Putovanje na posao vlakom iz Zaprešića do Zagreba za jednu našu čitateljicu u četvrtak je bilo pakleno. Radi se o liniji koju, od kada su krenuli radovi na zapadu grada, svako jutro koriste stotine putnika, i koja bi na Glavni kolodvor trebala stići u 7.40 sati.
Vlak je krenuo u 7.17 sati, ali je naša čitateljica ubrzo shvatila da nešto nije u redu kad je vlak više puta tijekom vožnje stao na par minuta, ali ne na stanicama. Isto se dogodilo i prije samog Glavnog kolodvora, gdje se činilo da je odjednom zakočio nasred pruge.
<!––>
Nije bilo obavijesti preko razglasa, kondukter također nije ništa najavio, stoga putnicima nije bilo jasno što se događa.
– Stotine ljudi stoji zatočeno u vlaku i ne zna što se događa. U jednom trenutku ljudi su počeli stiskati tipku za otvaranje vrata i nekoliko ih se otvorilo. Nastao je kaos, putnici su počeli iskakati van nasred pruge, iz drugih smjerova dolaze vlakovi koji neprestano trube, djeca vrište i dozivaju roditelje jer su se izgubili – ispričala nam je čitateljica.
Putnicima nije bilo jasno kako je nasred pruge moguće otvoriti vrata i pustiti ljude da izlaze dok iz svih smjerova dolaze drugi vlakovi. Kad se čitateljica udaljila od mjesta gdje je stao vlak i prošetala do staze pored Botaničkog vrta, vidjela je da se stvorila ogromna kolona vlakova.
– Pretpostavljam da je tamo došlo do apsolutnog kaosa, zbog ljudi koji hodaju po pruzi i vlaka koji je ostao nepomično stajati. Uvijek kasni, ali ovo danas je bilo ekstremno, na kolodvor je stigao u osam sati – zaključuje naša čitateljica.
Putovanje na posao vlakom iz Zaprešića do Zagreba za jednu našu čitateljicu u četvrtak je bilo pakleno. Radi se o liniji koju, od kada su krenuli radovi na zapadu grada, svako jutro koriste stotine putnika, i koja bi na Glavni kolodvor trebala stići u 7.40 sati.
Vlak je krenuo u 7.17 sati, ali je naša čitateljica ubrzo shvatila da nešto nije u redu kad je vlak više puta tijekom vožnje stao na par minuta, ali ne na stanicama. Isto se dogodilo i prije samog Glavnog kolodvora, gdje se činilo da je odjednom zakočio nasred pruge.
<!––>
Nije bilo obavijesti preko razglasa, kondukter također nije ništa najavio, stoga putnicima nije bilo jasno što se događa.
– Stotine ljudi stoji zatočeno u vlaku i ne zna što se događa. U jednom trenutku ljudi su počeli stiskati tipku za otvaranje vrata i nekoliko ih se otvorilo. Nastao je kaos, putnici su počeli iskakati van nasred pruge, iz drugih smjerova dolaze vlakovi koji neprestano trube, djeca vrište i dozivaju roditelje jer su se izgubili – ispričala nam je čitateljica.
Putnicima nije bilo jasno kako je nasred pruge moguće otvoriti vrata i pustiti ljude da izlaze dok iz svih smjerova dolaze drugi vlakovi. Kad se čitateljica udaljila od mjesta gdje je stao vlak i prošetala do staze pored Botaničkog vrta, vidjela je da se stvorila ogromna kolona vlakova.
– Pretpostavljam da je tamo došlo do apsolutnog kaosa, zbog ljudi koji hodaju po pruzi i vlaka koji je ostao nepomično stajati. Uvijek kasni, ali ovo danas je bilo ekstremno, na kolodvor je stigao u osam sati – zaključuje naša čitateljica.
Pojačan je promet na pojedinim autocestama, a na A2 Zagreb-Macelj između čvorova Zaprešić i Zagreb zapad u smjeru Zagreba, kolona je oko 3 km, izvijestio je u četvrtak ujutro Hrvatski autoklub (HAK).
Nakon kratkotrajnog prekida promet na riječkoj obilaznici se postupno normalizira.
