U općini Dubravica u središtu Bobovca Rozganskog povodom Antunova se održalo misno slavlje. Vodio ga je velečasni Alen Vrbek, župnik Župe svete Ane u Rozgi. Govorio je pritom o liku i djelu svetog Antuna Padovanskog, poznatog po svom apostolskom radu. Misa je održana na otvorenom prostoru kod kapelice svetog Antuna. “U spisima koje je sveti Antun iza sebe ostavio, govori o molitvi kao ljubavnom odnosu koji osobi omogućuje blisko razgovarati s Gospodinom. Papa Benedikt XVI. u katehezi o svetom Antunu o tome kaže da nas Antun podsjeća kako je za molitvu potrebno ozračje tišine. Ono pritom nije isto što i izlazak iz vanjske buke. Ono je unutarnje iskustvo koje ima za cilj ukloniti sve one rastresenosti zbog briga. Prema učenju toga slavnog franjevačkog naučitelja, molitva se sastoji od četiri nužna stava: otvoriti s povjerenjem svoje srce Bogu, zapodjenuti prisni razgovor s njime, iznijeti mu svoje potrebe, hvaliti ga i zahvaljivati mu. Molitva nas otvara Božjoj ljubavi”, iznio je velečasni.
velečasni Alen Vrbek, župnik Župe svete Ane u Rozgi
Bio je tu i Puhački orekstar Rozga, koji je svojim dragim Bobovljanima čestitao dan njihova zaštitnika te zahvalio što su godinama s njima dio slavlja Antunova u općini Dubravica u Bobovcu Rozganskom.
Vatrogasac iz Zdenaca Brdovečkih pružio je dobar otpor nogometašima Inkera u finalu kupa Nogometnog središta Zaprešić. Inker je na kraju slavio s 1:0 pogotkom Martina Vidaka iz 22. minute te je nakon osvajanja Jedinstvene županijske lige podignuo i drugi pehar u sezoni. Momčad Inkera potvrdila je titulu favorita no iako su stvorili mnogo prilika uspjeli su tek jednom zatresti mrežu domaćina iz Zdenaca Brdovečkih. Utakmica je mogla imati i drugačiji epilog da je Zdravko Đeno uspio realizirati jedanaesterac u 68. minuti. Na kraju je ispao tragičar jer je 5 minuta kasnije zaradio i isključenje ali momčad Vatrogasca unatoč tomu nije se predala do posljednjeg sučeva zvižduka.
“Ja sam izuzetno zadovoljan. Dečki su bili maksimalno motivirani. Motivirali su ih protivnički igrači s kojima su oni dobri, a koji su govorili da će nas natrpati sa velikom gol razlikom. Nisu u tome uspjeli jer su moji dečki dali sve od sebe i zadnji atom snage. Morali su se dobrano oznojiti za taj trofej, a ja sam baš ponosan na svoje dečke”, poručio je trener Nogometnog kluba Zdenci Brdovečki, Slaven Batovanja-Gičev.
Slaven Batovanja-Gičev
“U kratko vrijeme uzeli smo dva naslova i trofeja. Najbitniji nam je bio ovaj u prvenstvu ali bitan je i ovaj u kupu. Morali smo se jako puno pomučiti da dođemo do pobjede jer su oni odlična domaćinska ekipa. Mi smo odlično krenuli u utakmicu. Dominirali smo i stvarali smo prilike ali ih nismo realizirali i završilo je poluvrijeme 0:1. Drugo poluvrijeme smo se dogovorili da nastavimo tako ali zakazala je realizacija. Bila je žustra atmosfera i Vatrogasac je pokazao zašto godinu dana nije izgubio domaću utakmicu”, napomenuo je trener Inkera Mario Poljski.
Mario Poljski
Kapetan Šarić podignuo još jedan pehar
Jedan od najboljih igrača na terenu kapetan Inkera Tomislav Šarić podignuo je drugi pehar u razmaku nekoliko tjedana čime je Inker okrunio jednu fantastičnu sezonu.
