Zajednica športskih udruga Grada Zaprešića organizirala je četvrtu konferenciju LevelUp. Ovog puta u tome joj se pridružila Zajednica u kulturi Grada Zaprešića. Prijašnja predavanja bila su namijenjena sportašima i trenerima, a ovog puta fokus je bio na udrugama.
“Ova konferencija zapravo je zamišljena kao doslovno korak naprijed za naše udruge. Dosad je to bilo isključivo za sportaše. Od ove godine, a nadamo se i svih sljedećih, bit će korak više za sve udruge u Zaprešiću koje su na neki način željne novih znanja i koje se prijavljuju na natječaje za sufinanciranje sredstava koja dolaze iz Proračuna Grada Zaprešića, ali i iz Proračuna Zagrebačke županije ili proračuna ministarstva na razini države”, rekao je Matija Teur, predsjednik ZŠU-a.
Matija Teur, predsjednik Zajednice športskih udruga Grada Zaprešića
“Ove godine teme su nešto drugačije, više se baziramo na ovom administrativnom dijelu. Udruge su se upoznale s novim sustavom za pravdanje sredstava i prijave na natječaj. Sportske udruge to već koriste niz godina, ali se od sljedeće isti sustav uvodi u Zajednicu u kulturi. Bilo je riječi o novitetima vezanima uz fiskalizaciju 2.0. Ona nas sve čeka, pa tako i udruge, dijelom do 2026., dijelom do 2027. godine. I za kraj same konferencije upoznali smo udruge s najlakšim i najbržim načinom komunikacije s medijima koja im je potrebna da bi omogućili viši stupanj posjećenosti svojih manifestacija, ali i efikasan način komuniciranja kako s medijima, tako kroz vlastite kanale poput društvenih mreža i web-stranica”, osvrnuo se Teur.
Zajednica u kulturi Grada Zaprešića uvodi digitalizaciju prijava
“Od ove godine uvodimo upravo taj SOM pristup natječaju. Vidjeli smo da kod Zajednice športskih udruga to ide vrlo dobro i da se vrši digitalizacija, što je i nama cilj. Mi imamo 17 udruga. Neke se dosad jesu prijavljivale digitalno, a neke nisu. Vjerujemo da će od ove godine to sve učiniti, mi ćemo im uvijek biti i na pomoć“, poručila je Višnja Poropat Vujnovac, predsjednica ZUK-a Zaprešić.
Višnja Poropat Vujnovac, predsjednica Zajednice u kulturi Grada Zaprešića
Predsjednik Zajednice športskih udruga Grada Zaprešića bio je kritičan i rekao da sportske udruge još uvijek nisu dovoljno svjesne koliko im je prisustvovanje ovakvim predavanjima bitno. “Iz godine u godinu nastojimo osvijestiti udruge da je edukacija u sportu vrlo bitna i bitna u svim segmentima. I ovim putem pozivam sve one udruge koje nisu danas ovdje s nama, da se sljedeće godine obvezno odazovu ovoj konferenciji. Pozivam sve udruge grada Zaprešića da dođu na ovakav vid konferencije i nauče nešto što im je korisno za njihov rad“, rekao je Teur.
“Mi smo udruge, bilo u sportu bilo u kulturi bilo u bilo čemu drugome. Danas i jesmo ovdje da bismo pomogli i predsjednicima, i tajnicima, i računovodstvu udruga. Znamo da u udrugama rade brojni volonteri, da ne primaju plaću i da to zaista nije jednostavan posao. Mi kao zajednica to shvaćamo i cijenimo njihov trud, a onda smo i ovdje da im pomognemo“, naglasila je predsjednica Zajednice u kulturi Grada Zaprešića.
Konferenciju pohvalio zamjenik gradonačelnika
Bilo je ovo jedno lijepo događanje u Vršilnici s ciljem pružanja podrške što sportskim, što kulturnim udrugama. “Pozdravljam ovu, četvrtu konferenciju LevelUp Zajednice športskih udruga i Zajednice u kulturi. Mislim da je ovo fantastičan primjer da jedni drugima pomognemo savjetima i uputama kako se u današnjem svijetu što bolje boriti sa svime što nam dolazi“, komentirao je Željko Barun, zamjenik gradonačelnika Grada Zaprešića.
Željko Barun, zamjenik gradonačelnika Grada Zaprešića
“Važno je da se udruge odazovu, tako da ne mogu onda reći da ih nismo upozorili, da im nismo rekli i educirali ih. S druge strane, oni se ovdje vide i upoznaju i razmijene te primjere dobre prakse“, zaključila je Poropat Vujnovac.
Ovakva događanja ne samo da pružaju praktične informacije i podršku u radu udruga, već i potiču njihovu međusobnu suradnju. Čini se da se LevelUp razvija u važnu platformu za razvoj i jačanje udruga.
Na ulazu u centar Pušće uskoro bi trebao niknuti Park hrvatskih branitelja. Općina je donijela odluku i otkupila parcelu kod dječjeg vrtića i stare škole. Uoči početka radova uklonjena je stara, zapuštena tamošnja građevina.
Na red za uređenje došao je i dio Pušće koji nije bio u najboljem stanju, ali sad ide u namjenu. “Ja bih rekao da je svaki dio Pušće lepi. Ovo je nekakav centralni, pa da i njega malo uredimo da bude još ljepše kad ulazimo u sam centar naše Općine. Dugo je ovdje stajala jedna čak i straćara. Zahvaljujući tomu što smo s braniteljima dogovorili da idemo u izgradnju Parka hrvatskih branitelja, napravljena je projektna dokumentacija i ishođena građevinska dozvola. Čekamo odluku Ministarstva, imamo neke insajderske informacije da je to blizu i nadamo da će biti neko sufinanciranje. I prije te odluke mi smo krenuli u rješavanje potrebnog da bismo onda jednog dana krenuli u gradnju Parka. To je bilo rušenje ove zgrade, što smo objavili u nekom od naših intervju prije dva, tri, možda već i četiri tjedna. Pri kraju smo, sve je srušeno i kreće odvoz materijala. Malo ćemo to poravnati i sljedeća je faza na redu zapravo početak gradnje“, najavio je Filip Bernardić, načelnik Općine Pušća.