Na zagrebačkoj obilaznici (A3) pojačan je promet između čvorova Zagreb zapad i Lučko u smjeru istoka te između čvorova Zagreb istok i Kosnica u smjeru Bregane, a vozi se usporeno.
Na autocesti A1 Zagreb-Ploče-Karamatići povećana gustoća prometa između naplate Lučko i čvora Bosiljevo 2 u smjeru Dubrovnika.
Na Jadranskoj magistrali (DC8) povećana je gustoća prometa na prilazima gradu Splitu.
POJAČAN je promet na pojedinim autocestama, a na A2 Zagreb-Macelj između čvorova Zaprešić i Zagreb zapad u smjeru Zagreba, kolona je oko 3 km, izvijestio je danas ujutro Hrvatski autoklub (HAK).
U Loboru je proteklog vikenda, nakon deset godina pauze, organiziran malonogometni turnir „Janine 2024”., na asfaltnom igralištu Osnovne škole Franje Horvata Kiša.
Organizatori su osigurali bogat nagradni fond od ukupno 2000 eura – za prvo mjesto pehar i 1200 eura, za drugo pehar i 500 eura, a za treće mjesto pehar i 300 eura. Pehare su dobili najbolji pojedinci: strijelac, vratar i igrač turnira.
Krunoslav Gočen, predsjednik NK Lobor, izjavio je kako mu je drago što je turnir ponovno oživljen jer su organizacija i atmosfera bile na visokom nivou.
– Iznimno mi je zadovoljstvo reći da se turnir vratio nakon duge desetogodišnje stanke. Organizacija je bila odlična, publika je mogla uživati u napetim utakmicama, a posebno bih istaknuo da su prva dva nositelja turnira ispala u grupi, što je pokazatelj kvalitete svih prijavljenih ekipa. Od prijavljenih ekipa, samo su dvije zaigrale zajedno po prvi put, ostali su dobro uhodani timovi – govori Gočen.
Natjecalo se 15 ekipa u 3 skupine, a pobjedu je odnijela ekipa DVD Donja Šemnica. Drugoplasirana ekipa bila je Iskra Lobor, a treća Siketić Gradnja. Najbolji strijelac bio je Matija Črnjević, najbolji vratar Juraj Leško, a najbolji igrač Kristijan Švenda. Sva trojica su članovi pobjedničke ekipe DVD Donja Šemnica. Istaknimoi da su Dubravko Vujica i Vedran Lukec bili za zapisničkim stolom i vodili turnir te pohvalili organizaciju.
Načelnica Općine Lobor, Ljubica Jembrih, zadovoljna je ponovnim održavanjem malonogometnog turnira kojim je počela ovogodišnja manifestacija Janine.
– Svake godine imamo bogat program koji u Lobor privuče brojne posjetitelje, no raduje me što nam se opet vratio i mali nogomet koji ima puno poklonika. Nadam se da će turnir postati tradicionalan – kazala je načelnica Jembrih.
Malonogometni turnir „Janine 2024”. privukao je mnoge simpatizere ovog sporta, a predsjednik Gočen predstavio je planove za budućnost turnira.
– Sljedeće godine nadamo se još boljim brojkama, više prijavljenih ekipa, boljim i napetijim utakmicama, a potrudit ćemo se privući što veći broj ljudi jer se nogomet, prije svega, igra zbog navijača – zaključio je Gočen.
O poslovanju, daljnjim planovima, upisima i nekim ambicijama razgovarali smo s trenerom kadeta Tomislavom Mazalovićem i predsjednicom kluba NK Sava Drenje Leom Bukinec.
Novitet su da, osim Tomislava koji je novi u klubu, stvarate i nove pogone. Bi ste li mogli malo pojasniti o kojim se kategorijama radi koje će biti novitet u idućoj sezoni?
“Za sada imamo grupe “prstića” i “limača”, a plan nam je to proširiti i na pionire. Upisi traju cijelo ljeto i bit će organiziran ljetni kamp uz trenera Maria Marića. Uz grupne treninge imamo i individualne golmanske treninge, a trenutno primamo djecu od 2014. do 2020. godišta. Članarine još nisu definirane, a treninge slaže trener po grupama” , rekla je predsjednica NK Save Drenje Lea Bukinec.