“Na kraju lijep završetak sezone s još jednim osvojenim trofejom i naravno da sam zadovoljan. Definitivno nije bilo lagano pogotovo drugo poluvrijeme. Generalno smo bili bolja ekipa ali previše šansi smo promašili. Kad tako ne zabiješ onda uvijek može biti neugodno jer Zdenci doma ne gube. Oni su iskoristili što mi nismo bili idealni u drugom poluvremenu. Osjetili su to i malo su nas stisnuli. Naš golman Lukić je obranio taj penal što je najbitnije ali smo strepili do kraja utakmice”, rekao je Tomislav Šarić.
Tomislav Šarić
Pehar pobjednicima uručio je predsjednik Saveza Nogometnog središta Zaprešić Neven Šimunić.
“Ponosan sam na obje momčadi. Pokazali su danas ne samo vještinu i tehniku nego i srce i odlučnost. Iz tog razloga sam ponosan što će nas predstavljati u daljnjim natjecanjima”, naglasio je Neven Šimunić.
Neven Šimunić
Mladost Vatrogasca iz Zdenaca Brdovečkih pokazala je da je svijetla budućnost pred njima, dok je Inker dokazao da ima odličnu momčad koja će ako ostane na okupu ciljati najveće stvari i iduće sezone u 4. ligi.
Kampanja “Ne budi loš, koristi koš” zapravo je prvi put stigla i u Osnovnu školu Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom. Iako su prijašnjih godina tamošnjoj djeci već držana predavanja na temu ekologije, sad je to strukturirano u kampanji. Dio svih edukacijskih aktivnosti upravo je usmjeren djeci. “Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom prva je u općini Brdovec u koju je kampanja došla, a slijede ostale. Sličnih aktivnosti već je tu bilo. Prije dvije ili tri godine organizirali smo edukativnu radionicu u Dječjem vrtiću Maslačak. Jedna edukacija isto je bila ovdje, u školi, za prve razrede i djecu u cjelodnevnom boravku. Međutim, ova kampanja kao takva, uz podršku Grada Zaprešića i okolnih općina, traje otpočetka godine”, rekla je Željka Golob, voditeljica kampanje “Ne budi loš, koristi koš”.
Željka Golob, voditeljica kampanje “Ne budi loš, koristi koš”
Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom ugostila je ovog puta Željku Golob i Anu Matijević, a sama Općina Brdovec već duže vrijeme radi na edukaciji svih građana o odvajanju otpada.
Voditeljica kampanje „Ne budi loš, koristi koš“ za aktivnosti poput ove uvijek pripremi jednu kulisu.
Kako ističe, djeca su po pitanju odvajanja otpada puno bolja od odraslih. Dosta znaju i na njima svijet ostaje. Zato odrasli ne recikliraju efektivno i malo teže mijenjaju navike. Trebamo ih poučavati, pa i u okviru kampanje „Ne budi loš, koristi koš“.
Edukacija obveznika Krapinsko-zagorske županije o pitanjima primjene Zakona o sprječavanju sukoba interesa za jedne od najvažnijih tema imala je imovinske kartice, obveze i način popunjavanja. Na edukaciju su se među ostalima odazvali čelni ljudi gradova i općina, ali i javnih ustanova s područja Krapinsko-zagorske županije. Na samom početku edukacije sve prisutne pozdravila je zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije, Jasna Petek. “Županija smo koja je godinama u vrhu po transparentnosti poslovanja i koja ima nultu stopu tolerancije na korupciju. Važno je stoga podsjetiti se što sve Zakon o sprječavanju sukoba interesa nalaže dužnosnicima i obveznicima”, rekla je.
Jasna Petek, zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije
Edukacije i predavanja održali su Aleksandra Jozić-Ileković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Igor Košutić, savjetnik u Povjerenstvu, i Mia Jurinić, glasnogovornica u Povjerenstvu.
