Neki od najzapaženijih naslova strane, ali i domaće kinematografije ovoga su ljeta osvanuli i u Klanjcu pa ljubiteljima filma nisu promakli niti “Trokut tuge”, Zlatnom palmom iz Cannesa nagrađeni film švedskog redatelja Rubena Östlunda niti domaći favorit “Nosila je rubac črleni”. U kolovozu će pak Klanjčane i njihove goste u ‘Kinu Martin‘, među ostalim, dočekati “Stric”, u kojem su uloge ostvarili Miki Manojlović, Ivana Roščić, Goran Bogdan te Roko Sikavica, te dječji kino hitovi “Dnevnik Pauline P.” i “Cvrčak i mravica”. Kraj kolovoza najavljuje i kraj sezone ljetnog kina, nakon koje se očekuje povratak u klanjačku kino dvoranu.
Kino u Klanjcu, naime, nije novina. Ovo mjesto u Krapinsko-zagorskoj županiji ima bogatu povijest kino prikazivanja, koja seže do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, otkrivaju Dunja Bovan i Jerko Marčić iz udruge Kućni Kolektiv.
“Nekadašnje kino bilo je svega nekoliko stotina metara od današnjeg ‘Kina Martin‘. Kuća Klajn, u kojoj je danas smješteno kino, je nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana i tada su u njoj počeli djelovati Narodno sveučilište i tadašnje Kino ‘Jedinstvo‘”. No Kuća je srcem društvenog života bila i prije ere kina.
Kada je 1937. godine izgrađena, Kuća je bila privatno vlasništvo Alberta Novaka, a od nacionalizacije 1943. pa sve do povrata imovine oko 2010. funkcionirala je kao društveno dobro. Jedno vrijeme u njoj su bili hotel i restoran Zelenjak, a šezdesetih godina upravljanje nad kućom preuzelo je Narodno sveučilište Klanjec te su pokrenuti razni kulturno-umjetnički i edukativni sadržaji.
Tijekom tog su se razdoblja namjene prostora mijenjale pa je dvorana nekad bila restoran, nekad hotelska sala, kino ‘Jedinstvo‘ i kasnije ‘Kino Martin‘. U toj centralnoj gradskoj dvorani održavale su se različite manifestacije; od predstavljanja knjiga, kazališnih predstava i koncerata do dodjele maturalnih diploma i redovnog kino programa. Tu su bili i tiskara, privatni stanari, uredi SIZ-a…
“Čitava Kuća je u tom periodu bila izrazito značajna za Klanjec i njegove građane, a naša je ideja kroz koncept Kuće Klajn kuću činiti značajnom, prvenstveno za lokalnu zajednicu. Želja nam je donijeti neke nove energije, aktivirati zajednicu i stvoriti siguran prostor za kreaciju, boravak i izvedbu”, kažu Bovan i Marčić, koji pripovijedaju o kino operateru Martinu Someku, kojega se smatralo ‘dobrim duhom‘ Kina i po kome je ono i dobilo ime.
Pokoju anegdotu o Someku, tvrde Bovan i Marčić, poznaje svaki Klanjčanin; bilo iz prve ruke ili zahvaljujući nasljeđu.
“Martin legenda. Martin vam je uvek bil…Martin. Francuska kapica, fiček. Radil je u općini na porti. Nakon posla je zaključal općinu i otključal Kino. Sve je znal popraviti. Naručival bi filmove iz Zagreba, išel na vlak po filmske trake (Klanjec je do kraja devedesetih imao i željezničku stanicu) pa bi ih navečer puštal u kinu”, opisuju Someka Bovan i Marčić te se prisjećaju jedne zgode:
“Kada su mu tako jednom poslali film Branka Bauera – ‘Martin u oblacima‘ bio je siguran da se radi o nečijoj spački i kako netko od domaćih od njega radi bedaka. Uglavnom, film nije htio pustiti ni pod kojim uvjetom”.
Kako je Udruga odlučila odati počast povijesti Kina, mijenjanje imena nije dolazilo u obzir.
“Na kraju krajeva, da smo ga promijenili ostali bismo bez toliko lijepih tuđih sjećanja i emocija u koje je ova dvorana uronjena i bez nasljeđa koje se ionako danas tretira bez poštovanja”, smatraju vlasnici koji su dugo osjećali i da im je veći prazni izvedbeni prostor prava potreba – Jerku kao glumcu koji je većinu vremena samostalni umjetnik te mnogo boravi na nezavisnoj sceni i Dunji kao producentici koja je, također, veći dio svoga dosadašnjeg radnog iskustva provela na nezavisnim filmskim festivalima, upravo u kino dvoranama.