Tomislave, ti si poznato lice nogometa pogotovo u našem zaprešićkom kraju. Sada si u novoj ulozi trenera s malo starijim igračima pa kako se snalaziš u novoj ulozi?
“Vodio sam dvije godine starije pionire u Zaprešiću, međutim zbog stalnog mijenjanja i traženja posla, neko vrijeme sam se morao udaljiti od treniranja. Nakon što sam našao stabilan posao i dalje me kopkalo to da treniram djecu i na poziv gospodina Širanovića, prihvatio sam kategoriju kadeta. Cilj mi je da tamo odgojim dobre ljude i nogometaše, najbitnije je da se djeca bave sportom i da kroz neki odgoj i druženje ispune svoju zadovoljštinu. Lijepo je kada oni na televiziji gledaju svoje idole, ali ne može se nikome obećati da će postati kao svoj idol jer je teško isploviti u tom bazenu. Makar, svatko tko napravi puno odricanja i uloži trud može krenuti ispravnim putem. “, rekao je trener kadeta NK Save Drenje Tomislav Mazalović.
Ima li igračka karijera puno razlike u usporedbi s ovom trenerskom?
“Ima jako puno razlike. U igračkoj karijeri ovisiš i gledaš sam sebe, a sada razmišljaš za njih 25 do 30. Za svakog se brineš, svakom pokušavaš dati sve najbolje od sebe i isto to očekuješ zauzvrat. Teško je to sve to iskomponirati”, dodao je Mazalović.
U kojim ste ligama?
“Igramo u prvoj županijskoj ligi. Mislim da je za dobrobit Zaprešića i okolice da i ljudi unutar kluba i klubovi međusobno surađuju. Konkretno u Savi Drenje su jako prijateljski odnosi i surađuju sa svim ostalim klubovima, tako da se nadam da će i ostali klubovi to napraviti kako bi nogomet u ovom kraju bio još bolji”, objasnio je Mazalović.
Koje su ambicije seniorske momčadi?
Mi uvijek gledamo realnu situaciju. Za sada nam je u ovoj ligi super, a da odmah napomenem da su prošle sezone odmah bili pozvani kao drugoplasirani, umjesto Pušće u prvenstvenu ligu. Bilo nas je strah kako ćemo uspjeti jer je to ipak malo bolji rang gdje je igrao i Inker koji je sada prešao u višu ligu, ali dečki i trener su se dobro snašli. Na kraju smo na polusezoni bili četvrti, a na kraju sezone peti. Ove sezone više nije prvenstvena liga nego je premijer liga. Ima nas 18, neku su došli, a neki su otišli, ali smatram da će dečki to dobro odraditi”, rekla je Bukinec.
Tomislave, tvoja igračka karijera i dalje traje što je bila još jedna goruća tema ovih tjedana. Imaš li informacije gasi li se klub u kojem igraš odnosno Gaj Mače?
“Gaj se ne gasi i moje mišljenje je da se nikad neće ugasiti. Gaj ovisi o samo jednoj osobi, a to je gospodin Čehulić. On je veliki zaljubljenik u nogomet i on je od tog malog mjesta napravio uspješno posložen klub u samo 13 godina. Svi na tog čovjeka gledaju kao vrhunskog poduzetnika koji pomaže cijelom Zagorju u sportu i ostalom, ali u svojoj kući je najteže. Gaju je problem infrastruktura i zbog mjesta terena koji je u centru Mača nema se mjesta širiti “, kazao je Mazalović.
Koje su ambicije cijelog kluba?
“Mi se nadamo da će se još više djece upisati i da će biti zadovoljni trenerima i radom kluba. Uvijek se nadamo najboljem, a što će na kraju ispasti ne može nitko znati. Veselimo se nadolazećoj sezoni i nadamo se da će svima sezona proći bez ozljeda i kartona”, zaključila je Bukinec
“Nadam se da će Drenje nastaviti biti uspješan kao što je i bio do sada. Već pet godina pratim taj klub i svaka sezona je sve uspješnija. Želim da Drenje bude primjer okolnim klubovima pa čak i onim u malo većim mjestima”, nadovezao se Mazalović.