“Kolege iz Povjerenstva i ja došli smo odgovoriti na ona pitanja koja predstavljaju dvojbe našim obveznicima. Povjerenstvo nije samo tijelo koje izriče sankcije. Povjerenstvo je tijelo koje obveznike educira kako spriječiti, prepoznati i izbjeći sukob interesa”, objasnila je predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. “Obveznicima ujedno želimo ukazati na to da prvog listopada ove godine na snagu stupa i Zakon o lobiranju. Donio ga je Hrvatski sabor, a Povjerenstvo će biti provedbeno tijelo za tu našu novu nadležnost”, dodala je.
Edukacija obveznika održana je u Poslovno-tehnološkom inkubatoru Krapinsko-zagorske županije.
Aleksandra Jozić-Ileković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa
Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina otvorilo je u svojim prostorima novu izložbu Vinoreli 2024. Radi se o izložbi koja po svojoj temi odlično uklapa u ovaj kraj poznat po brojnim vinogradima i proizvodnji kvalitetnih vina.
Vinoreli su danas rijetka i zaboravljena slikarska tehnika
Umjetnici vezani uz gradsku galeriju Kraluš tijekom mjeseca svibnja održali su likovnu koloniju u vinotočju nadomak Nespeša. Posebnost ove kolonije bila je ta da su umjetnici koristili rijetku i zaboravljenu slikarsku tehniku Vinorela.
” Vinoreli to su ubiti akvareli slikani vinom. Naime u 17. stoljeću kada su se pojavili pigmenti bili su izrazito skupi dok je vino bilo na svakom stolu, pa su slikari ponekad u nedostatku sredstava za nabavu boja posegnuli za vinom. Ta tehnika je trajala neko vrijeme, pa je zatim nestala da bi se ponovno opet pojavila prije otprilike 30 godina. Za njen povratak kod nas bio je zaslužan profesor Kiš iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.” rekao je kustos Galerije Kraluš, Marijan Grakalić.
Tehnika Vinorela uvelike se razlikuje od uobičajenih slikarskih tehnika koje umjetnici koriste tako da su predstavljali dodatni umjetnički izazov.
” Ja sam inače navikla prelijevati boje a tu je potpuno suprotna stvar u reduciranom pristupu. Koristi se malo boje, puno slojeva uz mnogo sušenja. Jako je zanimljivo no treba vježbati i to godinama da bi se postigao taj rezultat koji čovjek želi.” otkrila je slikarica Snježana Novotny.
Ova izložba na neki način predstavlja uvertiru 56. Izložbi vina kontinentalne Hrvatske koja će se održati u Zelini.
” Ovo upravo predstavlja uvod u ono što nam slijedi a to je 56. Izložba vina kontinentalne Hrvatske. Ova izložba pak dokazuje da pravi umjetnik koji ima ideju i viziju može čak i vino upotrijebiti za izradu slika. Ovo nije prva ovakva izložba koju smo organizirali, slično nešto je bilo predstavljeno povodom 50. jubilarne Izložbe vina.” naglasio je gradonačelnik Hrvoje Košćec.
Ovu zanimljivu izložbu svi zainteresirani mogu pogledati u prostorima galerije Kraluš do 12. srpnja.
Da se u startu razumijemo. Onomad, kad su se hrvatski reprezentativci vraćali sa srebrnom medaljom iz Rusije, najmanje što sam mogao učiniti je da odem do rute kojom su prolazili kroz Novi Zagreb; ne da im skinem kapu do poda, nego da na njihov autobus bacim svoj kaubojski šešir, premda je zvizdan upekao kao da smo u paklu. Dakle, zacijelo nisam među onima koji, ako takvih u Hrvatskoj uopće ima, ne voli hrvatsku nogometnu reprezentaciju i koji bi želio da što slabije prođu na predstojećem EP-u u Njemačkoj. Naprotiv, volio bih da se u Hrvatsku vrate s još jednom medaljom, jer dečki, na čelu s neuništivim kapetanom Lukom Modrićem, to zaslužuju, kao i Zlatko Dalić, koji kao izbornik ne priča bajke nego isporučuje rezultate.