Filip Bernardić, načelnik Općine Pušća
Rušenjem stare zgrade otvoren je prostor za novo poglavlje na ulazu u centar Pušće. Uređenje okoliša i izgradnja Parka hrvatskih branitelja donijet će ovom dijelu općine sasvim novi izgled, ali i simbolično podsjetiti na one kojima je posvećen.
Vjerujem da se svi mi nešto stariji sjećamo Zagrebas kraja osamdesetih, kad su se po cijelome gradu obnavljali studentski domovi, kad su fasade Trga bana Jelačića (tada Trga Republike) prekrasno uređene, prometna rješenja planirana s vizijom, a Univerzijada je dala gradu polet i smjer prema Europi. Prometnice su imale smisla, rekonstruirani su sportski centri, proširene tramvajske linije na kojima su vozili tramvaji koji stižu na vrijeme, obnavljani kulturni centri, stadioni…
Grad je bio poletan, a građani ponosni na svoj Zagreb. Tada je izgledalo da smo, barem urbanistički, postali dio Europe. Danas je taj ponos zamijenjen ravnodušnim pogledom: na glavne prometnice, željezničke obrise, zapuštene fasade i lokalnu upravu koja više funkcionira na principu stranačke pripadnosti nego javne odgovornosti. I dok Vlada neumorno ponavlja mantru o “ravnomjernom razvoju svih dijelova zemlje”, Zagreb stagnira i propada. Ali što ta mantra znači u praksi? U slučaju glavnoga grada znači aktivnu opstrukciju od Vlade.
U ruralne krajeve raspodjeljuje se ogroman novac za projekte koji često nemaju realnu potrebu, a ni bilo kakvu ekonomsku logiku, po principu “samo nek’ se zida al’ nek’ zida podoban”, dok se Zagreb sustavno zanemaruje, sabotira i kažnjava zbog političke nepodobnosti. U tom kontekstu, tvrdnja da je Zagreb najomraženiji glavni grad Vladi, iako je njezin glavni grad, nije hiperbola, nego živa istina. Glavni grad, koji bi trebao biti ponos države, njezina lokomotiva pogon i izlog, u Hrvatskoj je sveden na infrastrukturni talog.
Zagreb se sustavno zanemaruje, sabotira i kažnjava zbog političke nepodobnosti. Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Poželjna opcija
Primjeri su posvuda: spoj Sarajevske ceste s obilaznicom. Nakon godina povlačenja po ladicama, grad je krenuo u izgradnju (proširenje) Sarajevske koja će završavati okretištem buduće trase tramvaja i spojem na autocestu prema Sisku. Riječ je o spoju koji bi drastično rasteretio južni dio grada i ubrzao promet prema Novom Zagrebu i iz njega. Ali… Izgradnju Sarajevske ulice financira Grad, a spoj na autocestu HAC. Već dugo taj projekt opstruira HAC, izvlačeći se na GUP, vlasničke odnose, proceduru, a u biti zato što nitko u Ministarstvu prometa ni u HAC-u nije dovoljno (čitaj: privatno ni partijski) zainteresiran da pomakne stvar s mrtve točke.
U posljednjoj iteraciji opstrukcije Grada, HAC je poništio već završeni javni natječaj za izgradnju spoja, otegnuvši time završetak projekta u planiranom opsegu barem šest mjeseci. Isto vrijedi i za integraciju željezničkog prometa. U normalnim europskim metropolama gradski i prigradski vlakovi čine ključni dio javnog prijevoza. U Zagrebu se takva ideja tretira kao znanstvena fantastika. HŽ, Grad Zagreb i Ministarstvo prometa ne mogu se dogovoriti ni o upravljačkoj shemi, a kamoli započeti radove na modernizaciji stanica, uvođenju novih linija, sinkronizaciji s tramvajima i autobusima.
A novac za takve projekte postoji — samo što se preusmjerava u županije u kojima vlada politički poželjna opcija. Zagreb ima problem s vlastitom državom. Nije to metafora — to je gola činjenica. Rijetko koji glavni grad u Europi doživljava ovakav stupanj sustavne opstrukcije, a za to nitko ne odgovara. Nema strategije, nema rasprave u Saboru, nema izvješća Državne revizije. Sve dok je tako, Zagreb neće biti metropola. Bit će ogledalo jedne male države koja se boji vlastitog centra i identiteta.
Most Sava – Jarun najavljivan je od 2017., a danas, osam godina poslije, još nije ni blizu izgradnje. Foto: Josip Bandic / CROPIX
Mentalni sklop
Dok Zagreb stagnira, Beograd, kao glavni grad Srbije, postaje primjer kako središnja vlast ulaže u svoj metropolski centar. Vlada Srbije odobrila je gradnju dviju linija metroa dužih od 40 kilometara. U suradnji s francuskim i kineskim partnerima, realizira se projekt vrijedan više od 4,5 milijardi eura. Istovremeno, gradi se EXPO kompleks, novi nacionalni stadion, rekonstruiraju željezničke pruge, šire prometnice. Beograd dobiva i Waterfront — luksuzni stambeno-poslovni kompleks na Savi, koji uključuje i infrastrukturu, prometna rješenja te nove javne površine. Svi ti projekti imaju zajednički nazivnik: političku volju srpske vlade i države.
Zagreb je danas talac jedne ideje o Hrvatskoj koja se boji gradova. U mentalnom sklopu onih koji vode državu on je prijetnja jer je obrazovan, glasan, često oporben. Umjesto da se ulaže u njegov razvoj, provodi se politika “ravnomjernog razvoja” selektivnim transferima koji nikad ne idu prema metropoli. Republički i europski novac planski zaobilazi Zagreb. Infrastrukturni projekti se usporavaju. Zagreb postaje primjer što se dogodi kada grad ne glasa kako vlast želi, primjer drugima. Sabor, ministarstva, agencije, fondovi, državne bolnice — sve se to naguralo u središte grada. Umjesto metropolske disperzije i funkcionalnog urbanizma, imamo kaos. Svaki posjet visokog dužnosnika ili izaslanstava blokira ulice (srećom, nije to često).