Nakon dugih 50 godina, grad Samobor dobit će novu školu za preko 400 učenika i sportsku dvoranu. Za potrebe Osnovne škole Bogumila Tonija, kojoj je do nedavno prijetila treća smjena, rekonstruirat će se i dograditi postojeća zgrada broj 5 na području nekadašnje vojarne Taborec te će biti izgrađena nova sportska dvorana.
Od ukupnog iznosa projekta 9,8 milijuna eura osigurano je iz fondova Europske unije
Grad Samobor krenuo je s projektom restauracije zgrada broj 5 na području nekadašnje vojarne Taborec te će uz nju biti sagrađena i nova sportska dvorana. Na ovo su stanovnici Samobora čekali gotovo 50 godina, a dovršetkom škole moći će se provoditi jedno smjenska nastava.
“Nakon dugih 50 godina, započinjemo s projektom nove škole i gradnjom školske dvorane te svečano polažemo kamen temeljac za ovaj iznimno važan projekt vrijedan 12,3 milijuna eura. Ovo je doista povijesni trenutak za Samobor. Ponosna sam što realizacija ovog projekta više nije samo obećanje, već stvarnost. Naši učenici to zaslužuju. U fokusu našeg djelovanja je ulaganje u obrazovanje i stvaranje boljih uvjeta za sadašnje i buduće generacije. Sigurna sam da će projekt biti dovršen u roku, bez većih iznenađenja.” napomenula je gradonačelnica Grada Samobora Petra Škrobot.
“Ovo je kapitalni projekt za Grad Samobor, jer izgradnja nove zgrade škole i školske dvorane omogućit će kvalitetnije obrazovanje za buduće generacije Samoboraca. Ovaj projekt je nužan, jer zbog visoke kvalitete života Samobor ima sve više građana koji se doseljavaju s obiteljima te raste potreba za povećanjem školskih kapaciteta. Vjerujem da će ovaj projekt biti završen u roku te da će nova zgrada škole uskoro biti mjesto druženja i stjecanja novih znanja,” istaknuo je Miran Šoić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora.
Ravnateljica Osnovne škole Bogumila Tonija kazala je kako će nova školska zgrada omogućiti jednosmjensku nastavu i bolje uvjete za sve školarce i djelatnike.
“OŠ Bogumila Tonija trenutno pohađa oko 1200 učenika te je to druga po veličini škola u Hrvatskoj koja ima čak 56 razrednih odjeljenja,” naglasila je ravnateljica Milena Kolarec.
Ovaj projekt označava novi početak za obrazovanje u Samoboru, pružajući djeci suvremen uvjete za učenje i razvoj, a gradu infrastrukturu koja će zadovoljiti rastuće potrebe zajednice.
U galeriji Prica u Samoboru održana je svečanost dodjele županijske nagrada tehničke kulture „Rudolf Perešin“ za 2023. godinu, a predstavljena je i monografija ‘’20 godina Zajednice tehničke kulture Zagrebačke županije”.
“Zagrebačka županija svoj ustroj je imala kada je to odlučeno u Hrvatskom saboru, ali sama povijest rada udruga seže puno dublje u povijest. Vidjet ćete ako prolistate monografiju da ima puno toga za čitati i onoga s čime se možemo pohvaliti i iz povijesti i iz sadašnjosti, a vjerujemo da i budućnost nosi mnogo toga. Mnogo radimo s mladima i izuzetni su rezultati, a jednog dana oni će preuzeti naš posao. Nisu sve škole jednako opremljene, sada kada imamo centre izvršnosti više ne moramo više samo pisati po ploči, već možemo to u realnim uvjetima pokazati projekte. Također, trudimo se razbiti predrasude muških i ženskih poslova jer imamo djevojčice i kolegice koje su vrlo uspješne, pa možda i uspješnije od nas”, rekao je predsjednik Zajednice Ivan Vlainić.
predsjednik Zajednice Ivan Vlainić
U ime svečane sjednice i 20 godina djelovanja Zajednice tehničke kulture Zagrebačke županije obratili su se i predsjednik Gradskog vijeća Samobora kao i zamjenik župana Zagrebačke županije.
