Završili radovi na Prečkom putu u Klanjcu

Završili radovi na Prečkom putu u Klanjcu

Završili su radovi na rekonstrukciji nogostupa u ulici Lijepe naše u Klanjcu. Radi se o projektu ukupne vrijednosti 112.900,00 eura a ostvaren je uz  potporu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova.

Stepenište opremljenije i ljepše nego ikad

Radovi na nogostupu u ulici Lijepe naše u Klanjcu odnosno na Prečkom putu su završeni. Tako će ga školarci kao i ostali stanovnici Klanjca ponovno moći koristiti.

Završili radovi na Prečkom putu u Klanjcu

” Moram reći da nakon dugo vremena i velikih problema kojih smo imali oko same izgradnje odnosno rekonstrukcije stepenica da smo ih uspjeli završiti. Sada naši sugrađani iz Mihanović dola koji idu prema Klanjcu mogu sigurno prelaziti ovim stepenicama.” rekao je Zlatko Brlek gradonačelnik Grada Klanjca.

Gradonačelnik Brlek istaknuo je kako uz sve probleme vezane za projekt najvažnije je da je on uspješno završen. 

” Stepenište je posloženo tako da su postavljena i odmorišta pa se ne moraju proći u jednom laufu. Vrijednost radova iznosi 112.900,00 eura od kojih smo dio sredstava dobili iz vanjskih izvora.” zaključio je gradonačelnik Brlek.

Na kraju treba istaknuti kako je projekt ostvario i potporu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU iz Programa podrške regionalnom razvoju u iznosu od 29.000 €.

Objava Završili radovi na Prečkom putu u Klanjcu pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Australija mladima brani društvene mreže. Što kažu Zaprešićani?

Australija mladima brani društvene mreže. Što kažu Zaprešićani?

Australija će društvene mreže zabraniti mlađima od 16 godina, o čemu smo prikupili mišljenja građana Zaprešića i ispitali smatraju li da internet šteti djeci.

“U svakom slučaju dobar početak. Malo su previše na mobitelima”, rekao je Danijel.

Australija mladima brani društvene mreže. Što kažu Zaprešićani?
Danijel

“Možda da je zabrana mlađima od deset godina. Četvrti, peti razred ajde. Ovo 16 godina…”, izjasnio se Tomislav.

Tomislav

“Sto posto podržavam! Djeca trebaju malo biti vani, da ih ulica odgoji, da kradu i da se sami znaju snaći”, kazao je Leon.

Leon

“U potpunosti se slažem. Mislim da njima to ne treba, premladi su. Trebali bi se više družiti i igrati vani. Društvene mreže štete im počevši od pedofila, pa nadalje. Djeca dobivaju svakakve ideje. Ubijanje, tučnjave, svađe, snimanja…”, navela je Ines.

Ines

“Zabraniti ili ne, to je upitno. Ali bi sigurno bilo dobro ograničiti. Mladi su previše na društvenim mrežama”, istaknula je Ivana.

Ivana

Društvene mreže imaju utjecaj na mentalno zdravlje, mogu postati platformom za vršnjačko nasilje te dovesti do ovisnosti i manjka produktivnosti. Sve je rjeđi osobni kontakt s obzirom na to koliko smo se, pa i djeca, naviknuli na komunikacijske tehnologije. Australija stoga predlaže zakonsku zabranu društvenih mreža, kako je najavio premijer Anthony Albanese, što je prvi takav prijedlog u svijetu.

Objava Australija mladima brani društvene mreže. Što kažu Zaprešićani? pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Sutra će se održati tradicionalna proslava “Martinja v Kumrovcu”

Sutra će se održati tradicionalna proslava “Martinja v Kumrovcu”

Sutra će se uz krštenje mošta i degustaciju mladog vina u Kumrovcu obilježiti blagdan Svetog Martina. Tradicionalna manifestacija  “Martinje v Kumrovcu” ponovno će posjetitelje podsjetiti na stare martinjske običaje. Kao i svake godine u ovo doba u Kumrovcu zabave i veselja te dobre hrane i pića neće nedostajati jer proslava Martinja ima velik značaj za ovaj vinogradarski kraj.

Sutra će se održati tradicionalna proslava “Martinja v Kumrovcu”

“Sutra ćemo obilježiti Martinje dva dana prije nego ono stvarno jest. Tradicionalno ga obilježavamo subotom kod Zagorske kleti u centru Kumrovca. Mislim da će biti puno ljudi kao i uvijek dodsad. Gastronomslka ponuda i zabavni program će biti opet na visokom nivou. Nudit ćemo domaća jela, razne moštove koje ćemo nadam se uspješno pretvoriti u vino, te razne proizvode koji će se naći na štanodvima OPG-ovaca”, otkrio je načelnik Općine Kumrovec, Robert Šplajt.

Robert Šplajt

Posjetitelji će imati priliku i vidjeti kako izgleda krštenje mošta po drvenim pajdaškim regulama koje će izvesti Cesargradski martinjski meštri.

“Sutra krećemo od 11 sati i trajat će sve to do večernjih sati. Pozivam sve koji žele prisustvovati tim staro pajdaškim regulama te vidjeti kako će Cesargradski martinjski meštri krstiti mošt i pretvoriti ga u vino da dođu i da se s nama lijepo zabave”, poručio je načelnik Robert Šplajt.

Vremena zagorskog kiseliša daleka su prošlost, a napretkom tehnologije i protoka informacija kvaliteta vina iz godine u godinu sve je bolja te su zagorska vina veoma tražena na tržištu.

“Nema to veze više s nikakvim kiselišem. Ljudi u našem kraju i široj okolici proizvode vrhunska vina. Imamo tu Vinariju Prekratić i Vinariju Sever, imamo i Vilu Ventek i OPG Broz koji isto rade vrhunska vina. Tehnologija je otišla naprijed. Proizvode se neke bolje sorte samog grožđa. Svemu se pristupa puno ozbiljnije i mislim da smo jako konukrenti na tržištu vina. N aneka vina poput rajnskog rizlinga možemo stvarno biti ponosni na koliko su visokoj razini”, naglasio je Šplajt.

Posjetitelji će uz kupnju čaše moći neograničeno degustirati mošt kumrovečkih vinara. Ova manifestacija koja će se održati na prostoru Starog sela Kumrovec nije namijenjena samo ljubiteljima vina nego ima i kulturnu notu, a za dobro raspoloženje svih prisutnih pobrinut će se grupa Štimung.  