Upravo stoga i gunđam zbog nove “himne” hrvatske nogometne reprezentacije, “Najbolja kad je najteže” Tihe Orlića & Opće opasnosti, a koju je “naručio” HNS. Naime, generička pop pjesma s prizvucima zastarjelog i teško balkaniziranog hard rocka jednostavno nije na razini rezultata koje repka isporučuje unatrag nekoliko svjetskih i europskih prvenstava. Uz dojam da je posrijedi pjesma bez boje, okusa i mirisa, baš je (ne)zgodno zamijetiti kako je i slogan HDZ-a u izbornoj kampanji 2011. godini glasio “najbolji kad je najteže”. Toliko o originalnosti ove jadne pjesme.
<!––>
Da se u spotu ne pojavljuju neki reprezentativci te da se u pjesmi ne spominju “vatreni”, teško da bi itko mogao i zaključiti da je posrijedi “himna” hrvatske nogometne reprezentacije. Ili, što bi rekao jedan od komentatora s YouTubea, “ljubazno molim sve sudionike koji me čuju i čitaju, da podrže moj apel, napravite još jednu pravu navijačku pjesmu, reprezentativnu pjesmu, to molim Zaprešić Boyse i Opću opasnost, ako nemaju inspiracije, poslat ću im ja jedan svoj prijedlog pa neka ga uglazbe i aranžiraju. Bacam se na posao. Do prvenstva stignemo!”. Ima, naravno, i onih kojima se pjesma dopala, ali i realnijih, koji pišu “čekaju se dečki iz Zaprešića”, “ovo se zove više kao neka reklama, a ne navijačka pjesma…”, “dok se pokušavam sakriti od vala klišej pjesama koje su sklepane na silu prije prvenstva samo da zadovolje formu ‘navijačke‘, brate mili, ovo ka da je AI generated”, “nije nešto, ali je naše”, “veliki sam fan Opće opasnosti, a i Tihe Orlića, pjesma je dobra… međutim, ne za navijanje”.
<!––>
Rekao bih da su ti komentatori u pravu. “Najbolja kad je najteže” vjerojatno se neće oriti na tribinama, a bude li tako, onda to i nije navijačka “himna”, nego pjesma koja je nastala prije svega da se dobro zaradi na sponzorima i emitiranju, koje će logično uslijediti na TV i radijskim postajama, jer to je “nova himna” naše nogometne reprezentacije. Čak i da je nastala iz posve iskrenih pobuda, ne ostavlja takav dojam. Naprotiv, zvuči poput tipično plitke i patetične domoljubne pjesme, koja nema veze s nogometom, nego kao da se referira na rat i 1991. godinu. Nije tajna da naši reprezentativci vole Thompsona, no kako bi njegovo “unajmljivanje” vjerojatno bilo (politički) sporno, a i čovjek se (iz opravdanih razloga) na neko vrijeme povukao iz glazbeničkih aktivnosti, onda se pribjeglo sličnom, no ipak diskutabilnom i lošem rješenju.
<!––>
A to rješenje zove se Thompsonov “ađutant” Tiho Orlić, kojem je onda u pomoć priskočila Opća opasnost. Stoga smo dobili to što smo dobili, a to je, rekla bi fraza, “Thompson za siromašne” ili slabiju kopiju onoga što bi on eventualno, uz asistenciju Tihe Orlića, složio. Zaista nisam Thompsonov fan, ali teško da bih mogao beskrvnije i bljeđe od “Najbolja kad je najteže”. Fraze tipa “dug put, trnje, suze, teške rane, slavni dani, pobjede, sjajne medalje, molitve, domovini vjerni sinovi” sugeriraju da je posrijedi pjesma za festival tipa Laudato ili za B stranu nekog nepostojećeg Thompsonovog singla, a ne za stadionske tribine i hrvatsku reprezentaciju: Jebi ga, ali pjesma koja pretendira biti “himnom” repke morala bi biti više od patetičnog katoličko-domoljubnog kiča podboltanog sintesajzerima u stilu grupe Europe iz sredine 80-ih, malo kopiranja pirotehnike Rammsteina, malo Bon Jovija, malo nepodnošljivog operetnog hard rock vokala koji je postao besmislen i demode tamo negdje 1974. godine. O estetici videospota započetog stotinjak godina starom kožnom loptom, gromovima i plamenom te pisanjem Dalića uz svijeću guščjim perom po pergamentu, a potom i nepodnošljivim mačo preseravanjem na pozornici, ne želim trošiti riječi. Za pogledati i ne povjerovati.