“Grad Samobor značajno daje od kada smo otvorili poduzetnički centar za poticanje malih poduzeća, ali istovremeno ulažemo u tehničku kulturu. Ima tu rasprava je li to dovoljno, ali u okviru mogućnosti koje imamo iz proračuna osiguravaju se sredstva za rad naše tehničke kulture”, izjavio je predsjednik Gradskog vijeća Samobora Miran Šoić.
predsjednik Gradskog vijeća Samobora Miran Šoić
“Ovdje moram istaknuti da su marljivim, kvalitetnim i dobrim radom mentori i profesori utkali put mlađim naraštajima koji sada odlično rade i imaju različita znanja koja im je prenijela Zajednica. Svojim radom opravdavaju sve ono što im je dano”, nadovezao se zamjenik župana Ervin Kolarec.
zamjenik župana Ervin Kolarec
Na županijskoj razini Zajednica tehničke kulture Zagrebačke županije svake godine dodjeljuje 5 godišnjih nagrada i nagradu za životno djelo. Važno je spomenuti da je protekle godine udruga FFVAL s pomoću mentora i suradnika dobila novi prostor za rad koji su sami obnovili.
“Izuzetno mi je drago da su me kolege prepoznali i da su mi uručili ovo priznanje za 40 godina moga rada”, rekao je dobitnik nagrade za životno djelo profesor Vinko Lujić.
dobitnik nagrade za životno djelo profesor Vinko Lujić
Zagrebačka županija ima dobitnike najviših državnih i međunarodnih nagrada. A kako govori i predsjednik zajednice da je tehnička kultura svugdje oko nas i važno je poticati tehničko stvaralaštvo kod najmlađih naraštaja.
“Multipla skleroza je bolest s tisuću lica i nepredvidljiva kao i vrijeme”, uz osmijeh, pomirena s dijagnozom i već iskusna u borbi s tom bolešću, počinje priču naša sugovornica Jasmina Slavnić iz Karlovca, supruga, majka djevojčice.
No, nije Jasmina uvijek bila tako pomirena sa svojim stanjem. Potpuno se drugačije osjećala prije 14 godina, kada je doznala da boluje od multiple.
“Moji simptomi počeli su s velikim umorom i trncima u desnoj nozi. Mislila sam da je to od stresa jer sam naporno radila, ali s vremenom su se počeli pojavljivati vrtoglavica, utrnula stopala, smetnje ravnoteže… Bilo je to i dosta stresno razdoblje jer sam rodila prije termina i bili smo odvojeni od naše kćerkice koja je neko vrijeme morala biti u bolnici”, prisjeća se naša sugovornica.
Foto: Facebook
Ovakvi i onakvi dani
Bebin oporavak i nada da će sve biti u redu donijeli su joj puno stresa i briga. A onda, kada je napokon sve sretno završilo, osjetila je nove simptome.
“Završila sam u bolnici, odradila pretrage i došla je ona – multipla skleroza. Strah, plač, šok – sve sam to uredno odradila, ali sam si rekla – sad je dosta. Dijete mi se borilo za život i neću dopustiti da multipla skleroza ovlada mojim životom. Ubrzo sam se raspitala postoji li u mojem gradu udruga, počela sam volontirati i sada radim te sam sretna što ljudima mogu pomoći svojim iskustvom jer razumijem s kojim se teškoćama susreću”, priča nam ova pozitivna žena koja već deset godina radi kao tajnica u Društvu multiple skleroze Karlovačke županije.
Priznaje da ima dana kada odlično funkcionira, ali ima i onih kada je sve puno usporenije. No, bez obzira na svoje stanje, trudi se svakodnevno biti u pokretu. “Na posao idem pješice, biciklom, autom… sve ovisi o tome kako se osjećam. Ako sam umorna, tu je moja Lady koju moram izvesti van pa se, nakon što napravimo mali krug, već bolje osjećam. Redovito idem s prijateljicom na pilates, što ima veliki pozitivan učinak na zdravlje, raspoloženje i samopouzdanje, a svi znamo koliko je bilo kakva tjelesna aktivnost važna za zdravlje svakog čovjeka”, naglašava Jasmina.