Objava Sutra će se održati tradicionalna proslava “Martinja v Kumrovcu” pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

U tijeku obnova pločnika u zaprešićkoj Ulici bana Josipa Jelačića

U tijeku obnova pločnika u zaprešićkoj Ulici bana Josipa Jelačića

U tijeku je obnova pločnika u Ulici bana Josipa Jelačića na dijelu između Ulice Vladimira Nazora i Ulice hrvatske mladeži. Obavijestio je o tome na svojim Facebook stranicama Grad Zaprešić.

U tijeku obnova pločnika u zaprešićkoj Ulici bana Josipa Jelačića

Iz Grada svoje građane mole za povećan oprez i poštovanje privremene regulacije prometa dok su radovi u tijeku. Završetak istih predviđen je kroz dva tjedna.

u tijeku obnova pločnika
u tijeku obnova pločnika
u tijeku obnova pločnika

Objava U tijeku obnova pločnika u zaprešićkoj Ulici bana Josipa Jelačića pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Konjščina od sada još zelenija i ljepša: Posađeno više od 100 novih sadnica grmlja i drveća

Konjščina od sada još zelenija i ljepša: Posađeno više od 100 novih sadnica grmlja i drveća

U općini Konjščinana javnim površinama s ciljem daljnjeg unaprjeđenja vizualnog identiteta i kvalitete života u središtu Konjščineposađeno je više od 100 novih sadnica.

Ovaj projekt nastavak je tradicije ozelenjavanja koja je započela prije nekoliko desetljeća, već 60-ih godina,a utemeljena je na bogatoj urbanističkoj povijesti kraja općine Konjščina.

Općina Konjščina već je prepoznata u europskim krugovima kao primjer uspješnog urbanističkog planiranja, a ova akcija dodatno potvrđuje tu poziciju.

Među novim sadnicama nalaze se cvjetni grmovi, poput forzicija i jorgovana, ukrasne šljive, te ukrasno drveće poput magnolija, japanskih trešanja, ginka, judinih drveća, japanskih javora i cedrova.

Saborska zastupnica i načelnica Općine Konjščina Anita Curiš Krok zahvalila je svim djelatnicima Komunalca Konjščine, kao i sugrađaninu Toniju, na zajedničkom trudu u realizaciji ovog projekta, koji će oplemeniti prostor i omogućiti građanima uživanje u još ljepšem okruženju.

-Naša je obveza čuvati i nadograđivati nasljeđe koje smo dobili, ali i osigurati da buduće generacije uživaju u ljepoti naše općine. Uz ozelenjivanje i dalje nam je jedan od prioriteta daljnje urbanističko planiranje, stoga nakon promjene Prostornog plana, upućujem Općinskom vijeću prijedlog za izradu Urbanističkog plana uređenja Centra, čime ćemo omogućiti još bolje i funkcionalnije uređenje središta naše općine – naglasila je načelnica Curiš Krok.

Ovaj korak simbolizira kontinuirani napredak Konjščine kao urbane i ekološke zajednice, usmjeren na stvaranje održivog, zelenog i ugodnog prostora za sve mještane.

Objava Konjščina od sada još zelenija i ljepša: Posađeno više od 100 novih sadnica grmlja i drveća pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Krapinsko-zagorska županija objavila natječaj za studentske stipendije

Krapinsko-zagorska županija objavila je Natječaj za dodjelu stipendija redovitim studentima za akademsku godinu 2024./2025. Planira se dodjela 30 stipendija od po 120 eura mjesečno za nadarene studente i 30 stipendija od po 120 eura mjesečno po socijalnom kriteriju, dok će pravo na stipendiju od 150 eura mjesečno po podnošenju zahtjeva ostvariti oni studenti koji su upisali neko od deficitarnih zanimanja (sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij medicine, sveučilišni prijediplomski studij logopedije, sveučilišni prijediplomski studij rehabilitacije, sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij fizike – nastavnički smjer, sveučilišni preddiplomski studij strojarstva, sveučilišni prijediplomski studij građevinarstva i sveučilišni preddiplomski studij arhitekture i urbanizma).

„Nastavljamo s pozitivno ocijenjenom praksom da stipendije za nadarene i stipendije po socijalnom kriteriju odobravamo iz godine u godinu, dok oni učenici i studenti koji jednom upišu deficitarno zanimanje – pravo na stipendiju automatski ostvaruju sve dok dostavljaju potvrdu o upisu u sljedeću godinu“, poručio je ovom prilikom župan Željko Kolar te podsjetio kako su studentske stipendije prošle godine isplaćivane u iznosu od 106 i 119 eura, dok su ove godine povećane na 120 i 150 eura mjesečno.

Zahtjevi za dodjelu studentskih stipendija podnose se isključivo na propisanim obrascima koji se mogu, kao i sam Natječaj, naći na web stranici Krapinsko-zagorske županije te se popunjeni dostavljaju u ispostavu Krapinsko-zagorske županije u Zaboku (na adresu Krapinsko-zagorska županija, Upravni odjel za obrazovanje, kulturu, šport i tehničku kulturu, Kumrovečka 6, 49210 Zabok).

Rok za prijavu na natječaj je 23. studenoga 2024. godine.

Krapinsko-zagorska županija je prošle školske i akademske godine isplaćivala čak 508 stipendija, što je značajno pridonijelo tome da bude proglašena vodećom županijom u Hrvatskoj po ulaganjima u obrazovanja, u odnosu na broj stanovnika.

Objava Krapinsko-zagorska županija objavila natječaj za studentske stipendije pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

Nove autobusne nadstrešnice na produženoj autobusnoj liniji 401 u Općini Dubravica

Nove autobusne nadstrešnice na produženoj autobusnoj liniji 401 u Općini Dubravica

Produženjem autobusne linije 401 Općina Dubravica odlučila je urediti i autobusne stanice na novoj trasi. Postavljene su tako i tri nove autobusne nadstrešnice kao što je to slučaj na već postojećim autobusnim stanicama. Produženje ove linije bilo je vrlo bitno jer su naselja Pologi i Rozga dobili su autobusni prijevoz na svom području.

Nove autobusne nadstrešnice na produženoj autobusnoj liniji 401 u Općini Dubravica

“Na području Općine Dubravica mi već dobrih 12-13 godina imamo postavljene autobusne nadstrešnice tj. kućice na autobusnim stajalištima. Sad smo još produžili jednu autobusnu liniju od Kraja Gornjeg i stanice na Starini do općinske zgrade. Prvo smo postavili autobusna stajališta i dobili za njih sve suglasnosti. Sada smo na njima napravili nadstrešnice. Kod crkve u Rozgi nadstrešnice su napravljene na obje strane, a kod općinske zgrade napravljena je jedna. U ovom trenutku je tako autobusnim nadstrešnicama pokriveno cijelo područje općine. Još bitnije je da su autobusni prijevoz dobila dva naselja koja ga dosad nisu imala”, rekao je načelnik Općine Dubravica Marin Štirtof.

