, bliže prozoru. Uvijek je strpljivo slušao, komunicirao, ništa mu nije bilo teško. Kad biste mu rekli: ‘Joško, radi ovo, Joško, radi ono‘, drugi bi odmah kukali, ali on ne, on je radio. Odmalena je znao što želi. Bio je dobar na povijesti, bilo je puno nastavnih materijala, a to nije lagano, puno je teksta, treba sjesti i naučiti neke stvari. Čak sam imao i povratnu informaciju da ga to jako zanima. Rijetko kada vidite takvo dijete, da u osnovnoj školi zna što želi. On je već tada znao u kojem smjeru ide njegov život – rekao je profesor povijesti, a danas ravnatelj škole.

Koliko je discipliniran, svjedoče i papiri koje je imao na zidu sobe u zagrebačkom domu. Veliki papir formata A4 na kojemu stoje “upute za spavanje”. Da, dobro ste pročitali. Od izbora kreveta, madraca, što treba raditi i što ne treba raditi prije spavanja, preko posebne prehrane i rekuperacije nakon treninga. Razmisli li se o detaljima s tog popisa, poput “maknuti tepih iz sobe zbog prašine” ili “poželjno imati drveni krevet, a da glava prilikom spavanja nije okrenuta prema sjeveru”, može se vidjeti ekstremna posvećenost uspjehu, a sve jasnije postaje zašto je Joško svjetska klasa. Na velikoj ploči u sobi u sredini je markerom bila zaokružena riječ uspjeh, a oko nje čimbenici koji ga čine poput: disciplina, prehrana, trening, htijenje… u kutu je pisalo da je to “plan A”, a ispod toga kratak natpis – “nema plana B”. Posebno treba izdvojiti da je na vrhu ploče stajala natuknica: “obitelj i prijatelji – oni su broj jedan”.


image

Detalj iz stana Joška Gvardiola na Srednjacima u Zagrebu

Boris Kovacev/Cropix

Pročešljavši prve korake po nogometnim travnjacima, školske izazove i druženja s morskim svijetom, ostalo je ono čega je Joško uvijek imao malo, a kako sada stvari stoje, svakim danom do kraja karijere imat će sve manje – slobodno vrijeme. Nije bilo teško pretpostaviti na čemu bi “muška ekipa” iz škole mogla kratiti dane.

– Dok smo bili klinci, nismo visjeli po kafićima, nego na školskom (igralištu). Igrali smo u osnovnoj često Counter-Strike: GO, a on je ostao u tim pucačkim videoigrama – rekao je prijatelj Matej.

Za kraj, okrenuli smo temu Joškove vrijednosti prema Transfermarktu koji ga trenutačno procjenjuje na “samo” 60 milijuna eura. Da, samo. Potpuno je jasno da će njegov RB Leipzig zaraditi puno veći iznos od njegova transfera, a nije tajna da je njemački klub već odbio nekoliko udvarača za usluge hrvatskog braniča. Najkonkretniji u koketiranju bio je Chelsea, koji je, navodno, na stol stavio ponudu od oko 90 milijuna eura, ali Nijemci su “spustili rampu”.

– Ne pričamo o tim ponudama, ne opterećujemo ga time. Najbolja stvar kod njega mi je to što je ostao isti, ne vidimo nikakve promjene na njemu, koliko god bio poznat – zaključio je Matej.

U konačnici, najbolje ga je jednom rečenicom opisao njegov rođak Krešo s ribarnice na Dolcu: “Ma zašto bi se mijenjao? Nije u šoldima sve”. Ako je Željko Mavrović bio “šaka sa Srednjaka”, onda je Joško “lijeva noga sa Srednjaka”. Ili obje noge? Ili pak glava? Ma, Joško je “cijeli paket”. I da, Joško. Namjerno. Korištenje prvog imena s našim sportašima nije tek puka igra riječi ili izbjegavanje eventualnog “slamanja jezika” kod nezgodnih prezimena. Po imenu se oslovljavaju samo oni posebni. Kako na terenu, tako i izvan njega. Iako mu je tek 20, sve češće ga oslovljavamo samo imenom, a igrama i ponašanjem kuca na vrata statusa u kojem je “crème de la crème” hrvatskog sporta: Luka, Dražen, Goran, Krešo, Zvone, Ivica i Janica… Do ulaska među elitu ipak ima još puno rada, ali sasvim je moguće da bi se mjesto moglo napraviti i za “malog” Joška, “tratinčicu” sa Srednjaka, učenika iz druge klupe srednjeg reda, dječaka s ribarnice na Dolcu.