Sve što ne mora biti u Donjem gradu — ondje je. Takvim pristupom stvara se administrativni čep, prometni kolaps i socijalna frustracija te se dodatno “kažnjava” Zagreb od onih ljudi koji se više brinu o svojim lokalnim sredinama nego o kvaliteti života u svom privremenom boravištu (u kojem su, zlu ne trebalo, kupili barem jedan do dva stana). Ideja da se Sabor i Vlada presele u novu, suvremenu zgradu izvan centra u Zagrebu se ne razmatra unatoč tomu što je prijedloga već bilo. Zašto? Zato što bi to tražilo viziju. Zato što bi to oslobodilo povijesni Gornji grad za kulturne, simboličke i reprezentativne svrhe. Kao i u mnogim svjetskim metropolama.
Sve su bolnice u urbanom tkivu grada, bez prostora za širenje, bez adekvatnog pristupa i parkirališta. Foto: Darko Tomas / CROPIX
Blokiranje ulica
Grad s potencijalom da bude srednjoeuropski lider infrastrukture i IT sektora danas nema ni strategiju za 2030., a kamoli mehanizme da se nosi sa stvarnim izazovima: demografskim padom, klimatskim stresom, sve većim brojem starijih građana i neodrživim prometnim sustavom. Umjesto da Zagreb bude mozak sustava, pretvaramo ga u kaotičnu upravnu provinciju. Grad s ovoliko prometa, ovako lošom željezničkom mrežom i ovako raštrkanim kvartovima jednostavno vapi za velikim infrastrukturnim projektima — a dobiva stupiće na križanjima i crvene biciklističke staze.
Za to vrijeme, građani su taoci. Dječji vrtići u Rubetinom polju i Mičevcu nemaju ni asfaltirane prilazne putove, dok se ulice u centru zatvaraju zbog dolaska ministara. I ne samo ministara. Vrhunac je zatvaranje i blokiranje ulica zbog dovođenja kriminalaca na saslušanje u Petrinjsku, naravno, ne samo onih koji to “veličanstvenošću” učinjenog zaslužuju. Sesvete čekaju na brzu cestu desetljećima (djelomično se počelo raditi), dok se milijuni eura troše na brendiranje “Zelene Hrvatske” u Bruxellesu. Zagreb, grad koji presijeca rijeka Sava, već desetljećima funkcionira s nedovoljnim brojem mostova. Novi se mostovi ne grade. Most Sava – Jarun najavljivan je od 2017., a danas, osam godina poslije, još nije ni blizu izgradnje.
Postoje mnogi projekti koji bi trebali povezivati jug i sjever grada, omogućiti bolje protočne tokove, rasteretiti Slavonsku i Zagrebačku aveniju, no ostaju u zoni maketa i PowerPoint prezentacija. Planirani rotor u Resniku koji bi povezao istočni dio Zagreba s Ivanjom Rekom i olakšao pristup autocesti također je na čekanju. Dok se drugdje prometna infrastruktura širi po hitnom postupku, u Zagrebu je sve stvar političkog dogovora. A bez političke volje — nema ni betona ni asfalta.
Grad u kojem vlak i tramvaj voze kao konkurenti, a ne saveznici, putnicima šalje poruku da se snađu sami. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Prometna slika
Izgradnja nove zagrebačke obilaznice, tzv. cestovnog prstena oko metropole, počela se ozbiljno spominjati još 2017. godine. I tada kao i danas, glavni argument protiv realizacije je — procedura. Dokumentacija. Priprema. Pitanje vlasništva. GUP. Svaki put kad se o obilaznici počne govoriti, povlače se novi problemi, novi izgovori. Državne institucije, koje bi trebale biti nositelji razvoja, ponašaju se kao da su zadužene za njegovo sprečavanje. Hrvatske ceste, HAC, Ministarstvo prometa — nitko ne želi preuzeti odgovornost. Grad Zagreb, pak, ne može bez njih. Tako grad tone u administrativnu paralizu. Zagrebačka obilaznica mogla bi promijeniti prometnu sliku grada, ali samo ako joj to netko dopusti.
Konačno se ove, 2025. godine, počela ugovarati prva etapa dogradnje treće trake na dionici Jankomir – Lučko, unatoč tvrdnjama mnogih prometnih stručnjaka da ona na postojećoj zagrebačkoj obilaznici neće donijeti bitna poboljšanja protočnosti vozila. Kao da nije dovoljno što su sve političke institucije koncentrirane u Donjem i Gornjem gradu, i zdravstveni sustav funkcionira na istom principu: sve mora biti u središtu grada. KBC Rebro, KBC Šalata, Vinogradska, Merkur, Sveti Duh, Traumatološka — sve su to bolnice u urbanom tkivu, bez prostora za širenje, bez adekvatnog pristupa i parkirališta.
Umjesto novih ustanova na pristupačnim lokacijama s dobrim prometnim vezama, obnavljaju se već zagušene bolnice u centru, navlačeći još više prometa u postojećem prometnom kolapsu. Pritom se ukidaju gradske bolnice pod nadzorom lokalne samouprave, centralizira se sustav i prenosi u ruke države. Oduzimaju se mogućnosti gradu da samostalno planira zdravstvenu mrežu. Umjesto da se bolnički sustav decentralizira i seli na rubove grada, uz infrastrukturu, kako bi rasteretio središte — radi se suprotno. Zamislite bolnicu na području Resnika ili Blata, sa svojim parkiralištem, brzim pristupom s autoceste, suvremenom opremom i dovoljno mjesta za proširenje. Takve bolnice postoje u modernim gradovima, a u Zagrebu — niti kao crteži na papiru.