Marin Štritof

Nakon što im je unaprijeđen javni prijevoz stanovnicima Pologa i Rozge postavljanjem autobusnih nadstrešnica sada je omogućeno i ugodnije čekanje istog.

Objava Nove autobusne nadstrešnice na produženoj autobusnoj liniji 401 u Općini Dubravica pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.

35668353.jpg

Čičak je bio pravi revolucionar, obilježio je 50 godina hrvatske povijesti: ‘Najteži period u životu? Kada su ga bacili u samicu…‘

– Zvonac je čovjek takve biografije da to ne stane u jednu izjavu, o njemu se može napisati knjiga – odgovorio nam je novinar i urednik Mladen Maloča na pitanje da nam posthumno nešto kaže o svom prijatelju, nekoć političkom disidentu, kasnije borcu za ljudska prava kroz HHO, Ivanu Zvonimiru Čičku, koji je nakon dugogodišnje borbe s bolešću preminuo u srijedu, 6. studenoga.

Ivan Zvonimir Čičak nekome se sviđao više, drugima manje, polemizirao je, znao biti i svadljiv, osporavao je, osporavali su ga, ali činjenica je jedna – Čičak je jedan od onih koji se, davno prije nego je ostvarena, usudio kroz Hrvatsko proljeće boriti za stvaranje neovisne Hrvatske, zbog čega je odslužio i tri godine zatvorske kazne u Lepoglavi, od čega devet mjeseci u samici. Istovremeno, kad u Hrvatskoj spomenemo borbu za ljudska prava, prvi koji će pasti na pamet upravo je Čičak.

“Disident je bio u bivšoj državi, disident i u ovoj”, reći će Čedo Prodanović. Enfant terrible svih politika, potvrditi će teolog i filozof Augustin Bašić, potpredsjednik HHO-a, koji je, nakon što je I.Z. Čičak obolio, preuzeo radni dio organizacije.

Da, Ivan Zvonimir Čičak bio je čovjek, slažu se svi s kojima smo razgovarali, nepokolebljivih uvjerenja i zbog toga je stekao i mnoge neprijatelje. No, neosporno je, reći će i oni s kojima se slagao i s kojima nije, bio veliki čovjek, koji bi “da je želio ići mimo svojih uvjerenja, zbog svojeg angažmana u Hrvatskom proljeću, sigurno dobio mjesto u Vladi”, kako je za Jutarnji rekao Čedo Prodanović. Zato će ga Žarko Puhovski nazvati “najznačajnijim neuspješnim političarem u novijoj hrvatskoj povijesti”. A politika mu je, kaže, bio prvi izbor. Čičak je postao lider HSS-a, i iako je stranka na prve višestranačke izbore izašla s HDZ-om, Čičak je vrlo brzo postao veliki Tuđmanov kritičar.


image

2007., Ivan Zvonimir Čičak nakon operacije u svojoj vikendici u Celinama pokraj Zaprešića

Boris Kovacev/Cropix


image

2018., Ivan Zvonimir Čičak, fotografiran u Hrvatskom helsinškom odboru 

Boris Kovacev/Cropix


image

2017.,Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak
 

Damjan Tadic/Cropix

Bor sa Sljemena

– Bio je uspješan studentski vođa, značajan nerežimski novinar i jedan od troje-četvero ljudi najznačajnijih uopće za funkcioniranje civilnog društva u Hrvatskoj. Ali ono do čega mu je zaista bilo stalo, do političke djelatnosti, to mu nije uspijevalo. Na izborima ga je s velikom razlikom porazio Martin Sagner. Prihvatio je da Hrvatska u političkom životu ne može podnijeti katolika na nivou Maritaina, velikog personalista koji mu je bio uzor. S tim se postupno pomirio – kaže.

Ivan Zvonimir Čičak rođen je u skromnoj obitelji u Zagrebu 1947. godine, u obitelji s petero djece, koliko ih je kasnije i sam imao. Zbog svojih je hrvatskih uvjerenja, nakon što je napisao školski sastav “Nad razastrtom kartom moje domovine”, bio izbačen iz gimnazije, bez prava upisa u drugu, ali ta je zabrana iduće godine ukinuta pa je nakon završetka gimnazije upisao Pravni i Filozofski fakultet, koje, zbog odlaska u zatvor, nikad nije i završio.


image

2007., Ivan Zvonimir Čičak
 

Sandra Simunovic/Cropix


image

2018., Ivan Zvonimir Čičak, fotografiran u Hrvatskom helsinškom odboru 

Boris Kovacev/Cropix


image

2021., Ivan Zvonimir Čičak

 

Ronald Gorsic/Cropix

Pokazao se kao izvrstan govornik, dobivao nagrade, a upravo će to, kao njegovo najbolje oružje, spomenuti baš svi sugovornici Jutarnjeg. Osim toga će reći da je bio “brižan prema ljudima, iako bi se danas s njima posvadio, sutra bi se mirio”.

– Mi smo bili veliki prijatelji, nerazdvojni još od 1968. godine. Bio je vrlo skrban. Sjećam se kad je meni i supruzi, oženili sam se još za studentskih dana i bili praktički bez novaca, za Božić 1970. godine sa Sljemena donio mali bor, znajući da neću imati novaca kupiti ga. Evo, to je bio Čičak, takve dirljive ste epizode mogli očekivati od njega – kaže za Jutarnji prevoditelj Mijo Pavić, prijatelj i suradnik Ivana Zvonimira Čička. U posljednje se vrijeme nisu viđali, jer je Pavić zbog bolesti prorijedio dolaske u Zagreb. Kaže da je Čičak kao mlađi “bio još osebujniji nego u zrelim godinama” i da je bio “rođeni vođa”.


image

2023., Ivan Zvonimir Čičak

Darko Tomas/Cropix


image

2021., Zoran Milanović, Ivan Zvonimir Čičak

Davor Pongracic/Cropix


image

2022., Skup u znak podrške Ukrajini, žrtvi ruske agresije u organizaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) i Zajednice Ukrajinaca Grada Zagreba.
Na fotografiji: Tonino Picula, Radovan Fuchs, Ivan Zvonimir Čičak

Goran Mehkek/Cropix

Rođeni vođa

Poznati zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović, kojega je osobno Čičak pozvao u HHO, zajedno s njim je, između 1995. i 1999. godine, odlazio na mnoge konferencije nevladinih udruga.