Prvo prosinačko subotnje jutro u Krapini u znaku meda i mednih delicija – održan jubilarni 20. medeni sejem

Ususret proslavi Dana Grada Krapine i u sklopu programa Prosinca u Krapini ove je subote u jutarnjim satima na središnjem gradskom Trgu Ljudevita Gaja upriličen jubilarni 20. medeni sejem.

Posjetitelji su osim meda i mednih specijaliteta mogli mogli uživati i u gljivarskom kotliću Gljivarskog društva „Krasnica” i ukusnom gulašu kojeg su pripremali vrijedni članovi Lovačkog društva Krapina.

Uz brojne udruge i 27 izlagača svaki je mogao pronaći nešto za sebe. Bilo je tu drvenih suvenira i prigodnih božićnih ukrasa, jaslica i vjenčića, igračaka, licitara i tradicijskih suvenira uz široku paletu domaćih kolača, namaza, pekmeza, zimnica, sokova, domaćih rakija i likera, namaza, bučina ulja…

Sajam je tradicionalno obišao i slavljenički raspoložen gradonačelnik Zoran Gregurović koji smatra kako je Medeni sejem manifestacija koja se ne smije zaobići.

– Uistinu je prekrasno što imamo tako puno događanja u gradu. Na Medenom sejmu imamo puno izlagača, ali i posjetitelja. Uključili su se naši, ali i drugi OPG-ovi, kao i brojne udruge koje ovdje pripremaju kotlić za sve posjetitelje. Veliko mi je zadovoljstvo i zahvaljujem svim organizatorima, a posebno Ministarstvu poljoprivrede što je prepoznalo i financijski podržalo ovu manifestaciju tako da za sljedeću godinu možemo planirati Sejem na još većoj razini – rekao je Gregurović poželjevši svima dobru zabavu kakva i dolikuje Krapini uoči Dana Grada i Župe.

Odred izviđača Hrvatsko zagorje Krapina već tradicionalno organizira program Krapini za rođendan gdje se svake godine okupi mnoštvo izviđača, a gradonačelnik smatra kako će ovogodišnji nadmašiti sva očekivanja s obzirom da je u Krapinu stiglo više od 400 izviđača iz cijele Hrvatske.

Mladen Fruk iz Ministarstva poljoprivrede ističe kako dugi niz godina Ministarstvo financira ovakve manifestacije i udruge.

-Kroz Strateški plan zajedničke poljoprivredne politike donesen 28. listopada ove godine za sektor pčelarstva predviđeno 10 milijuna eura, što će se financirati kroz različite vidove intervencija kao što su promocija na stranim tržištima, zaštita od bolesti pčela i samih košnica. Na taj način želimo propagirati važnost meda i pčelarstva u Republici Hrvatskoj i možemo reći da je utjecajem intervencija i programa ruralnog razvoja broj pčelara i proizvodnja meda Hrvatskoj u velikom porastu – izjavio je Fruk.

Direktorica Turističke zajednice Grada Krapine Nedeljka Vodolšak ističe kako se na Medenom sejmu rado kupuje med i proizvodni od meda, ali i sve ono što se prigodno može staviti pod bor, poput različitih ukrasa i nakita. Bitnim segmentom ove manifestacije ističe njegovu humanitarnu notu budući da prihod od prodaje svojih proizvoda udruge daju u humanitarne svrhe.

Objava Prvo prosinačko subotnje jutro u Krapini u znaku meda i mednih delicija – održan jubilarni 20. medeni sejem pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Policija uhitila staricu jer nije platila računa za smeće, susjedi bijesni: ‘Zbog pišljivih 500 kuna…‘

Policija gradića Valley u Alabami uhitila je 82- godišnju ženu jer nije platila račun za smeće u iznosu od 77,80 dolara, odnosno oko 556 kuna. Račun se odnosio na tri mjeseca, od lipnja do kolovoza, a uhićena je pod optužbom za prekršaj ‘neplaćanja naknade za odvoz krutog otpada‘, prenosi Yahoo sadržaj sudskih spisa iz Alabame.

Gradski dužnosnik rekao je kako je to uhićenja došlo nakon višestrukih pokušaja naplate računa i obustave usluge, a situacija je izazvala bijes na društvenim mrežama.

Medijima je objašnjeno da su službenici za provođenje kodeksa nesretnu staricu pokušali kontaktirati nekoliko puta, a nakon što se nije pojavila na suđenju u rujnu, izdan je nalog za uhićenje zbog ‘neplaćanja smeća’.

Sudski zapisi također otkrivaju da je jednom već uhićena i to prije 16 godina, dakle 2006. jer ni tada nije platila račun za smeće u iznosu od 206,54 dolara (gotovo 1500 kuna) no slučaj je kasnije odbačen.