Prije nekoliko godina sudjelovala je na noćnom maratonu, a motivaciju je pronašla upravo u oboljelom kolegi.
“Sretna sam i zahvalna što sam sudjelovala sa svim dragim ljudima i suradnicima na noćnom maratonu koji je bio organiziran za sve oboljele od multiple skleroze. U početku je bila ideja da dođem i podržim sve trkače i općenito organizaciju našeg saveza društava multiple skleroze Hrvatske, ali kad sam vidjela da se Marko iz Zagreba, koji boluje od multiple skleroze, prijavio da će trčati utrku od 10 kilometara, u meni se pojavio takav adrenalin da sam isti tren prijavila sestru (ona nije ni znala) i sebe da ćemo trčati desetinku od 4,2 kilometra. Ne mogu opisati taj osjećaj ponosa i veselja što sam uspjela otrčati sa svojom sestrom koja mi je bila velika podrška. Hvala Marku koji me je motivirao”, skromno kaže.
Na početku borbe s bolešću imala je puno strahova, ali kaže kako je sve to bilo zbog neznanja. Zaključila je kako se mora educirati i pozitivno razmišljati te odrediti prioritete, biti disciplinirana i uživati u životu. Ipak, ponekad je teško biti pozitivan kad te okolina ne razumije. “Najgori su kod multiple skleroze simptomi koji su nevidljivi pa se oboljeli često susreću s nerazumijevanjem okoline – obitelji, prijatelja i poslodavaca. Kao, nije ti ništa, super izgledaš, a u sebi goriš od bolova, vrtoglavice, umora, trnaca po rukama i nogama”, priznaje.
Foto: Danijel Soldo / CROPIX
‘Ne predajte se’
Ova opaka bolest našu je sugovornicu ipak naučila dosta novih stvari i na tome joj je, kaže, zahvalna.
“Naravno da nije uvijek lako. Bilo je padova i uspona, ali puno stvari ovisi i o nama samima. Želim poručiti svima oboljelima od multiple skleroze da se ne predaju. Budite odgovorni za svoje zdravlje i odvojite vrijeme za sebe, družite se s veselim i pozitivnim ljudima, radite stvari koje volite i veselite se sitnicama jer one su za neke male, a za neke život znače”, poručuje Jasmina.
Maja Liković (25) iz Karlovca od multiple skleroze je oboljela sa 16 godina, u drugom razredu srednje škole.
“Imam relapsno remitentnu multiplu sklerozu. Dosad sam imala šest relapsa, pogoršanja bolesti, od kojih je četiri puta bila motorička oduzetost do vrata, a druga dva puta poteškoće s kretanjem u manjem opsegu”, priča studentica socijalnog rada.
“Oboljela sam u mladoj dobi i, ne znam, nekako sam odrasla s njom, možda prerano, ali svakako me oblikovala kao osobu i hvala joj na tome. Saživjela sam se s njom i ona je dio mene”, objašnjava Maja.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
‘Nepredvidljivo i neizvjesno’
Da je i više nego aktivna unatoč teškoj dijagnozi, pokazuje i to što je postala demonstratorica na Katedri za socijalnu gerontologiju za potrebe Katedre za područja socijalnog rada u sklopu kolegija Osnove savjetovanja, volonterka je Crvenog križa Karlovac od 2011. godine te članica organizacijske strukture i volonterka Festivala jednakih mogućnosti.
Maja se, kao i mnogi oboljeli, bori s multiplom iz dana u dan. “Neke dane muči me kronični umor koji ne nestaje sa spavanjem i odmorom, neke dane mi ruke jako trnu da se ne mogu primiriti koliko bole ti trnci, nekada teško hodam, a nekad letim poput ptice na sve strane, ne osvrćući se ni na što što mi se nađe na putu. No, sve je to nepredvidljivo i neizvjesno, samo je bitno slušati sebe i voditi se time”, naglašava.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
‘Često moram stati na loptu”
Zahvalna je što se može kretati jer, kako kaže, bilo je i dana kada to nije mogla. “Nastojim kod kuće vježbati pilates, istezati se i slično. Mislim da je to izuzetno važno, a to i osjetim, pogotovo u danima kada mnogo vremena provedem sjedeći zbog učenja”, kaže Maja.