<!––>
No glavni problem ove pjesme krije se u nečem drugom, a to je što je “sklepana” prema narudžbi. S takvom “recepturom” teško je i očekivati da ćemo dobiti “navijačku himnu”. Tome nas je naučila povijest, ne samo “himni” hrvatske nogometne reprezentacije, ali držimo se tog merituma. Primjerice, Miroslav Rus je 1998. ubo s “Neka pati koga smeta”, ali se 2014. gadno poskliznuo s “Ovo je najbolji tim” za Barune, koju više nitko živ ne pamti, kao ni komičnu “Srce hrvatsko” u izvedbi Tri mušketira (Grdović, Pejaković, Stavros) iz 2022. Pivski sponzorirana “Himna” Hladnog piva iz 2002. također se nije primila, iako je bila složena prema “recepturi” Oi! punka koji je i nastao fuzijom punk-rocka i navijačkog skandiranja, a zanimljivo je da su na sličnoj “recepturi” najviše “zabijali” Zaprešić Boysi.
<!––>
Nije da volim njihovo testosteronsko nabrijavanje, ali da popijem koje pivo mogu zamisliti da i ja urlam refrene njihovih hitova “Neopisivo” (2014) i “Igraj moja Hrvatska” (2018) koje su, rekla bi fraza, “ušle u narod”, odnosno na stadionske tribine i u kafiće, u kojima se napeto prate avanture naše repke. Zaprešić Boys su 2022. objavili i album “Croatian Football Songs: Best Of Zaprešić Boys”, čime su dokazali da su postali “specijalisti” za “nogometne pjesme”, od kojih su dvije na svoj način postale “neslužbene himne” (navijača) hrvatske repke. (ne)Zgodno je primijetiti da se najslabija “navijačka pjesma” iz repertoara Zaprešić Boysa zove “8 slova”, a snimljena je uz asistenciju Opće opasnosti. Tim je više nejasno zašto HNS nije “unajmio” Zaprešić Boyse, umjesto Tihe Orlića i Opće opasnosti. Stoga će (ne)zgodno biti vidjeti i čuti hoće li u narod ući “Najbolja kad je najteže” Tihe Orlića i Opće opasnosti ili “Ludilo”, nova pjesma Zaprešić Boysa koja, premda nije u rangu njihovih najpopularnijih, jer osjeća se da i oni sve više rade programatski, barem zvuči i izgleda poput navijačke pjesme, a ne poput kilave usmene predaje narodnog epa u stilu “od stoljeća sedmog”.
U svom fahu, od “Najbolja kad je najteže” bolja je i “Nevera” Nereda & Ante Casha, čiji videospot barem širi dobru vibru, a ne priziva u sjećanje rat. Naravno, jer i iza nje stoji jedno pivo, a u reklami se pojavljuju i reprezentativci, sve je to generirano potencijalnom zaradom od streaminga, airplaya i reklama za ovaj ili onaj proizvod, odnosno (estradnim) biznisom, jer uz nogomet je u ovoj zemlji, i ne samo njoj, lakše prodati ama baš sve u rasponu od igle do lokomotive. Ipak, postoje pjesme koje će zaživjeti na tribinama ili po kafićima, kao što su zaživjele “Neopisivo” ili “Igraj moja Hrvatska”, i one koje to (vjerojatno) neće, poput “Najbolja kad je najteže”.