Danas se čak ni Glavni kolodvor ne može obnoviti bez natezanja oko vlasništva i nadležnosti. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Prebacuju odgovornost
Zagreb je jedan od rijetkih glavnih gradova u Europi koji još nije integrirao željeznički promet u javni gradski sustav. I to unatoč tomu što ima sve preduvjete, već postojeće pruge, terminale i koridore. Primjer? Od Zaprešića do Sesveta vlak putuje manje od pola sata. Automobilu za to treba 45 minuta — ako imate sreće. A tramvaju? Dvaput toliko. Pa zašto onda nije uvedena gradska željeznica? Zato što nadležnosti nisu usklađene. Zato što HŽ i Grad Zagreb godinama prebacuju odgovornost. Zato što Ministarstvo prometa ima druge prioritete. I zato što bi stvarna modernizacija značila sustav koji nadilazi lokalnu politiku. A to se, očito, ne želi.
U nekim ranijim planovima čak su bile predviđene stanice u Trnju, Srednjacima, Maksimiru i Rudešu. Sve je nestalo u ladicama. Danas se čak ni Glavni kolodvor ne može obnoviti bez natezanja oko vlasništva i nadležnosti. Tužno je da u 2025. godini Zagreb još nema elementarne funkcije urbane željeznice. Kombinacija tramvaja, autobusa i vlakova mogla bi ga pretvoriti u prometno efikasnu, ekološki osviještenu metropolu. Kao i u većini europskih gradova, ključ je u integraciji — jedinstveni vozni red, jedinstvena karta, sinkronizirani dolasci i odlasci.
No integrirani prijevoz postoji samo u ideji, čak ni u prezentacijama. U stvarnosti, vlak iz Zaprešića kasni, tramvaj iz Dubrave prespava crveno, a autobus s Vrbana dođe tek kad već zakasnite na posao. ZET i HŽ Putnički prijevoz/Infrastruktura ponekad sjednu za isti stol, ali dogovora nema jer ga ne smije biti. Nema zajedničke strategije, nema zajedničke aplikacije, nema vizije. U Beču se, primjerice, koristi ista kartica za tramvaj, metro, vlak, autobus, pa čak i gradski bicikl. U Münchenu sustav MVV objedinjuje sve prijevoznike pod jednom platformom, uz “real-time” aplikacije, točne najave i sinkronizirane veze. Ljubljana, iako manja, ima mobilni sustav koji vas vodi od aerodroma do centra jednim klikom.
Svi veći infrastrukturni radovi u Zagrebu traju mnogo dulje nego što bi trebali. Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Labirint propisa
U Zagrebu, svatko radi za sebe. Nema orkestracije. Grad u kojem vlak i tramvaj voze kao konkurenti, a ne saveznici — grad je koji putnicima šalje poruku da se snađu sami. Željeznička obilaznica Zagreba, koja bi omogućila protočan promet bez ulaska teretnih vlakova u grad, čeka desetljećima. A izgradnja novih željezničkih postaja po gradu — Stenjevec, Vukomerec, Trnsko, Radnička — nije ni planirana. Stanica Savski most čeka okončanje radova na pruzi prema Karlovcu. Grad koji želi rasti mora disati u ritmu svog rasta. Zagreb trenutno diše na škrge.
Svi veći infrastrukturni radovi u Zagrebu traju mnogo dulje nego što bi trebali. I kada se pokrenu, često su besmisleni. Ulice se raskopavaju bez reda, javni se natječaji poništavaju, izvođači propadaju usred radova. Sve to ostavlja dojam trajne provizornosti, a uzrokovano je dugogodišnjom kadrovskom devastacijom i negativnom selekcijom koja je dovela do toga da izvođačima nitko ne zna ni reći stvarne potrebe grada, već izvođači pišu troškovnike i dinamičke planove kako njima odgovara. A šlag na tortu kontroverzni je pročelnik Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (sic!) koji nasilnički provodi agendu “deautomobilizacije” Zagreba, neovisno o potrebama i željama stanovnika, zaboravljajući da javni prijevoz u Zagrebu de facto ne postoji.
Gledajući iz perspektive građana, kombinacija nesposobne gradske uprave i zlonamjerne državne vlasti najgore je što se moglo dogoditi. Kad Grad nešto i odluči učiniti, Vlada to zaustavi. Kad Vlada ima sredstva, ne daje ih jer Zagreb “nije njihov”. Tako imamo biciklističke prometne trake koje vode u zid, tramvajske tračnice koje nestaju u šahtu i biciklističke staze koje se ukrštavaju s autobusnim stanicama. Sve što bi trebalo biti brzo, jednostavno i jasno — postaje labirint propisa, nadmudrivanja i opstrukcije. A u labirintu bez izlaza, svaka promjena izgleda kao kvar, a ne kao napredak.
Zagreb ne traži čuda. Ne traži čak ni više od drugih. Traži samo — pošten tretman. Grad koji generira gotovo 33% nacionalnog BDP-a, s više od 20% ukupne zaposlenosti i više od 35% poreznih prihoda, ne može se tretirati kao periferija. Ako se u Slavoniji grade farme bez tržišta i dvorane bez sportaša, zašto se u Zagrebu ne mogu urediti željezničke stanice? Ako se u unutrašnjosti Hrvatske grade mostovi koji vode niotkuda do ničega, zašto Zagreb, po hitnoj proceduri, ne može dobiti novi most? Vrijeme je da se prestane kažnjavati Zagreb zbog političkih neslaganja. Zagreb nije politički protivnik — on je glavni grad svih građana ove zemlje. I da se napokon shvati: bez modernog Zagreba nema moderne Hrvatske.