Priznaje da joj najteže pada to što često mora “stati na loptu” i ne može obavljati onoliko stvari koliko bi htjela. “Voljela bih da zbog bolesti nisam prestala plesati folklor, to mi najviše nedostaje od života prije dijagnoze, ali jednostavno podrhtavanja i poskakivanja mi smetaju. Inače, mogu sve”, pozitivna je naša mlada sugovornica, uvjerena u to da svakome život da onoliko koliko može podnijeti.
“Nama oboljelima dao je velik teret jer multipla skleroza je velika i jaka, ali mi smo ti koji je nosimo i koji prevagujemo hoćemo li krenuti u pozitivnom ili u onom drugom smjeru”, zaključuje hrabra Karlovčanka.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Sve više mlađih
“Kada je riječ o broju osoba s multiplom sklerozom u Hrvatskoj, još ne postoji nacionalni registar, no Savez je u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo proveo istraživanje krajem 2018. te smo došli do podataka da u Hrvatskoj dijagnozu MS-a ima 6160 osoba, od čega su 72% žene. Nažalost, posljednjih godina, prema našim podacima, taj broj se svakodnevno povećava te se danas procjenjuje da se popeo na gotovo 7000 osoba”, rekla nam je izvršna direktorica Saveza društava multiple skleroze Hrvatske, Dijana Roginić.
Multipla skleroza najčešće se javlja između 20. i 40. godine te je često vrlo teško nositi se s njom u tom intenzivnom periodu života, tim više što je nepredvidljiva i često ostavlja nepovratne posljedice na zdravlje.
“U posljednjih nekoliko godina sve više nam se javljaju osobe koje su dijagnozu dobile u ranim dvadesetima, a nažalost sve je više i djece, no točnih podataka o tome nemamo zbog nepostojanja nacionalnog registra oboljelih. No, ne bismo se usudili reći da oni više obolijevaju, već zahvaljujući kvalitetnijoj i bržoj dijagnostici, oboljeli vrlo brzo dolaze do konačne dijagnoze, za razliku otprije dvadesetak godina”, kaže Roginić.
Definitivno najveći izazov za društvo u cjelini je pronalazak lijeka za MS s obzirom na to da je multipla skleroza još neizlječiva bolest. Nasreću, postoje deseci lijekova za liječenje multiple skleroze koji mogu usporiti progresiju bolesti, no veliki je izazov i za pacijente i doktore zapravo odabrati onaj lijek koji će najbolje djelovati na osobu s obzirom na to da su to lijekovi koji imaju i snažne nuspojave.
Upravo uoči Svjetskog dana multiple skleroze, koji se obilježava 30. svibnja svake godine, Savez je u sklopu kampanje “Ja sam više od MS-a” proveo online istraživanje među oboljelima od multiple skleroze čiji rezultati pokazuju kako je napredovanje, odnosno progresija bolesti, najviše utjecalo na odnose na radnome mjestu, a isto tako utječe na odnose s prijateljima, partnerske odnose, brak, vezu, obiteljske odnose, ali i na obrazovanje.
Također, jedan od najprisutnijih simptoma MS-a je kronični umor, koji oni koji se nisu susreli sa sličnim ne razumiju pa se oboljeli često susreću s odgovorima “pa i ja sam umoran”, ne znajući da se osobe s MS-om bude s umorom i da on ne prolazi ako se naspavaju ili odmore.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Što je zapravo multipla skleroza?
Multipla skleroza (MS) kronična je, upalna, demijelinizirajuća i neurodegenerativna bolest središnjeg živčanog sustava (CNS) koja je vodeći uzrok netraumatske invalidnosti u mladih osoba. U svijetu oko 2,3 milijuna ljudi boluje od MS-a, dok epidemiološke studije sada ukazuju na to da u Hrvatskoj ima više od 6000 oboljelih, po čemu spadamo u zemlje visoke prevalencije bolesti.
“Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava te može zahvatiti bilo koji njegov dio, stoga su i simptomi vrlo varijabilni. Najčešći inicijalni simptomi MS-a su smetnje osjeta, optički neuritis (upala očnog živca), slabost udova, dvoslike, nestabilnost u hodu, vrtoglavica, smetnje mokrenja, bolni sindromi, kognitivne smetnje, smetnje seksualnih funkcija, depresija.