– Bio je apsolutno pojam u to vrijeme kao čovjek koji se bori za zaštitu ljudskih prava. Zvijezda svake konferencije. I s obzirom na njegov disidentski staž i zbog činjenice da se po stvaranju Hrvatske nije priklonio vlastima, nego tjerao svoju liniju zaštite ljudskih prava pa opet bio poznat kao disident. Dakle, u međunarodnim je organizacijama uživao veliki ugled, jednom smo išli na konferenciju na Siciliju, da bismo se putem zaustavili u Rimu, gdje ga je primio kardinal Sodano, a ja sam čekao pred Vatikanom nemajući pojma zašto se išao naći s kardinalom – kaže Čedo Prodanović. Recimo da je Čičak u jednom trenutku dao ostavku na mjesto predsjednika HHO-a, između 2000. i 2009. godine nije vodio udrugu.

Čičak je, unatoč neprijateljstvu s Tuđmanom, a što pokazuje i ovaj vatikanski primjer, imao dobre prijatelje u crkvenim redovima. Jedan od njih je i svećenik Mijo Gabrić, bivši dekan Zbora prebendara, koji ga, kaže, zna još dok je bio ministrant u zagrebačkoj Petrovoj crkvi.

– Župnik Šalić, kojemu je ministrirao, odležao je robiju jer je bio Stepinčev tajnik i na njegovom je sprovodu Čičak održao govor. Tad sam prvi put vidio njegov veliki govornički talent, a bio je dječačić. Vrlo živ i oštrouman cijeloga života. Brzo je reagirao, uvijek bio za pravdu, ali i bundžija. Imao je, što se kaže, dugi jezik pa je stekao puno neprijatelja. Ali, definitivno će biti upisan u hrvatsku povijest – kaže Mijo Gabrić.


image

Ivan Zvonimir Čičak

Damjan Tadic/Cropix

Hrvatski Ciceron

Rajko Ostojić je kratak. – Poznajem ga “cijeli život”, a zvao sam ga pravim i hrabrim “hrvatskim revolucionarom”. Erudit, hrvatski Ciceron, borio se za slabije i za ranjive skupine pučanstva. Uvijek je bio u prvim redovima, sjajan u predikciji i u strategiji. Nažalost, nije bio tako sjajan u taktici. Imao sam sreću da smo bili i kućni prijatelji, te da smo puno vremena proveli u Zagorju, na Braču, u Peručkom Blatu – reći će.

Čičak i HHO su se, zbog zagovaranja prava osoba srpske nacionalnosti, zamjerili desničarima. – Zaista smo se izložili i to uspješno. Bio je apsolutno pravi čovjek na pravom mjestu u to vrijeme. U HHO- u je zaista složio eminentnu grupu nezavisnih ljudi, da ne kažem intelektualaca, mogao bi ih nabrajati unedogled. Jasno je da se naša aktivnost nije sviđala vlastima, upravo zato smo se i organizirali jer smo mislili da vlasti ne rade dobro.

Bio je čovjek koji je znao hendlati s ljudima i od svakoga dobiti ono što je organizaciji u datom trenutku trebalo. Još jedan krimen su nam bili dobri odnosi sa Sorosevom organizacijom, koja nas je financirala. U onim je teškim vremenima, dakle, stvorio jako ozbiljnu organizaciju o kojoj su vlasti puno vodile računa, znate da su nam ubacivali tajne agente i da smo imali dosjee. Bavili su se s nama jer nismo bili beznačajni – kaže Prodanović.


image

2022., Otvorenje izložbe Hrvatskog povijesnog muzeja “Sedamdesetprva”. Izložba posvećena prijelomnoj godini u hrvatske suvremene povijesti, poznato pod nazivom Hrvatsko proljeće.
Na fotografiji: Vanja Mladina, Ivan Zvonimir Čičak

Ronald Gorsic/Cropix


image

2014., Udruga stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida I. skupine i Hrvatski helsinski odbor za ljudska prava održali su konferenciju za medije.
Ivan Zvonimir Čičak

Marko Todorov/Cropix


image

Belgija, stadion King Baudouin.
Utakmica drugog kola, skupine A, kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014. godine.
Utakmica između reprezentacija Belgije i Hrvatske.
Na fotografiji: Kolinda Grabar Kitarović i Ivan Zvonimir Čičak

Ante Cizmic/Cropix

Dok će mnogi Čička nazvati “osebujnim”, Prodanović će reći da je bio “vrlo talentirano biće, držao je do sebe i nije se povijao pred autoritetom” – Čovjek sa svojom biografijom disidenta, zatvorenika…u HHO-u nam je predstavljao i određeni gromobran. U svijetu je bio baš poznat, nije morao govoriti “ja sam Čičak iz zemlje na brdovitom Balkanu, Hrvatske”, nego kad je rekao Čičak, znali su tko je – kaže. Odvjetnik nam je ispričao i anegdotu kad je s Čičkom, budući da ovaj nije želio nepotrebno trošiti novac HHO-a, a jednokrevetna je soba u hotelu koštala isto kao dvokrevetna, zajedno spavao u bračnom krevetu u Haagu.

“Dugi jezik”

Mladen Maloča, novinar i urednik će Čička pamtiti, kaže, kao “čovjeka britkog uma i još britkijeg jezika, što mu je stvorilo dosta neprilika u javnom životu”. – Zaista je obilježio ovih 50 godina hrvatske povijesti, što će možda zvučati pretenciozno, ali pogledamo li cijeli opus njegova rada, točno je tako. Zbog HHO-a si je stvorio mnogo neprijatelja i to zato što je brinuo o pravima čovjeka, neovisno o vjeri i nacionalnosti. Smatrao je da Hrvatska iz rata mora izaći čista obraza i ne može počivati na zločinima koji su se dešavali, ma koliko mi pred njima zatvarali oči, a što je poslužilo i Haaškom sudu za donošenje nekih presuda.


image

Igor Peternel, Ivan Zvonimir Čičak, Luka Đurić i Zdravko Kedžo

Neja Markicevic/Cropix


image

2010., Ivan Zvonimir Čičak

Neja Markicevic/Cropix

Augustin Bašić je bio potpredsjednik HHO-a, koji se s Čičkom znao još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. – Susretljiv, suradljiv i vrlo temperamentan. Zbog borbe za ljudska prava je robovao u komunizmu, a ni u demokraciji nije bolje kotirao. Najteži period u životu bio mu je zatvor, osobito samica i čim bismo dotaknuli tu temu, izgubio bi dah i ne bi dalje govorio. Za suprugu smo govorili da je suputnica i supatnica njegovog života.