<!––>
Prisjetimo se u tom kontekstu, ali na razini klupskog nogometa, službenih navijačkih himni Dinama koje nisu zaživjele nikada, i u komparaciji s tim zaboravljenim pjesmuljcima grandiozne “Dinamo ja volim” Pipsa, koja je u kontekstu svih hrvatskih navijačkih pjesama možda jedina prava “navijačka himna”; nastala na podlozi (Liverpoolove himne) “You‘ll never Walk Alone” (1963) u izvedbi Gerry & The Pacemakersa, koja je, pak, izvedena iz istoimene teme mjuzikla “Carousel” (1945) autorskog tandema Rodgers & Hammerstein. Navijači Hajduka možda se s mojim dojmom o “Dinamo ja volim” (u čiju sam prvu službenu objavu bio itekako upleten, i zbog čega mi se i javno prijetilo) neće složiti, nego spomenutoj konkurirati efektnu “Ja ne mogu drugo nego da ga volin”, Miše Kovača & Saše Antića (što je samo za sebe nadrealan spoj, kakav se može dogoditi samo u Splitu) ili “Kada umren umotan u bilo” Vinka Coce, koja je lako našla svoj put do navijača Hajduka (što potvrđuju i snimke s Poljuda).
Nasreću ili nažalost, takav stadionsko-navijački život neće se dogoditi pjesmi “Najbolja kad je najteže” Tihe Orlića & Opće opasnosti, jer unatoč umjetnom medijskom hajpanju i sponzoriranom guranju kroz eter, to je samo sklepani estradnjački “business as usual” po narudžbi HNS-a. Efektnija od toga je čak i za jednu reklamu prerađena “U dobru i u zlu” Borisa Novkovića, premda bi se i tome moglo debatirati.
Jedan od onih hrvatskih reprezentativaca koji bi nakon Europskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj mogao promijeniti klub definitivno je Ante Budimir. Barem tako glase najave iz Španjolske nakon njegove sjajne sezone sa Osasunom.
U utorak smo pisali kako je Nediljko Labrović prvi as Vatrenih koji je ovog ljeta promijenio klub (iz Rijeke u Augsburg), a čini se će njegovim stopama i Budimir iza kojeg je sezona u kojoj je postigao 17 golova za Osasunu i nameće se kao starter u momčadi Zlatka Dalića na otvaranju kontinentalne smotre protiv Španjolske u subotu.
Iz Španjolske tako stiže vijest da su u Osasuni spremni prodati Budimira kako bi na njemu zaradili veliki novac, dok je navodno na prodaju i njegov suigrač, veznjak Aimar Oroz, ali iz drugih razloga, zato jer traži preveliku plaću za potpisivanje novog ugovora.
Nadaju se rekordnom iznosu
Prije tri godine Osasuna je dovela Budimira iz Mallorce za osam milijuna eura odštete, a sada se u klubu iz Pamplone nadaju da će odigrati sjajan Euro i da će mu dodatno narasti cijena. Potajno se u klubu nadaju rekordnoj prodaji u povijesti kluba, a aktualni rekord drži Raul Garcia koji je 2007. godine prodan u Atletico Madrid za 13 milijuna eura.
Aktualna Budimirova vrijednost prema Transfermarktu iznosi pet milijuna eura, ali Osasuna ga definitivno neće prodati za taj iznos i na njemu želi zaraditi. Španjolski mediji ne navode koji su klubovi konkretno pokazali interes za hrvatskog napadača, ali interesa za 190 centimetara visokim napadačem rodom iz Zenice zasigurno neće manjkati.
Budimir je profesionalnu karijeru započeo u redovima Gorice 2009. godine, nakon čega je redom branio boje Intera iz Zaprešića, Lokomotive, St. Paulija, Crotonea, Sampdorije, Mallorce prije dolaska u Osasunu. U dresu hrvatske reprezentacije debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Švicarske 2020. godine i dosad je skupio 21 nastup i postigao pritom tri gola.