Zagreb je nekoć imao svoj karakter, bio je grad s dušom – rekli bi stranci. Elegantno usklađen, neopterećen provincijskim kompleksima, samosvjestan i blago ironičan prema samome sebi. I dok su neki gradovi imali plaže, drugi industriju, treći rudnike — Zagreb je imao stil. I tu specifičnu, građansku mjeru koja nije dolazila s bogatstvom, nego s kulturom življenja. Danas? Sve više nalikuje na zbrkanu zb(i)rku kvartova s različitim pravilima, estetikama i ambicijama. Nestao je osjećaj cjeline. Nestalo je urbanog identiteta. Novi kvartovi grade se bez javnih sadržaja, bez parkova, bez knjižnica i trgova. Samo spavaonice i zidovi. Kao da je cilj da svatko ostane kod kuće. I šuti.
Tramvaji i dalje voze, ali sve je više frustracije, a sve manje reda. Umjesto da se prometna mreža proširi i modernizira, ona se krpa bez reda i prioriteta. Tramvajske linije protežu se s jednog na dugi kraj grada tako da poremećaj prometa u Dubravi uzrokuje kašnjenja na Črnomercu. Ne postoje “poveznice” koje bi omogućile premošćivanje zagušenja. Vrhunci inženjerske misli nove su biciklističke staze koje završavaju u zidovima ili prometnim čepovima.
Na fotografiji: Dinamo stadion i stadion Svetice. Foto: Josip Bandic / CROPIX
Glavni problem
Zašto država ne želi jak i moderan Zagreb? Zato što bi jak glavni grad bio politički i gospodarski neovisan. Bio bi konkurencija. Bio bi orijentir i svjetionik. I zato ga se guši. Zamislite da su se sredstva koja su uložena u projekte “ravnomjernog razvoja” uložila u urbanu regeneraciju Zagreba. Da se izgradila moderna obilaznica. Da se stvorio prometni čvor s intermodalnim terminalima. Da su se gradske bolnice informatizirale i da se izgradila bolnica Blato. Da je sagrađen novi stadion (ali ne u Kranjčevićevoj ili Maksimiru), koji bi bio nacionalni ponos. Da su pročelja obnovljena. Da je javni prijevoz umrežen. Da je Zagreb postao istinski regionalni centar srednje Europe.
Ali tada bi Zagreb bio prejak. I preopasan za vlast koja ne voli metropole, već preferira lojalne ruralne županije. I tako je glavni grad Hrvatske postao glavni problem Hrvatske. Unatoč tomu što Vlada pokazuje puno veću učinkovitost izvođenja onoga što obeća/naumi, što dokazuju projekti Trga pravde, nove scene HNK-a, pomoć u financiranju unapređenja sustava vodoopskrbe i odvodnje (Lučko), obnova nakon potresa – Zagreb treba mehanizme da sam odlučuje o sebi. Poseban zakon koji mu daje status glavnoga grada sa svim funkcijama, fondovima i odgovornostima. Strategiju razvoja koju ne blokiraju ministarstva, politički odbori i javna poduzeća. Pravo glasa u infrastrukturnim projektima. Pravo da vodi svoju prometnu, zdravstvenu, kulturnu i urbanističku politiku — u suradnji s državom, ali ne pod njezinim čizmom. Naravno, sve navedeno ostvarilo bi se vrlo brzo kada bi HDZ pobijedio na lokalnim izborima u gradu Zagrebu, ali da bi se to dogodilo, trebali bi ponuditi alternativu (jakog kandidata) u kojoj će građani prepoznati potencijal, a ne puko zadovoljavanje forme impotentnim kadrom.
Zagreb treba autonomiju u gospodarenju prostorom, pravo da samostalno odlučuje o bolnicama koje su u njegovim granicama. Pravo na suvremeni glavni kolodvor. Na brzu željezničku vezu do aerodroma. Na gradske intermodalne terminale. Na funkcionalnu obilaznicu. Na gradske četvrti budućnosti. I, možda najvažnije — pravo da ne bude političko bojište, nego simbol suradnje. Zagreb neće nestati. Gradovi ne nestaju. Ali pitanje je kakav će postati. Hoće li postati stvarna metropola ili će se pretvoriti u birokratsku rupu s kartonskim pročeljima i frustriranim građanima?
Vrijeme je da prekinemo praksu kažnjavanja glavnoga grada. Vrijeme je da se Zagreb razvija, ne unatoč državi — nego zajedno s njom. Nekoć je bio grad kojem se divilo. Grad s dušom i idejom. Danas je grad koji se voli potiho. I sve rjeđe. Vrijeme je da ga opet zavolimo. I da mu damo ono što mu je oduvijek pripadalo: šansu da bude izlog naše prelijepe zemlje.
Zračna luka Franjo Tuđman. Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Grad nema kontrolu nad zračnom lukom “Franjo Tuđman”
Zračna luka “Franjo Tuđman” trebala je otvoriti vrata u svijet. Umjesto toga, ona je zračni otok, povezan s gradom samo improviziranim “shuttle busom” i taksi-vozilima. Nema vlaka, nema brzog autobusa, o željeznici da i ne govorimo. Nevjerojatno zvuči prijedlog da se umjesto integriranog brzog prijevoza do zračne luke “Franjo Tuđman” nudi ideja tramvaja. TRAMVAJA!!! Kako netko ozbiljan može izgovoriti i vjerovati da bi putnici s četiri kofera i dvoje djece čekali niskopodni tramvaj na Kvaternikovu trgu. Taj projekt nije samo nelogičan nego i uvredljiv. Vrijeme vožnje? Više od sat vremena. Udobnost? Nikakva. Cijena? Više desetaka milijuna. Isplativost? Ne postoji. Srećom, ta je opcija otpala.
A u isto vrijeme, infrastruktura postojećeg javnog prijevoza ne samo da se ne širi nego se urušava. Željeznička pruga do aerodroma je realna, logična i moguća. Ali nije prioritet jer koncesionar aerodroma, koji nije iz Hrvatske, u tome ne nalazi svoj interes. Opcija željezničkog povezivanja Zagreba i zračne luke ovih se dana ponovno aktualizira, ali ne zbog putnika, zračne luke ili grada, nego zbog vojnog dijela zračne luke koji je s pistom spojen smiješnim mostićem (što je neka sasvim druga priča). Kako to? Tako što je država odlučila dati koncesiju francusko-turskom konzorciju (Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. – osnivač ZAIC – A LIMITED), koji vodi aerodrom u vlastitom interesu i nema nikakvu obvezu razvijati vezu s gradom. Profit je na prvome mjestu, a korisnici su kolateralna žrtva. Po odredbama koncesijskog ugovora, kada promet u zračnoj luci prijeđe pet milijuna putnika godišnje, koncesionar je dužan graditi dodatne kapacitete, tj. novu zgradu, dakle koncesionaru nikako nije u interesu povećanje opsega i kvalitete poslovanja jer to zahtijeva dodatna ulaganja.