Poznati hrvatski skladatelj Zrinko Tutić i obitelj Čičak bili su susjedi i obiteljski prijatelji 37 godina, a reći će da je on prvo bio borac za ljudsku i hrvatsku stvar, da je imao sluha, lijepo pjevao i prvi čuo neušminkanu verziju pjesme “Moja domovina”. – Rekao je, “Zrinko, mi smo zbog ove pjesme išli u zatvor”. Bio je utočište svima, obespravljenima i onima koji su to zaslužili i koji nisu – kaže.

Ivan Zvonimir Čičak do zadnjeg je časa pisao poruke prijateljima, volio je diskutirati o svakoj novosti. Jednu je poruku iz bolnice poslao i Miri Gavranu, predsjedniku Matice hrvatske. – Zvonimir Čičak je važna osobnost Studentskog pokreta. Bio je istinski borac za hrvatsku slobodu i demokraciju. Dok je bio pri zdravlju rado je navraćao u Maticu hrvatsku. Čak i iz bolnice bi mi poslao WhatsApp porukice iz kojih je bilo razvidno da je zainteresiran za boljitak naše domovine. Izražavam iskrenu sućut njegovoj obitelji i brojnim prijateljima. Hvala mu za sve dobro što je učinio za Hrvatsku – zaključio je Miro Gavran.


image

2004., Carla Del Ponte i Ivan Zvonimir Čičak

Cropix/


image

2007., Ivan Zvonimir Čičak dolazi na saslušanje pred haške istražitelje u podružnicu haškog suda u Ilici.

Davor Pongracic/cropix/Cropix


image

Ivan Zvonimir Čičak

Damjan Tadic/Cropix

Bio je žestoki hrvatski nacionalist, ali isto tako žestoki kritičar HDZ-a i Tuđmana

Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Ivan Zvonimir Čičak rođen je u Zagrebu 10. kolovoza 1947., kao četvrto od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Njegov otac se kao domobran prijavio za istočni front, gdje je dvije godine bio pripadnik Hrvatske zrakoplovne legije.

“Poslije je preživio Križni put i dopješačio sve do Bele crkve na rumunjskoj granici, dva puta su ga trebali strijeljati i dva puta si je kopao grob, no sve je preživio i doma se vratio 10. kolovoza 1945., točno dvije godine prije nego što sam se ja rodio”, otkrio je povijest svoje obitelji Ivan Zvonimir Čičak prije sedam godina u Jutarnjem listu.

U Zagrebu je završio osnovnu školu i krenuo u gimnaziju, iz koje je izbačen zadnjeg dana školske godine 1966., i to bez prava upisa u bilo koju drugu srednju školu, zbog sastava “Nad razastrtom kartom moje domovine”. Međutim, nastupila je liberalizacija društva, kao rezultat pada šefa Udbe Aleksandra Rankovića, i iduće godina zabrana je ukinuta, pa je Čičak mogao završiti gimnaziju i upisati Pravni i Filozofski fakultet.

U prosincu 1969. osvojio je prvu nagradu na natjecanju u govorništvu. “Pripadam onom dijelu poratne generacije koja je rasla i stasala u atmosferi dijasporne sintagme Tito – Stepinac. U kući su nas odgajali da je Stepinac svetac, a u školi da je zločinac i neprijatelj države i naroda”, objasnio je u Jutarnjem.

Bio je inficiran politikom i u vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Dobio je 178, a njegov protivnik, poslije ugledni diplomat Damir Grubiša 133 glasa. No, pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti uhapsile su Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici.

Nakon izlasku iz zatvora, otišao je u JNA, a po povratku je apsolvirao na Filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao. Oženio se s Marijom Štambuk s kojom je dobio petero djece. Kako nije mogao naći drugi posao, živio je od prodaje knjiga, kao akviziter, a kada mu je to bilo onemogućeno, otvorio je obrt s kožnom galanterijom.

Još jednom je uhićen 1987. zbog navodne utaje poreza, ali je oslobođen poslije dva mjeseca. Socijalizam se urušavao i kada je 10. prosinca 1989. vodstvo Saveza komunista Hrvatske donosilo odluku o mogućem raspisivanju višestranačkih izbora, Čičak je organizirao paljenje svijeća na tadašnjem Trgu Republike.

Postao je lider obnovljene Hrvatske seljačke stranke, no nije imao uspjeha, iako je na prvim višestranačkim izborima HSS nastupio u koaliciji s HDZ-om Franje Tuđmana. Ubrzo su se politički sukobili, a Čičak se etablirao kao žestoki Tuđmanov kritičar. Godine 1993. postao je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i na tom položaju iduća dva desetljeća ostao vidljiv u javnosti, makar je u jednom trenutku dao ostavku (bio je predsjednik u razdobljima 1993. – 2000. te od 2009. nadalje).

Čičak nije bio jednozačan lik. Bio je žestoki hrvatski nacionalist i protivnik Jugoslavije, ali isto tako žestoki kritičar HDZ-a i Tuđmana, kojega je optuživao za autoritarnost, kao i kršenje ljudskih prava, prije svega osoba srpske nacionalnosti. Upravo je HHO bio prva institucija koja je detaljno izvijestila o likvidacijama civila i paljenjima tisuća objekata nakon Oluje, zbog čega su se Čičak, Žarko Puhovski i njihovi suradnici našli na udaru desničara.

Nikada nije osporena njegova izjava u Jutarnjem da je prvi Kolindi Grabar-Kitarović predložio da se kandidira za predsjednicu.
Poput mnogih završio je razočaran današnjom Hrvatskom. “Još 90-ih sam shvatio da se naš san urušava i o tome pisao u kolumnama. Nismo uspjeli ostvariti san o demokratskoj državi, Sabor je sada isprazan sajam taština i ja to ne mogu više gledati”, rekao je lani za Novi list.

(Robert Bajruši)

Čičak je bio pravi revolucionar, obilježio je hrvatsku povijest: ‘Najteži period u životu? Kada su ga bacili u samicu…‘

Čičak je bio pravi revolucionar, obilježio je hrvatsku povijest: ‘Najteži period u životu? Kada su ga bacili u samicu…‘

– Zvonac je čovjek takve biografije da to ne stane u jednu izjavu, o njemu se može napisati knjiga – odgovorio nam je novinar i urednik Mladen Maloča na pitanje da nam posthumno nešto kaže o svom prijatelju, nekoć političkom disidentu, kasnije borcu za ljudska prava kroz HHO, Ivanu Zvonimiru Čičku, koji je nakon dugogodišnje borbe s bolešću preminuo u srijedu, 6. studenoga.