Podsjećamo, Budimir je kao dijete rano ostao bez oca u prometnoj nesreći, nakon čega je pobjegao s obitelji u Hrvatsku zbog agresije na BiH, te ga je odgojila samohrana majka. U karijeri je prošao sito i rešeto, probijao se godinama prema vrhu i sada ima priliku zablistati na Euru i osigurati transfer karijere netom uoči 33. rođendana (22. srpnja).
Dječji vrtić Maslačak u Zaprešiću stekao je status eko vrtića, te je tim povodom održana svečanost podizanjazelene eko zastave. Za stjecanje ovog statusa moralo se zadovoljiti mnoštvo stavaka propisanim od strane udruge Lijepa naša.
Podignuta zelena zastava
Dječji vrtić Maslačak danas je proslavio stjecanje statusa eko vrtića. Tim povodom održana je svečanost podizanja zelene eko zastave ispred centralnog i područnog objekta.
” Ja sam jako vesela i zadovoljna danas jer ćemo našu dugogodišnju tradiciju na neki način i okruniti. Uvijek je u vrtiću prioritet bio baviti se ekološkim temama sa djecom, raditi u vrtu, reciklirati otpad i iskoristiti ponovno ono što više ne koristimo. Veseli me kad se radi u prirodi i sa prirodom što naši odgajatelji njeguju.” rekla je ravnateljica dječjeg vrtića Maslačak Gordana Anna Hübl.
” Drago mi je što naš vrtić diže ovu eko zastavu koja je dokaz vođenja kontinuirane brige o okolišu te radu na odgoju i obrazovanju naših najmlađih. Vezano za to svi se slažemo da treba brinuti i okolišu. Ja osobno nisam pobornik nikakvih ekstremizama u tom segmentu ali mislim da se svi slažemo da o okolišu treba voditi kontinuiranu brigu.” istaknuo je predsjednik Gradskog vijeća Grada Zaprešića Matija Teur.
Za stjecanje ovog statusa bilo je potrebno odraditi mnoštvo zadataka sukladno koracima koje propisuje udruga „Lijepa naša“.
” Puno toga smo morali zadovoljiti, iako mi to sve radimo, ali i dokumentirati da bi zadovoljili sve te potrebne uvjete. Od toga da smo oformili eko odbor koji su činili vanjski članovi i predstavnici udruga do dokumentiranja i ostalih aktivnosti. ” istaknula je ravnateljica dječjeg vrtića Maslačak Gordana Anna Hübl.
Stjecanje ovog statusa predstavlja daljnji poticaj za vrtić da djeluje u zelenom odnosno ekološkom smjeru te na taj način indirektno utječe i na roditelje kao i cijelu zajednicu.
Predstavljen je treći dokumentarni film iz ciklusa dokumentarnih zapisa o baštini Zagrebačke županije. Na predstavljanje su pozvali Udruga likovnih i književnih stvaraoca „Vladimir Maleković“, Muzej Brdovec i Foto-kino-video-klub Zaprešić. U filmu govore kulturni djelatnici s područja općine Brdovec te gradova Zaprešića i Samobora koji su svojim dugogodišnjim radom doprinijeli kulturi Zagrebačke županije: Željka Skledar, Vedran Bukovina i Marija Lindić. “Večeras smo se prekrasno osjećali. Bio je to jedan doista potpun umjetnički doživljaj sa svih aspekata – pjesništvo, likovna kultura i etno baština. Ne mogu reći koji mi se zapis više sviđa. Bio je predivan i onaj o gospodinu Bukovini i onaj o gospođi Lindić. Zapravo sam puno naučila. Očuvanje baštine nije dovoljno prisutno u medijima, pa ni sam Brdovec, koji mi je izuzetno drag”, zaključila je pjesnikinja Željka Skledar.
“Baš sam presretan. Bilo je posebno iskustvo da u Kinu Brdovec, u kojem sam odrastao gledajući filmove, gledam film o sebi. Drago mi je što je ono oživjelo i pokrenulo se”, rekao je umjetnik Vedran Bukovina.