Unatoč tomu što Grad Zagreb ima 35% udjela u vlasništvu zračne luke “Franjo Tuđman” (kojom upravlja ZAIC – A LIMITED), ne odlučuje o svojoj zračnoj luci. Ne zna, ne upravlja, ne sudjeluje. A izostavljena je i Velika Gorica, koja gravitira istom prostoru. U normalnim okolnostima aerodrom bi bio u zajedničkom vlasništvu grada, države i lokalne samouprave. Kod nas — on je udaljeni entitet, kao da služi nekom drugom gradu ili državi. U Beogradu, čiji je aerodrom “Nikola Tesla” također u koncesiji, srpska država aktivno vodi ključne infrastrukturne projekte, primjerice željezničku vezu između centra i aerodroma, što će biti završeno do kraja 2026. U Zagrebu, iako također postoji koncesionar, država i Grad Zagreb nemaju kontrolu ni koordinaciju ni rješenja — zračna luka ostaje infrastrukturni otok zaključan unutar opstrukcije. [/darkbox]
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Birokratski kaos i improvizacija
Gradska vlast ima svoja lutanja. Umjesto strateškog plana, javnost dobiva fraze. Umjesto rješenja — performanse. Umjesto kompetentnih pročelnika — stranačke vojnike. I dok se vladajuća struktura kune u transparentnost i znanstveni pristup, Zagreb tone u birokratski kaos i improvizaciju.
Ne zna se tko vodi obnovu. Ne zna se tko projektira promet. Ne zna se tko je za što odgovoran. Jedino što se zna jest da su svi projekti preskupi, predugi i nedovoljno funkcionalni. I da su se građani prestali nadati.
Nema jasnog odgovora ni za zapuštene trgove ni za stari GUP, ni za regulaciju stanogradnje. Nema vizije što s Medvedgradom, ne zna se tko se brine o ZET-u, niti tko se usuđuje dirnuti u monopole koji desetljećima upravljaju infrastrukturom. Gradski stroj proizvodi privide — bez stvarnog učinka.
VIDEO NAJAVA – Adrenalin sport show spaja profesionalce, rekreativce i posjetitelje s jednim od najuzbudljivijih sportova u kombinaciji s košarkaškim akrobatima.
25. listopada od 11:00 do 15:00 sati na Trgu Ivana Pavla II. u Zaprešiću posjetitelji će na jednom mjestu moći upoznati najbolje bmx stuntere, vozače regije pod kapom Red Bull-a i košarkaške akrobate iz susjedne Slovenije Dunking devilse. Njihove sportske uspjehe i atraktivnost sporta bit će predstavljeni na visokoj razini. Posjetiteljima će biti omogućeno isprobati sport uz stručnu podršku voditelja.
>>> BMX akrobatska ekipa napravit će i malu školicu vožnje bicikala za klince <<<
-HEP kao veliki prijatelj sporta dugi niz godina podržava hrvatski sport čime pruža snažnu podršku najvećim promotorima Hrvatske u svijetu. Zajedno smo i na Porečkom delfinu. HEP – više od struje!
Izlaze nove informacije nakon pucnjave koja se u srijedu prijepodne dogodila u zagrebačkom Središću u Ulici Ede Murtića. Podsjetimo, hicem iz vatrenog oružja, u predjelu noge ozlijeđen je 51-godišnji muškarac. Ubrzo je procurio identitet uhićenog. Riječ je o bivšem policajcu i glumcu Leonu Lučiću.
Nakon informacija o počinitelju, pročulo se i tko je navodna žrtva. Prema neslužbenim informacijama, ranjeni muškarac Lučićev je nekadašnji prijatelj Denis Mustafčić, zaštitar koji je radio u klubovima i bio tjelohranitelj nogometašima. Kako piše Jutarnji, Lučić je imao i “pomagača”, prijatelja koji je uhićen šest sati nakon njega, pri čemu će policijska prijava obuhvatiti njih obojicu.
Lučić je u četvrtak u večernjim satima doveden u Županijski sud u Velikoj Gorici gdje će se provesti ispitivanje. Tijekom izlaska iz kombija, Lučić je u dobrom raspoloženju izjavio “hop” te je okupljene novinare pozdravio i ruke vezane lisicama podigao u zrak.
Leon Lučić (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
U sve je umiješana i treća osoba
Kako su u četvrtak u večernjim satima objavili iz zagrebačke policije, dovršeno je kriminalističko istraživanje nad 53-godišnjakom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju na štetu 51-godišnjaka te nad 40-godišnjakom zbog sumnje na pomaganje u počinjenju navedenog kaznenog djela.
“Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da se osumnjičeni 53-godišnjak 22. listopada oko 10.30 sati, uslijed međusobnih narušenih odnosa i nesuglasica oko prodaje osobnog automobila, ispred stambene zgrade u Ulici Ede Murtića u Zagrebu, verbalno sukobio s oštećenim 51-godišnjakom, a zatim u namjeri da ga usmrti, ispalio hitac iz vatrenog oružja, pri čemu je zrno pogodilo oštećenog u natkoljenicu.
Nakon što je oštećeni pao na tlo, osumnjičeni mu je zadao više udaraca nogom i rukama u području glave i tijela, a potom se udaljio s mjesta događaja ušavši u stambenu zgradu na istoj adresi. Po prethodnom telefonskom dogovoru, a u namjeri da pomogne osumnjičenom 53-godišnjaku, osumnjičeni se 40-godišnjak svojim osobnim automobilom dovezao u garažu navedene stambene zgrade gdje je 53-godišnjak ušao u prtljažni prostor njegovog automobila te su zajedno napustili garažni prostor”, navode iz policije.