Šef policije grada Valley Mark Reynolds izjavio je da su je policajci morali uhititi nakon što je sudac potpisao nalog.

– Naši službenici tretirali su je s poštovanjem u obavljanju svojih dužnosti i pustili su je uz kauciju kako je propisano kršenjem, zaključio je Reynolds.

Ovaj slučaj bi mogao biti zanimljiv i Zagrepčanima koji već nekoliko mjeseci muku muče s prilagođavanjem na novi način prikupljanja i odvoza otpada, zbog čega su gradski kontejneri često prenatrpani, a nakon najave su izdane i prve komunalne kazne zbog nepridržavanja pravila.

Između ostalog nedavno je u Zaprešiću jedno kućanstvo bilo kažnjeno s 1400 kuna jer je nadzorna kamera kod kante snimila članicu tog kućanstva kako smeće baca pored nje, a ne u nju.

Inače kanta je bila prekrcana smećem pa je zbog toga svoje smeće Zaprešićanka ostavila pored, međutim kaznu, doduše smanjenu, nisu izbjegli. Uhićenja nije bilo, zasad.

Jaslice Perice Novosela ponovno na svjetskoj izložbi u Vatikanu

Jaslice Perice Novosela iz Bistre i ove će godine biti izložene na svjetskoj izložbi jaslica u Vatikanu. Posjetili smo ga pred polazak na put na koji nosi još dvoje jaslica koje su izradili članovi Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica koje je on na čelu. Jaslice će biti izložene na samom Trgu svetog Petra.

” Prošle godine izložbu je posjetilo pola milijuna ljudi. Ove godine pošto znamo da nema mjera vezanih za korona virus očekuje se mnogo više. Nadam se da će se i idućih godina nastaviti s tom praksom da izložba bude na otvorenom”, poručio je predsjednik Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica Perica Novosel.

Perica Novosel

Ove godine na izložbi će biti troje jaslice koje su napravili članovi udruge

U ime Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica ove godine Perica Novosel pored svojih u Vatikan nosi još dvoje jaslica.

“Nosim jaslice i svog pokojnog člana Stjepana Kulfe koji je nedavno preminuo. Jaslice koje smo prijavili u rujnu nismo nakn njegove smrti uspjeli pronaći, ali njegova pokćerka uspjela je pronaći jedne druge koje će ipak ići. Ja sam to tek jučer prijavio samom papinskom vijeću. Oni su rekli da apsolutno nema nikakvih problema pošto je čovjek preminuo i da će im biti čast da njegove jaslice budu izložene. Tu su i jaslice naše Jasmine Vranjković iz Zagreba. Znači Jasmina i Stjepan predstavljaju Zagreb, ali svakako moram napomenuti da je Stjepan rođen u Gornjem Jesenju u Hrvatskom zagorju. On je radio jaslice isključivo na podlozi drva i figurice od drva uglavnom od lipe jer je to mekano drvo. Jasminine su malo modernije ali su bile zanimljive papinskom vijeću jer nijedne takve nisu prijavljene na izložbu. Moram reći da svake godine idemo korak ispred Talijana koji su kolijevka izrade jaslice pa smo tako i ove godine napravili nešto novo”, otkrio je Perica Novosel.

Perica Novosel nosi jaslice naziva “Svjetlost nade”

Prošle godine jaslice Perice Novosela bile su jedine iz Hrvatske koje su bile izložene u Vatikanu dok ove na svjetsku izložbu idemo u većem broju.

“Moje jaslice su inače naziva “Svjetlost nade” ili na talijanski “Una luce di speranza”. Bile su zanimljive jer sam ih napravio u lanterni i tu je papinsko vijeće isto bilo oduševljeno. Ja sam prijavio više jaslica članova naše udruge ali papinsko vijeće se ispričalo i reklo da veće jaslice ne mogu ići. Ove troje jaslica nisu jedine koje idu iz Hrvatske. Idu još jaslice iz Dalmacije i Istre, točnije iz Rijeke” saznali smo od Perice Novosela.

Božićne jaslice koje su napravili članovi udruge i sam Perica Novosel moći će se pogledati na nizu izložba koje će uslijediti kroz prosinac. Između ostalih održat će se u Bistri, Šenkovcu, Mariji Gorici te zaprešićkoj Vršilnici.

prošlogodišnje jaslice Perice Novosela koje su bile na svjetskoj izložbi u Vatikanu

Objava Jaslice Perice Novosela ponovno na svjetskoj izložbi u Vatikanu pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.