Nakon svega jednog održanog ročišta i devet mjeseci od svirepog zločina kada je u zaprešićkom stanu s 25 poteza nožem ubio suprugu Angelu (29) kojoj je ujedno rukom začepio nos i usta te joj stezao vrat, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici na 12 godina zatvora nepravomoćno je osuđen Franjo Jurić (29).
Presudu je slušao mirno čvrsto stišćući bijeli štap, a obzirom da mu je produljen istražni zatvor, zatražio je da se odmah donese rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne u neku od kaznionica. U kaznu će mu biti uračunato vrijeme provedeno dosad u pritvoru a sud ga je oslobodio plaćanja sudskih troškova. Stan u kojem se dogodio krvavi zločin je i dalje zapečaćen, a Jurić je svima dao do znanja da će svoju polovicu nekretnine prepisati obitelji pokojne supruge.
– Priznanjem optuženika i sa svim pročitanim dokazima nedvojbeno je utvrđeno da je kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno kako je opisano u optužnici. Nema spornih činjenica, ali je vijeće imalo težak zadatak utvrditi koja bi kazna bila primjerena kako bi se ispunila specijalna i generalna prevencija. Za ovo kazneno djelo je zapriječena kazna od najmanje 10 godina zatvora, a u odnosu na kaznu koja je izrečena, vidljivo je da je bilo više olakotnih nego otegotnih okolnosti. Optuženik je do ovog događaja imao uredan život i u skladu sa svojim ograničenjima zbog svoje sljepoće. Iz dokaza proizlazi da nije bio nasilan niti problematičan u bilo kojem smislu kao osoba, bračni drug, radnik na poslu…
A brak žrtve i optuženika je bio skladan sve dok nije ona upoznala muškarca s kojim je započela intimnu vezu. S time se optuženi teško nosio te je pod svaku cijenu nastojao sačuvati brak, opraštajući sve i zaboraviti. Inkriminirane večeri, međutim, došla je do izražaja namjera žrtve da se ide naći s ljubavnikom što je kod optuženika prouzročilo stanje u kojem nije mogao vladati svojim postupcima niti upravljati svojom voljom u punom opsegu nego je bio bitno smanjeno ubrojiv kako je pokazalo psihijatrijsko vještačenje – rekla je velikogorička sutkinja obrazlažući presudu. Pritom je, dalje, navela i da je ubojstvo posljedica narušenih bračnih odnosa nakon čega se osvrnula i na činjenicu da si je optuženi pokušao oduzeti život.
– Je li to nastojanje da si oduzme život bio isključivo čin kajanja ili je to bio svojevrstan izlaz bespomoćnosti i nespremnosti za daljnji život bez žrtve, to zna samo optuženi. Okolnosti dosadašnjeg urednog života, neosuđivanosti, nenasilnosti, bitno smanjene ubrojivosti, priznanja te kajanje i žaljenje govore u prilog blažeg kažnjavanja.
S druge strane imamo ubojstvo na vrlo težak način. Osim činjenice da je žrtva slijepa pa time i posebno ranjiva, okolnosti su takve da zaslužuju strože kažnjavanje. Unatoč bitno smanjenoj ubrojivosti optuženik je žrtvu usmrtio s izravnom namjerom. Nanio joj je ubodnu ranu u trbuh te brojne druge po glavi i po vratu. Sve to je zajedno trajalo. Vještaci se nisu mogli izjasniti koliko vremenski. Žrtva se unatoč sljepoći aktivno branila, a optuženik je bio svjestan toga pa je s ubadanjem i nastavljao. A kad je shvatio da je žrtva i dalje živa unatoč svemu odlučio joj je prekinuti dotok zraka stavivši joj ruku na nos i usta te joj rukama stezati vrat. I to govori o njegovoj upornosti i bešćutnosti. Iako iz vještačenja proizlazi da njegova namjera nije bila da žrtva dugotrajno pati i trpi bol, realno se to dogodilo. On je bio svjestan njezina otpora i svog napora koji je uložio da ju usmrti – zaključila je sutkinja podsjetivši da je žrtva bila mlada osoba, koja unatoč svojoj sljepoći, nastojala živjeti ispunjeno i sadržajno.