“Po dolasku do južne obale rijeke Save, u blizini Jakuševca, osumnjičeni 53-godišnjak odbacio je vrećicu u kojoj se nalazilo sredstvo počinjenja kaznenog djela – vatreno oružje u rijeku, nakon čega su se zajedno automobilom udaljili s navedene lokacije. Istog prijepodneva policijski su službenici uhitili 53-godišnjaka, dok je u popodnevnim satima uhićen i 40-godišnjak.
Sredstvo počinjenja kaznenog djela – revolver pronađeno je u blizini mjesta na kojem je odbačeno. Teško ozlijeđenom muškarcu liječnička pomoć pružena je u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Nad osumnjičenima je provedeno kriminalističko istraživanje po dovršetku kojeg su predani pritvorskom nadzorniku. Kaznena prijava podnesena je Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici”, stoji u priopćenju policije.
Podsjetimo, Lučić je i 2020. godine bio u središtu iznude koja je rezultirala krvavom tučnjavom kod odmorišta Draganić. Prema tadašnjoj optužnici, Lučiću te dvojici specijalaca, umirovljenom vojnom diverzantu Darku Purgaru te pripadniku MUP-ove Antiterorističke jedinice Lučko Andriji Vrhovcu, na teret se stavlja da su iznuđivali 100.000 eura od zaprešićkog poduzetnika Marija D., nudeći mu informacije o tajnim policijskim istragama protiv njega.
Na Dan grada Samobora, Kleščićeva ulica ponovno je mirisala na dobru staru domaću kuhinju. Umjesto sirena i šmrkova, ovaj put čuli su se samo zvukovi kuhača i žlica. Vatrogasci su nakratko zamijenili opremu za gašenje požara – velikim kotlovima, gdje se kuhala najpoznatija samoborska delicija – kotlovina.
Vatrogasne ekipe u glavnoj ulozi
U sklopu Festivala samoborske kotlovine, održanog 20. i 21. listopada 2025., okupilo se 21 vatrogasno društvo i Javna vatrogasna postrojba Samobor, uz podršku suboraca iz 151. samoborske brigade. Kotlovi su se grijali od ranog jutra, a svaka je ekipa imala svoju tajnu recepturu i začin više koji je privlačio prolaznike.
“Nama pobjeda nije važna, bitno je druženje i dobra ekipa. Kotlovina se kuha srcem, a ne samo rukom,” istaknuo je Ivan Ružić, djelatnik Javne vatrogasne postrojbe Samobor.
Ivan Ružić – djelatnik Javne vatrogasne postrojbe Samobor
Više od pedeset porcija kotlovine
U vrućim kotlovima završile su kobasice, krumpir, meso i luk – ali i puno truda i strasti. Vatrogasci su pripremili više od 50 porcija kotlovine, a dio se kuhao upravo za ocjenjivački žiri koji je bodovao okus, izgled i prezentaciju jela.
Cilj nije bio samo osvojiti nagradu, nego očuvati gastronomsku tradiciju koja Samobor čini prepoznatljivim – onu toplinu koja okuplja susjede, prijatelje i cijele obitelji.
Tomislav Gregorić – predsjednik DVD-a Samobor
Trinaest godina kotlovine i druženja
Vatrogasne ekipe već trinaestu godinu zaredom sudjeluju u ovom kulinarskom izazovu. Festival je dio proslave Dana grada Samobora, a iz godine u godinu okuplja sve više sudionika. Organizator je Grad Samobor, dok tehničku podršku i koordinaciju potpisuje Poduzetnički centar Samobor.
U srijedu je prijepodne došlo do pucnjave u Središću, a lokaciju je ubrzo opkolila policija. O svemu su izvijestili i javnost. U Ulici Ede Murtića oko 10:30 sati, hicem iz vatrenog oružja, u predjelu noge ozlijeđen je muškarac starosti 51 godinu.
Mjesto događaja je odmah osigurano te su započete i poduzete intenzivne mjere traganja s ciljem uhićenja počinitelja. “Ozlijeđeni muškarac je kolima hitne medicinske pomoći prevezen u Klinički bolnički centar Zagreb. Osumnjičeni muškarac starosti 53 godine, nakon nešto malo više od sat vremena od samog događaja bio je pod nadzorom policije te je kriminalističko istraživanje u tijeku”, kratko su napisali.
Ubrzo je procurio identitet uhićenog. Riječ je o bivšem policajcu i glumcu Leonu Lučiću. Nakon informacija o počinitelju, pročulo se i tko je navodna žrtva. Prema neslužbenim informacijama, ranjeni muškarac Lučićev je nekadašnji prijatelj Denis Mustafčić. Zaštitar koji je radio u klubovima, ali i bio tjelohranitelj nogometašima.
Foto: Robert Fajt / CROPI
Pokušaj ubojstva
Lučića se tereti za pokušaj ubojstva Mustafića, neslužbeno doznaje Index.hr, iz izvora bliskih slučaju. Također, neslužbeno doznaju i kako je Lučić navodno sve priznao. Nadalje, neslužbene informacije govore i o motivu napada. Navodno je to nesporazum između dvojice prijatelja, zbog sumnje u navodni ljubavni trokut.
Policija izuzima snimke nadzornih kamera koje su zabilježile događaj u Središću, a Lućić će nakon što budu dovršene pretrage, biti ispitan u Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
Podsjećamo, Lučić je i2020. godine bio u središtu iznude koja je rezultirala krvavom tučnjavom kod odmorišta Draganić. Prema tadašnjoj optužnici, Lučiću te dvojici specijalaca, umirovljenom vojnom diverzantu Darku Purgaru te pripadniku MUP-ove Antiterorističke jedinice Lučko Andriji Vrhovcu, na teret se stavlja da su iznuđivali 100.000 eura od zaprešićkog poduzetnika Marija D., nudeći mu informacije o tajnim policijskim istragama protiv njega.