Važan simptom MS-a je i umor, koji se tijekom bolesti javlja i u do 90% bolesnika, a u polovice je umjeren do značajan. Dijagnoza MS-a postavlja se na temelju kliničke slike, nalaza MR-a mozga i vratne kralježnice te nalaza lumbalne punkcije u kojoj tražimo prisutnost takozvanih oligoklonalnih traka u likvoru. Neki oboljeli od MS-a imaju velikih problema pa ne mogu hodati, a neki kroz nju prolaze kao da je i nemaju”, rekla nam je dr.sc. Tereza Gabelić, dr. med., specijalistkinja neurologinja iz KBC-a Zagreb.
Najvažnije od svega i najvažniji savjet bolesnicima je da se adekvatno liječe imunomodulacijskom terapijom, odnosno terapijom koja modificira tijek bolesti, koja je dostupna svim bolesnicima u Hrvatskoj. Lijekovi se dijele u prvu i drugu liniju liječenja. U prvu liniju liječenja spadaju interferoni beta 1a i beta 1b te glatiramer acetat, kao i oralni preparati teriflunomid i dimetil fumarat. Ako pod navedenom terapijom bolesnik ima kliničko i radiološko pogoršanje bolesti, koriste se lijekovi druge linije liječenja alemtuzumab, natalizumab, ocrelizumab, fingolimod i cladribine.
U liječenju PPMS-a registriran je jedan lijek – ocrelizumab.
Liječenje MS-a značajno se promijenilo u posljednjih pet godina, kada su registrirani lijekovi tzv. druge linije liječenja kojima se značajno utječe na smanjenje stope relapsa i smanjenje progresije onesposobljenosti. Nužno je rano liječenje MS-a jer svi registrirani lijekovi djeluju na upalnu fazu bolesti, dok za kasnu neurodegenerativnu fazu zasad nije registriran lijek.
Osobama s MS-om svakako savjetujemo prestanak ili značajno smanjenje pušenja, kao i održavanje optimalne tjelesne težine. Kada je riječ o prehrani, nema dokaza za specifične dijete, već se savjetuje mediteranska prehrana kojom smanjujemo rizik hipertenzije, hiperlipidemije te dijabetesa. Također savjetujemo uzimanje vitamina D. Oboljelima se preporučuje fizička aktivnost i vježbanje uz poštovanje individualnih tjelesnih ograničenja, kao i izbjegavanje pregrijavanja tijela.
U Svetoj Nedelji održana je 26. redovna sjednica Gradskog vijeća. Na dnevnom se redu našlo 11 točaka, koje su vijećnici sve usvojili. Valja pritom spomenuti osme izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada. Pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, europske projekte, komunalne djelatnosti, prostorno uređenje i zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove Roberta Ciglar uz grafički prikaz pojasnila je da se radi o područjima Imunološkog zavoda, tvrtke Duplico i zone Kerestinec – sjever.
Našla su se tu i financijska te izvješća o radu gradskih institucija. “Izvješća sam napisao u suradnji sa svojim dopredsjednikom Karlom Lackovićem s obzirom na to što ista nisu napisale tri osobe koje su to trebale u prošloj godini. Smatram da smo situaciju u Sportskoj zajednici uspjeli stabilizirati i stvari za koje se ustanovilo da nisu štimale odnosno da nisu bile valjane u prethodnim godinama okrenuti na pravi put. Činjenica je da se još povlače neki repovi. O tome ima raznih priča i napisa u medijima i na društvenim mrežama. Određene udruge još uvijek čekaju neke odgovore”, osvrnuo se Sebastijan Šikac, predsjednik Sportske zajednice Grada Svete Nedelje.
Sebastijan Šikac, predsjednik Sportske zajednice Grada Svete Nedelje
Sjednica je bila kratkog trajanja, a ukupnih 11 točaka usvojeno je glasovima svih vijećnika. Vijećanje se tijekom tih popodnevnih pola sata u Svetoj Nedelji odvilo bez rasprave.