Muški rukometni klub Zaprešić i dalje je na stopostotnom učinku u 2. Ligi Sjever. Iako nešto teže od očekivanog u osmom kolu na domaćem terenu svladali su Ivančicu iz Ivanca. Rezultat 29:23 kojim je Zaprešić savladao Ivančicu sugerira da je to bila rutinska pobjeda. No manje od 10 minuta prije kraja na semaforu je stajalo 22:22 te su Zaprešićani tek u furioznoj završnici zaključili posao protiv čvrstih gostiju koji se nisu predavali čitavu utakmicu u kojoj je prednost Zaprešićana u nekoliko navrata bila i plus pet. Najefikasniji kod ujednačenih Zaprešićana bili su Poplašen i Godeč s 5 pogodaka dok je gotovo polovicu golova Ivančice, njih 11 postigao Grahek.
“Utakmica je bila čudna. Deset minuta igramo dobro, pa 15 nikako, pa 8 dobro, pa opet 20 nikako i onda zadnjih 7-8 odlično. Rascjepkana je bila utakmica. Kad smo igrali dobro radili smo stvarno dobro i u obrani i napadu. Brzo je išla lopta, pustili smo ju na vrijeme, prebrojavali smo i bilo je puno prilika i golova. Onda u jednom trenutku se događaju ove rupe. Neko izletava van iz obrane, šuplji smo i nismo jedan do drugoga. U napadu umjesto da pustimo loptu svatko za sebe uzme jedan šut, ne doda ostane u faulu i prekidaju nam tako igru. Dobro su dečki iz Ivančice odradili ovu tekmu i čestitam im na fer i korektnoj borbi. Nisu nas iznenadili. Mi smo ušli u utakmicu maksimalnu što se vidjelo na početku jer smo poveli s 4:1, i umjesto da nastavimo u tom ritmu i odemo na poluvrijeme s 4-5 razlike, na kraju bude 1. I onda opet izađemo dobro u drugom poluvremenu odemo na 5 i umjesto da se odvojim mi padnemo. Stojimo na 6-7 metara i dopustimo Graheku da se razigrava s nama i zabija lagane golove. Puno sam i rotirao i tražio te igrače koji će biti pravi u oba pravca. Nismo bili sto posto kako bi trebali. Kad smo vidjeli da možemo štedili smo se jer su znali da će kad treba zagristi i napravit ovu razliku kao u zadnjih 10 minuta. Na kraju izgleda lagana utakmica, a uopće nije bila takva. Suparnički golman im je ušao u glave, pogađao strane, letio, a mi ga nismo pričekali. znači da nismo bili 100% skoncentrirani u napadu “, rekao je trener RK Zaprešić Igor Požeg.
Igor Požeg
Slijedi teško gostovanje
Zaprešić sljedeće kolo čeka teško gostovanje kod trećeplasirane Rugvice.
“Uf, tamo će protiv ekipe koja isto pretendira na vrh tablice biti jako teška utakmica. Ima tamo kvalitetnih igrača i moramo biti svjesni da sa 100% nisi siguran da ćeš pobijediti nego se mora dat još malo više. Kad počne utakmica mislim da će naša ekipa biti nabrijana kao protiv Petrinje. Onda neka malo doza dobre nervoze , pa su onda i skoncentrirani cijelo vrijeme. To je dobro za nas. Očekujem jednu mušku pravu utakmicu. Mi idemo po 2 boda, nemamo tu što skrivati idemo po puni plijen”, poručio je trener Požeg.
Zaprešić s maksimalnih 16 bodova gleda na pratnju iza sebe koju čine PPD Zagreb s 13 te Rugvica i Petrinja s po 12 bodova.
MRK Zaprešić – RK Ivančica Ivanec 29:23
MRK Zaprešić: Dino Meter, Luka Glavandekić 1, Tomislav Lauš 3, Krešimir Godeč 5, Ivan Jurić 1, Luka Poplašen 5, Ryan Šafar, Jurica Šikoronja 2, Patrik Pavlović, Goran Blažević 1, Antonio Fabek 1, Grgur Kočonda 3, Borna Borota 4, Hrvoje Šoić, Kevin Lind 2, Ivan Kurtušić 1
RK Ivančica Ivanec: Matija Jurić 1, Dino Friščić, Jakov Kolarić 1, Jasmin Memed, Dan Lepoglavec 5, Petar Držaić, Luka Hlevnjak, Marko Malioć 4, Leon Grahek 11, Marko Cmrečki, Jakov Levanić 1
Tesla – prilagođavanje anđela Misteriozna priča posljednjeg sata života Nikole Tesle prikazana je pred zaprešićkom publikom u Vršilnici. Predstava je umjetnički doprinos razotkrivanju genijalnog hrvatskog znanstvenika i posebnog duhovnog bića. Redatelj Vladimir Posavec Tušek, koji je odigrao i ulogu naslovnog lika, žanrovski je ovaj kazališni komad smjestio na granicu između misterija i trilera. Čudnovatog Smitha […]
U Gradskoj knjižnici Ante Kovačića održana je završna konferencija projekta “Zaželi i ostvari, zaposli se i pomozi potrebitima” koji je provelo zaprešićko Gradsko društvo Crvenog križa u partnerstvu sa zagrebačkom Područnom službom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i zaprešićkim Područnim uredom Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Projekt vrijedan 65.618,16 eura u cijelosti je financiran bespovratnim sredstvima, […]
Za zaprešićke i samoborske umirovljenike od ponedjeljka počinje isplata božićnica, Rijeka počinje zaprimati zahtjeve građana za dodjelu božićnice, a s približavanjem Božića isplatu božićnice najavili su i drugi gradovi.