Adrenalin Sport Show je manifestacija kojoj je cilj objediniti strast prema ekstremnom sportu, akrobacijama i atraktivnom događaju za natjecatelje i gledatelje. Adrenalin sport show spaja profesionalce, rekreativce i posjetitelje s jednim od najuzbudljivijih sportova u kombinaciji s košarkaškim akrobatima.
25. listopada od 11:00 do 15:00 sati na Trgu Ivana Pavla II. u Zaprešiću posjetitelji će na jednom mjestu moći upoznati najbolje bmx stuntere, vozače regije pod kapom Red Bull-a i košarkaške akrobate iz susjedne Slovenije Dunking devilse. Njihove sportske uspjehe i atraktivnost sporta bit će predstavljeni na visokoj razini. Posjetiteljima će biti omogućeno isprobati sport uz stručnu podršku voditelja.
>>> BMX akrobatska ekipa napravit će i malu školicu vožnje bicikala za klince <<<
Za natjecatelje iz regije bit će organizirani turniri u košarkaškim akrobacijama na koje će se nadovezati akrobatski bmx show. A na glavnom gradskom trgu bit će izgrađena show zona s rampama, pozornicom i tribinama.
Televizija Zapad javit će se uživo s mjesta događanja.
-Kad tvrtka ima tako velik utjecaj na društvo kao što ima Hrvatska elektroprivreda i kad društvo na različite načine snažno utječe na poslovanje HEP-a, brojna su dodirna područja u kojima se mogu provoditi partnerski projekti usmjereni na rast kvalitete života. HEP – više od struje!
Udruga Ivana Perkovca iz Šenkovca i dalje je među najaktivnijima u svom kraju. Na izvanrednoj skupštini članovi su potvrdili proširenje djelatnosti i usklađivanje statuta. Druženja i brojni projekti također potvrđuju da zajedništvo ne slabi.
Od ukupno 70-ero, nazočilo je više od 40-ero članova i jednoglasno podržalo ovu odluku tehničke prirode. “Skupštinari su izglasali suglasnost da objedinimo naš statut, koji smo nakon 2009. pa 2015. donijeli ovdje u Udruzi. Imali smo i izmjene i dopune 2022. i 2025. godine, na što smo jednostavno primorani kako bismo bili ukorak s vremenom i mogli aplicirati na mnoge natječaje, programe i projekte. Naime kako naše aktivnosti rastu i djelatnost se širi, šire se i ciljane skupine. Zapravo radimo i na tom području zakonodavstva Udruge”, rekla je predsjednica Jasna Horvat.
Broj članova koji redovito podmiruju članarinu najbolje govori o aktivnosti i angažmanu u zajednici. “Vidjelo se i večeras da je stara škola bila zaista puna. Mnogi su se, naravno, ispričali. To je tako svakog ponedjeljka, kad je dan našeg okupljanja. I mnoge subote i nedjelje iskoristimo za prezentiranje svoje ikavske baštine, kao što ćemo to sad uskoro na Mariji Gorici, 25. i 26. listopada na Štruklijadi, štrudlijadi i kestenijadi. Volimo se družiti, okupljati, držati zajedno, čuvati i širiti ono što imamo”, zaključila je predsjednica Udruge Ivana Perkovca.
Brojnim projektima, druženjima i njegovanjem kajkavske ikavice, Udruga Ivana Perkovca pokazuje koliko ljubav prema tradiciji mogu oživjeti duh mjesta i povezati ljude.
Povodom Dana grada Samobora, u novouređenoj Brenti, sjedištu Samoborske vinogradarsko-vinarske udruge, održana je degustacija vina i autohtonih samoborskih proizvoda. Događanje je privuklo brojne građane i goste koji su uživali u kušanju poznatih delicija — Rudarske greblice, Samoborske češnofke i Bermeta.
Brenta ponovno okuplja vinare i ljubitelje domaćih okusa
Obnovljeni prostor Brente, smješten između Lavice i Samoborskog muzeja, postao je mjesto susreta tradicije i druženja. Posjetitelji su mogli kušati vina domaćih vinara, među kojima su prevladavale sorte poput Graševine, Rajnskog rizlinga, Zelenog silvanca i mnogih drugih. Poseban ponos Samoboraca, Samoborski Bermet, aromatizirano vino s europskom oznakom zemljopisnog podrijetla, i ovoga je puta bio među najtraženijima.
Rudarska greblica i Samoborska češnofka — okusi tradicije
Uz vino, najviše se tražila Rudarska greblica, tanka slana pita koju su nekad pekle žene rudara iz Ruda, te Samoborska češnofka, nadaleko poznata kobasica s prepoznatljivim okusom češnjaka. Kako kažu iz Udruge Rudarska greblica, ovaj kolač ima četiri varijante s blitvom, porilukom, mrkvom ili orasima. Zanimanje posjetitelja bilo je veliko, pa su greblice nestajale već na početku dana, dok su se za češnofke strpljivo čekali redovi.
Martina Skendrović Babojelić – dopredsjednica Udruge Rudarska Greblica
Vino, zajedništvo i Dan grada
Predsjednik Samoborske vinogradarsko-vinarske udruge Branko Jaklenec istaknuo je kako im vlastiti prostor u Brenti mnogo znači, jer omogućuje bolje predstavljanje lokalnih vinara i uključivanje u turističku ponudu grada. – Drago nam je što smo dio proslave Dana grada i što svojim radom doprinosimo turističkom razvoju Samobora.
Branko Jaklenec – predsjednik Samoborske vinogradarsko – vinarske Udruge
Tradicija koja živi
U Brenti se ovog vikenda nije samo kušalo vino, nego se i slavio Dan grada Samobora. Događanje je potvrdilo koliko su autohtoni proizvodi važan dio samoborskog identiteta i koliko su građani ponosni što čuvaju i dijele svoje nasljeđe.