“U Zagrebu kronično nedostaje prostora za nezavisnu kulturnu scenu. Postoji potreba za prostorom namijenjenom stvaranju, u kojem nisi ograničen vremenom i u kojem ne moraš raditi na ‘taximetar‘ ili pak dugi niz godina kumiti gradske vlasti da ti ustupe atelje, studio ili prostor za probe. Mi smo, dakle, tražili prostor, a igrom slučaja pronašli smo ga u Klanjcu, u obliku kuće. Ili, bolje rečeno, kuća je našla nas. Tu je za nas oboje završilo druženje sa Zagrebom. Osim Starog kina ili Starog hotela (kako su Klanjčanji zvali Kuću Klajn prije našeg dolaska), dobili smo na raspolaganje neograničeno vrijeme korištenja prostora i ogroman mir kojim je Klanjec okružen. Tako je naša kuća prirodno postala mjesto za boravak, kreaciju i izvedbu”, priznaju.
Tri godine pošto je Kuća došla u njihove ruke, kada su zahvaljujući crowdfunding kampanji prikupili više od 40.000 dolara, započela je i obnova Kina.
“Zahvalni smo i na brojnim donacijama koje smo, uz crowdfunding, dobili od pojedinaca, organizacija i jedinicama lokalne samouprave”, kažu Bovan i Marčić te dodaju da obnova “stare, nepredvidljive kuće” još uvijek traje.
“Kreneš rušiti zid pa otkriješ novi labirint cijevi za koje nisi ni znao da postoje. U međuvremenu su se dogodili i inflacija i euro, cijene su skočile, a naš budžet ostao je isti. Od nekih stvari smo morali odustati, druge odgoditi za neka financijski pogodnija vremena. No cilj je ostao isti: staro kino pretvoriti u multifunkcionalnu dvoranu koja će, uz primarnu funkciju kino dvorane i uz redovan kino program, biti dom kazališnim izvedbama, raznim kreativnim procesima, istraživanjima, radionicama, predavanjima…”
U kino dvoranu i servisne prostorije (sanitarni čvor, skladište, predvorje kina) sredstva, navode, ulažu kroz udrugu koja je u najmu prostora, a u ostatak Kuće uložili su dosad i puno privatnog novca.
“Renovacija starog krovišta, drenaža, adaptacija pojedinih prostorija u Kući kao što su kuhinja, kupaonice, sobe… Puno je tu troškova, ali odluka je pala da je ovo sada naš život, životni projekt i time se bavimo”, pričaju Bovan i Marčić, koji se bave i drugim poslovima. Marčić radi u kazalištu i na filmu, Bovan honorarno u organizacijama iz područja filma, no Kuća im je, inzistiraju, prioritet.
Program se odvija u parku pred Kućom, što ne predstavlja problem jer je ljeto pa je “vani ugodno”, a “filmski piknik” je “poseban doživljaj”.
“Taj program radimo već treće ljeto pa možemo reći da lagano postaje tradicija. Posebno nas veseli kada na projekciju dođu cijela obitelj ili publika iz drugih dijelova Krapinsko-zagorske županije, iz Zaprešića i Zagreba ili pak Slovenije s ligeštulima, štokrlinima, jastučićima ili dekicama, potpuno spremni za druženje pod vedrim nebom i novo iskustvo pred filmskim platnom”, tvrde Bovan i Marčić koji kažu da je u Kinu Martin naglasak na nezavisnoj produkciji.
O programu, kao i obnovi, brine se Kućni kolektiv, udruga čije su područje djelovanja kultura, umjetnost i edukacija, no prvenstveno audiovizualne umjetnosti i kinoprikazivaštvo, izvedbene umjetnosti, obrazovanje i edukacija djece i odraslih te međunarodna suradnja.
“Uz program kina i edukativne programe vezane uz filmsku umjetnost radimo i na popularizaciji suvremenih izvedbenih praksi. Kroz program “Suvremeno u Zagorju” ugošćujemo autore i umjetnike iz Hrvatske i Europe koji stvaraju u području suvremenog cirkusa, drame, plesa, glazbe… Taj program provodimo s partnerima iz KZŽ, ali i drugim organizacijama iz Hrvatske koje se bave suvremenim izvedbenim praksama (Room 100, de facto, Škvadra, Cirkorama…). Radimo na tome da područje poput Klanjca i okolice, koji se smatraju marginalnim prostorom, postane svojevrsni mali centar umjetnosti za lokalnu zajednicu, za umjetnike koji dolaze u Kuću na rezidencijalne programe, za partnerske organizacije. Institucionalna kultura je jako centralizirana, a mi se, uz brojne druge organizacije s nezavisne scene koje rade programe ‘na margini‘, trudimo to promijeniti. Kolektiv broji 11 članova koji su aktivni članovi kulturne scene i društvene, na programima radimo zajednički i svatko od nas doprinosi kroz svoje područje interesa i struku kako bi ovaj prostor i program koji se tu odvija išli u željenom pravcu.”, zaključuju Bovan i Marčić koji dodaju da rad Udruge podržavaju i Ministarstvo kulture i medija, Hrvatski audiovizualni centar, Krapinsko-zagorska županija, Grad Klanjec, Zaklada Kultura nova te razne druge organizacije i institucije na čije se javne pozive i natječaje javljaju.