Ivan Zvonimir Čičak nekome se sviđao više, drugima manje, polemizirao je, znao biti i svadljiv, osporavao je, osporavali su ga, ali činjenica je jedna – Čičak je jedan od onih koji se, davno prije nego je ostvarena, usudio kroz Hrvatsko proljeće boriti za stvaranje neovisne Hrvatske, zbog čega je odslužio i tri godine zatvorske kazne u Lepoglavi, od čega devet mjeseci u samici. Istovremeno, kad u Hrvatskoj spomenemo borbu za ljudska prava, prvi koji će pasti na pamet upravo je Čičak.

“Disident je bio u bivšoj državi, disident i u ovoj”, reći će Čedo Prodanović. Enfant terrible svih politika, potvrditi će teolog i filozof Augustin Bašić, potpredsjednik HHO-a, koji je, nakon što je I.Z. Čičak obolio, preuzeo radni dio organizacije.

Da, Ivan Zvonimir Čičak bio je čovjek, slažu se svi s kojima smo razgovarali, nepokolebljivih uvjerenja i zbog toga je stekao i mnoge neprijatelje. No, neosporno je, reći će i oni s kojima se slagao i s kojima nije, bio veliki čovjek, koji bi “da je želio ići mimo svojih uvjerenja, zbog svojeg angažmana u Hrvatskom proljeću, sigurno dobio mjesto u Vladi”, kako je za Jutarnji rekao Čedo Prodanović. Zato će ga Žarko Puhovski nazvati “najznačajnijim neuspješnim političarem u novijoj hrvatskoj povijesti”. A politika mu je, kaže, bio prvi izbor. Čičak je postao lider HSS-a, i iako je stranka na prve višestranačke izbore izašla s HDZ-om, Čičak je vrlo brzo postao veliki Tuđmanov kritičar.


Čičak je bio pravi revolucionar, obilježio je hrvatsku povijest: ‘Najteži period u životu? Kada su ga bacili u samicu…‘

2007., Ivan Zvonimir Čičak nakon operacije u svojoj vikendici u Celinama pokraj Zaprešića

Boris Kovacev/Cropix


image

2018., Ivan Zvonimir Čičak, fotografiran u Hrvatskom helsinškom odboru 

Boris Kovacev/Cropix


image

2017.,Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak
 

Damjan Tadic/Cropix

Bor sa Sljemena

– Bio je uspješan studentski vođa, značajan nerežimski novinar i jedan od troje-četvero ljudi najznačajnijih uopće za funkcioniranje civilnog društva u Hrvatskoj. Ali ono do čega mu je zaista bilo stalo, do političke djelatnosti, to mu nije uspijevalo. Na izborima ga je s velikom razlikom porazio Martin Sagner. Prihvatio je da Hrvatska u političkom životu ne može podnijeti katolika na nivou Maritaina, velikog personalista koji mu je bio uzor. S tim se postupno pomirio – kaže.

Ivan Zvonimir Čičak rođen je u skromnoj obitelji u Zagrebu 1947. godine, u obitelji s petero djece, koliko ih je kasnije i sam imao. Zbog svojih je hrvatskih uvjerenja, nakon što je napisao školski sastav “Nad razastrtom kartom moje domovine”, bio izbačen iz gimnazije, bez prava upisa u drugu, ali ta je zabrana iduće godine ukinuta pa je nakon završetka gimnazije upisao Pravni i Filozofski fakultet, koje, zbog odlaska u zatvor, nikad nije i završio.


image

2007., Ivan Zvonimir Čičak
 

Sandra Simunovic/Cropix


image

2018., Ivan Zvonimir Čičak, fotografiran u Hrvatskom helsinškom odboru 

Boris Kovacev/Cropix


image

2021., Ivan Zvonimir Čičak

 

Ronald Gorsic/Cropix

Pokazao se kao izvrstan govornik, dobivao nagrade, a upravo će to, kao njegovo najbolje oružje, spomenuti baš svi sugovornici Jutarnjeg. Osim toga će reći da je bio “brižan prema ljudima, iako bi se danas s njima posvadio, sutra bi se mirio”.

– Mi smo bili veliki prijatelji, nerazdvojni još od 1968. godine. Bio je vrlo skrban. Sjećam se kad je meni i supruzi, oženili sam se još za studentskih dana i bili praktički bez novaca, za Božić 1970. godine sa Sljemena donio mali bor, znajući da neću imati novaca kupiti ga. Evo, to je bio Čičak, takve dirljive ste epizode mogli očekivati od njega – kaže za Jutarnji prevoditelj Mijo Pavić, prijatelj i suradnik Ivana Zvonimira Čička. U posljednje se vrijeme nisu viđali, jer je Pavić zbog bolesti prorijedio dolaske u Zagreb. Kaže da je Čičak kao mlađi “bio još osebujniji nego u zrelim godinama” i da je bio “rođeni vođa”.


image

2023., Ivan Zvonimir Čičak

Darko Tomas/Cropix


image

2021., Zoran Milanović, Ivan Zvonimir Čičak

Davor Pongracic/Cropix


image

2022., Skup u znak podrške Ukrajini, žrtvi ruske agresije u organizaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) i Zajednice Ukrajinaca Grada Zagreba.
Na fotografiji: Tonino Picula, Radovan Fuchs, Ivan Zvonimir Čičak

Goran Mehkek/Cropix

Rođeni vođa

Poznati zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović, kojega je osobno Čičak pozvao u HHO, zajedno s njim je, između 1995. i 1999. godine, odlazio na mnoge konferencije nevladinih udruga.

– Bio je apsolutno pojam u to vrijeme kao čovjek koji se bori za zaštitu ljudskih prava. Zvijezda svake konferencije. I s obzirom na njegov disidentski staž i zbog činjenice da se po stvaranju Hrvatske nije priklonio vlastima, nego tjerao svoju liniju zaštite ljudskih prava pa opet bio poznat kao disident. Dakle, u međunarodnim je organizacijama uživao veliki ugled, jednom smo išli na konferenciju na Siciliju, da bismo se putem zaustavili u Rimu, gdje ga je primio kardinal Sodano, a ja sam čekao pred Vatikanom nemajući pojma zašto se išao naći s kardinalom – kaže Čedo Prodanović. Recimo da je Čičak u jednom trenutku dao ostavku na mjesto predsjednika HHO-a, između 2000. i 2009. godine nije vodio udrugu.

Čičak je, unatoč neprijateljstvu s Tuđmanom, a što pokazuje i ovaj vatikanski primjer, imao dobre prijatelje u crkvenim redovima. Jedan od njih je i svećenik Mijo Gabrić, bivši dekan Zbora prebendara, koji ga, kaže, zna još dok je bio ministrant u zagrebačkoj Petrovoj crkvi.

– Župnik Šalić, kojemu je ministrirao, odležao je robiju jer je bio Stepinčev tajnik i na njegovom je sprovodu Čičak održao govor. Tad sam prvi put vidio njegov veliki govornički talent, a bio je dječačić. Vrlo živ i oštrouman cijeloga života. Brzo je reagirao, uvijek bio za pravdu, ali i bundžija. Imao je, što se kaže, dugi jezik pa je stekao puno neprijatelja. Ali, definitivno će biti upisan u hrvatsku povijest – kaže Mijo Gabrić.


image

Ivan Zvonimir Čičak

Damjan Tadic/Cropix

Hrvatski Ciceron

Rajko Ostojić je kratak. – Poznajem ga “cijeli život”, a zvao sam ga pravim i hrabrim “hrvatskim revolucionarom”. Erudit, hrvatski Ciceron, borio se za slabije i za ranjive skupine pučanstva. Uvijek je bio u prvim redovima, sjajan u predikciji i u strategiji. Nažalost, nije bio tako sjajan u taktici. Imao sam sreću da smo bili i kućni prijatelji, te da smo puno vremena proveli u Zagorju, na Braču, u Peručkom Blatu – reći će.

Čičak i HHO su se, zbog zagovaranja prava osoba srpske nacionalnosti, zamjerili desničarima. – Zaista smo se izložili i to uspješno. Bio je apsolutno pravi čovjek na pravom mjestu u to vrijeme. U HHO- u je zaista složio eminentnu grupu nezavisnih ljudi, da ne kažem intelektualaca, mogao bi ih nabrajati unedogled. Jasno je da se naša aktivnost nije sviđala vlastima, upravo zato smo se i organizirali jer smo mislili da vlasti ne rade dobro.

Bio je čovjek koji je znao hendlati s ljudima i od svakoga dobiti ono što je organizaciji u datom trenutku trebalo. Još jedan krimen su nam bili dobri odnosi sa Sorosevom organizacijom, koja nas je financirala. U onim je teškim vremenima, dakle, stvorio jako ozbiljnu organizaciju o kojoj su vlasti puno vodile računa, znate da su nam ubacivali tajne agente i da smo imali dosjee. Bavili su se s nama jer nismo bili beznačajni – kaže Prodanović.


image

2022., Otvorenje izložbe Hrvatskog povijesnog muzeja “Sedamdesetprva”. Izložba posvećena prijelomnoj godini u hrvatske suvremene povijesti, poznato pod nazivom Hrvatsko proljeće.
Na fotografiji: Vanja Mladina, Ivan Zvonimir Čičak

Ronald Gorsic/Cropix

Dok će mnogi Čička nazvati “osebujnim”, Prodanović će reći da je bio “vrlo talentirano biće, držao je do sebe i nije se povijao pred autoritetom” – Čovjek sa svojom biografijom disidenta, zatvorenika…u HHO-u nam je predstavljao i određeni gromobran. U svijetu je bio baš poznat, nije morao govoriti “ja sam Čičak iz zemlje na brdovitom Balkanu, Hrvatske”, nego kad je rekao Čičak, znali su tko je – kaže. Odvjetnik nam je ispričao i anegdotu kad je s Čičkom, budući da ovaj nije želio nepotrebno trošiti novac HHO-a, a jednokrevetna je soba u hotelu koštala isto kao dvokrevetna, zajedno spavao u bračnom krevetu u Haagu.

“Dugi jezik”

Mladen Maloča, novinar i urednik će Čička pamtiti, kaže, kao “čovjeka britkog uma i još britkijeg jezika, što mu je stvorilo dosta neprilika u javnom životu”. – Zaista je obilježio ovih 50 godina hrvatske povijesti, što će možda zvučati pretenciozno, ali pogledamo li cijeli opus njegova rada, točno je tako. Zbog HHO-a si je stvorio mnogo neprijatelja i to zato što je brinuo o pravima čovjeka, neovisno o vjeri i nacionalnosti. Smatrao je da Hrvatska iz rata mora izaći čista obraza i ne može počivati na zločinima koji su se dešavali, ma koliko mi pred njima zatvarali oči, a što je poslužilo i Haaškom sudu za donošenje nekih presuda.

Augustin Bašić je bio potpredsjednik HHO-a, koji se s Čičkom znao još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. – Susretljiv, suradljiv i vrlo temperamentan. Zbog borbe za ljudska prava je robovao u komunizmu, a ni u demokraciji nije bolje kotirao. Najteži period u životu bio mu je zatvor, osobito samica i čim bismo dotaknuli tu temu, izgubio bi dah i ne bi dalje govorio. Za suprugu smo govorili da je suputnica i supatnica njegovog života.

Poznati hrvatski skladatelj Zrinko Tutić i obitelj Čičak bili su susjedi i obiteljski prijatelji 37 godina, a reći će da je on prvo bio borac za ljudsku i hrvatsku stvar, da je imao sluha, lijepo pjevao i prvi čuo neušminkanu verziju pjesme “Moja domovina”. – Rekao je, “Zrinko, mi smo zbog ove pjesme išli u zatvor”. Bio je utočište svima, obespravljenima i onima koji su to zaslužili i koji nisu – kaže.

Ivan Zvonimir Čičak do zadnjeg je časa pisao poruke prijateljima, volio je diskutirati o svakoj novosti. Jednu je poruku iz bolnice poslao i Miri Gavranu, predsjedniku Matice hrvatske. – Zvonimir Čičak je važna osobnost Studentskog pokreta. Bio je istinski borac za hrvatsku slobodu i demokraciju. Dok je bio pri zdravlju rado je navraćao u Maticu hrvatsku. Čak i iz bolnice bi mi poslao WhatsApp porukice iz kojih je bilo razvidno da je zainteresiran za boljitak naše domovine. Izražavam iskrenu sućut njegovoj obitelji i brojnim prijateljima. Hvala mu za sve dobro što je učinio za Hrvatsku – zaključio je Miro Gavran.


image

2004., Carla Del Ponte i Ivan Zvonimir Čičak

Cropix/


image

2007., Ivan Zvonimir Čičak dolazi na saslušanje pred haške istražitelje u podružnicu haškog suda u Ilici.

Davor Pongracic/cropix/Cropix


image

Ivan Zvonimir Čičak

Damjan Tadic/Cropix

Bio je žestoki hrvatski nacionalist, ali isto tako žestoki kritičar HDZ-a i Tuđmana

Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Ivan Zvonimir Čičak rođen je u Zagrebu 10. kolovoza 1947., kao četvrto od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Njegov otac se kao domobran prijavio za istočni front, gdje je dvije godine bio pripadnik Hrvatske zrakoplovne legije.

“Poslije je preživio Križni put i dopješačio sve do Bele crkve na rumunjskoj granici, dva puta su ga trebali strijeljati i dva puta si je kopao grob, no sve je preživio i doma se vratio 10. kolovoza 1945., točno dvije godine prije nego što sam se ja rodio”, otkrio je povijest svoje obitelji Ivan Zvonimir Čičak prije sedam godina u Jutarnjem listu.

U Zagrebu je završio osnovnu školu i krenuo u gimnaziju, iz koje je izbačen zadnjeg dana školske godine 1966., i to bez prava upisa u bilo koju drugu srednju školu, zbog sastava “Nad razastrtom kartom moje domovine”. Međutim, nastupila je liberalizacija društva, kao rezultat pada šefa Udbe Aleksandra Rankovića, i iduće godina zabrana je ukinuta, pa je Čičak mogao završiti gimnaziju i upisati Pravni i Filozofski fakultet.

U prosincu 1969. osvojio je prvu nagradu na natjecanju u govorništvu. “Pripadam onom dijelu poratne generacije koja je rasla i stasala u atmosferi dijasporne sintagme Tito – Stepinac. U kući su nas odgajali da je Stepinac svetac, a u školi da je zločinac i neprijatelj države i naroda”, objasnio je u Jutarnjem.

Bio je inficiran politikom i u vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Dobio je 178, a njegov protivnik, poslije ugledni diplomat Damir Grubiša 133 glasa. No, pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti uhapsile su Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici.

Nakon izlasku iz zatvora, otišao je u JNA, a po povratku je apsolvirao na Filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao. Oženio se s Marijom Štambuk s kojom je dobio petero djece. Kako nije mogao naći drugi posao, živio je od prodaje knjiga, kao akviziter, a kada mu je to bilo onemogućeno, otvorio je obrt s kožnom galanterijom.

Još jednom je uhićen 1987. zbog navodne utaje poreza, ali je oslobođen poslije dva mjeseca. Socijalizam se urušavao i kada je 10. prosinca 1989. vodstvo Saveza komunista Hrvatske donosilo odluku o mogućem raspisivanju višestranačkih izbora, Čičak je organizirao paljenje svijeća na tadašnjem Trgu Republike.

Postao je lider obnovljene Hrvatske seljačke stranke, no nije imao uspjeha, iako je na prvim višestranačkim izborima HSS nastupio u koaliciji s HDZ-om Franje Tuđmana. Ubrzo su se politički sukobili, a Čičak se etablirao kao žestoki Tuđmanov kritičar. Godine 1993. postao je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i na tom položaju iduća dva desetljeća ostao vidljiv u javnosti, makar je u jednom trenutku dao ostavku (bio je predsjednik u razdobljima 1993. – 2000. te od 2009. nadalje).

Čičak nije bio jednozačan lik. Bio je žestoki hrvatski nacionalist i protivnik Jugoslavije, ali isto tako žestoki kritičar HDZ-a i Tuđmana, kojega je optuživao za autoritarnost, kao i kršenje ljudskih prava, prije svega osoba srpske nacionalnosti. Upravo je HHO bio prva institucija koja je detaljno izvijestila o likvidacijama civila i paljenjima tisuća objekata nakon Oluje, zbog čega su se Čičak, Žarko Puhovski i njihovi suradnici našli na udaru desničara.

Nikada nije osporena njegova izjava u Jutarnjem da je prvi Kolindi Grabar-Kitarović predložio da se kandidira za predsjednicu.
Poput mnogih završio je razočaran današnjom Hrvatskom. “Još 90-ih sam shvatio da se naš san urušava i o tome pisao u kolumnama. Nismo uspjeli ostvariti san o demokratskoj državi, Sabor je sada isprazan sajam taština i ja to ne mogu više gledati”, rekao je lani za Novi list.

(Robert Bajruši)

Naš kuhar objavljivao odvratne poruke o migrantima, pred policijom se skrušeno pravdao: ‘Ma bio sam pijan u noćnom klubu…‘

“Bok immigrant, Katanu nosim migrose kosim” – napisao je u siječnju ove godine na svom Instagramu A.K. (29), kuhar iz okolice Zaprešića. Potom ni u veljači nije imao mira jer je napisao još i ovo: “Napadam immigrante povoljno cijene po dogovoru”, a u ožujku se, pak, osokolio napisati i ovo: “Danas je petak, vrijeme je za novi gips, kršenje uvjetne, paljenje nove zastave LGBT duginih boja, napad na migrante, vrijeđanje policije i tu i tam zapaliti koji kontejner”.

Sve to što je pisao na društvenoj mreži je na kraju putem policijske aplikacije Sigurnost i povjerenje, u formi anonimne prijave, došlo do Službe organiziranog kriminaliteta Sektora krim policije. 

Kriminalisti su zasukali rukave te proučili njegov profil. U moru objava vidjeli su i kako okrivljeni na jednoj fotografiji u rukama drži japansku katanu dugačku pola metra. Istraživanje ih je odvelo u jednom, jedinom pravcu – do kaznene prijave za javno poticanje na nasilje i mržnju usmjerenu prema skupini ljudi zbog njihove nacionalne i etničke pripadnosti te spolnog opredjeljenja, a s ciljem izazivanja netrpeljivosti i opće odbojnosti. Prijava je potom pretočena u optužnicu tužiteljstva u kojoj za 29-godišnjaka traže šest mjeseci zatvora.

Prokazani muškarac za svaku napisanu riječ ima opravdanje, razlog… sve je sveo na šalu.

– Sve objavljeno na Instagramu je sarkazam. Katana nije bila prava već igračka i radilo se o zezanciji. Vezano za objavu da migrante napadam povoljno s cijenama po dogovoru, to sam objavio u alkoholiziranom stanju u noćnom klubu. Snimao sam se i to je bilo za ekipu na Instagramu koja me zna i zna da je i to šala. Imam oko 500 prijatelja, a objave je vidjelo njih između 50 i 100 i obrisane su u međuvremenu. Nisam imao nikakvih drugih namjera. A i zadnja moja objava je također bila zezancija. Šalio sam se na svoj račun jer sam imao uvjetnu i gips na ruci. Slikao sam se preko selfija i ništa nisam mislio doslovno – uvjeravao je uzalud zagrebačke tužitelje posrnuli kuhar i pritom iskazao žaljenje uz obećanje da neće nikad ponoviti ništa slično.

Idući je na potezu zagrebački sud koji će odlučivati o osnovanosti optužnice, a potom i o optuženikovoj krivnji ako ista bude potvrđena.