Zaprešić je za sve umirovljenike s prebivalištem na svom području, osigurao božićnicu od 30 eura, a isplaćivat će se u svim poslovnicama Fine do 31. siječnja. Zaprešićki umirovljenici koji primaju samo inozemnu mirovinu, božićnicu mogu podići na Gradskoj blagajni, od 20. studenoga do 1. prosinca, te od 22. siječnja do 31. siječnja.
Samobor će božićnice putem Fine isplaćivati od 6. studenoga do 9. prosinca, a dobit će ih svi umirovljenici, osobe s invaliditetom, nezaposleni prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje, nezaposleni hrvatski branitelji iz Domovinskog rata te korisnici nacionalne naknade za starije osobe s mirovinskim i ostalim primanjima do 320 eura.
Samobor za 1580 osoba osigurano 100.000 eura
Božićnicu će u Samoboru dobiti 1580 osoba, za koje je Grad osigurano oko 100.000 eura.
Za nezaposlene osobe ona iznosi 45 eura, dok za sve s primanjima do 185 eura iznosi 85 eura, s primanjima od 185 do 250 eura 60 eura, a svima s primanjima od 250 do 320 eura isplatit će se božićnica od 45 eura.
Umirovljenici u redu, ilustracija (Foto: Damjan Tadic / CROPIX)
Grad Rijeka od 6. studenoga do 15. prosinca zaprima zahtjeve za dodjelu božićnice od 60 eura.
Može je dobiti umirovljenik uz uvjet da je član kućanstva čiji su prosječni mjesečni prihodi u zadnja tri mjeseca niži od cenzusa prihoda koje je utvrdio Grad za pojedini broj članova kućanstva.
Uvjet je i da osim stana ili kuće u kojoj kućanstvo umirovljenika stanuje, nitko od članova kućanstva nema u vlasništvu stan, kuću ili poslovni prostor koji može iznajmiti.
I velikogorički umirovljenici s mirovinom do 380 eura kao i korisnici nacionalne naknade za starije osobe imaju pravo na božićnicu.
Umirovljenici s mirovinom do 200 eura dobit će od Grada božićnicu od 110 eura, oni s mirovinom od 200 do 300 eura 55 eura, dok će umirovljenici s mirovinom od 300 do 380 eura primiti 40 eura.
Božićnica će se isplaćivati u poslovnicama Fine od 20. studenoga do 23. prosinca.
S približavanjem Božića, isplatu božićnica najavili su i drugi gradovi.
Umirovljenici, ilustracija (Foto: Unsplash)
Božićnice isplaćuju Kutina i Omiš, očekuju se i u drugim gradovima
Kutina će ju isplatiti umirovljenicima i osobama s invaliditetom. Umirovljenici čija mirovina iznosi do 199 dobit će 55 eura, a oni s mirovinom od 200 do 332 eura 40 eura božićnice.
Na božićnice mogu računati i omiški umirovljenici, bilo da primaju starosnu, prijevremenu starosnu, invalidsku, privremenu invalidsku ili obiteljsku mirovinu, kao i oni s inozemnom mirovinom.
Božićnicu od 95 eura dobit će umirovljenici s mjesečnom mirovinom do 140 eura, oni čija mirovina iznosi od 140 do 270 eura 60 eura, a oni s mirovinom od 270 do 400 eura, božićnicu od 40 eura.
Javni poziv za dodjelu božićnica otvoren je do 30. studenoga.
Općina Antunovac pozvala je umirovljenike starije od 55 godina, u invalidskoj ili starosnoj mirovini, čija mirovina ne prelazi 400 eura da se do 24. studenoga jave u općinu.
Umirovljenici s primanjima do 200 eura mogu računati na 40 eura božićnice, a oni s primanjima od 200,01 do 400 eura 30 eura.
Božićnice će se isplaćivati nakon 15. prosinca 2023. godine na brojeve računa umirovljenika.
Očekuje se da će s približavanjem Božića idućih dana i tjedana isplatu božićnica najaviti i drugi gradovi i općine, prošle godine božićnice je dijelilo njih stotinjak.
ZA ZAPREŠIĆKE i samoborske umirovljenike danas počinje isplata božićnica, Rijeka počinje zaprimati zahtjeve građana za dodjelu božićnice, a s približavanjem Božića isplatu božićnice najavili su i drugi gradovi.
Na izložbi inovacija SIIF (Seoul International Invention Fair) koja se održala od 1. do 4. studenog 2023. u Seoul World trade centru (COEX) hrvatski inovatori Lovro Stipanović i Josip Oroz sa svojom inovacijom CONNEKT – “World’s first smart, modular plug&play system“ ponovno su zablistali i potvrdili dosadašnje brojne uspjehe na domaćoj i međunarodnoj sceni. Ovaj put osvojili su tri nagrade od kojih posebno treba izdvojiti prvo mjesto i zlatnu medalju, što je još jedna u nizu potvrda kako se radi o iznimnoj i diljem svijeta priznatoj inovaciji, te posebnu nagradu singapurske asocijacije inovatora i nagradu za najbolju inovaciju iranske institucije za istraživanje i razvoj.
Izložba inovacija SIIF u Južnoj Koreji najveća je izložba inovacija pod organizacijom IFIA (International Federation of Inventors Association), a našim inovatorima sudjelovanje su omogućili Fakultet Elektrotehnike i računarstva te Strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Društvo pedagoga tehničke kulture i informatike Samobor, i Hrvatska zajednica inovatora. O važnosti i vrijednosti ove izložbe svjedoči i podatak kako su na svečanosti dodjele nagrada sudjelovali brojni članovi Korejske vlade.
Pod mentorstvom profesora Ivana Vlainića i Nedeljka Štefanića, hrvatski su inovatori u konkurenciji preko 500 inovacija i 2000 autora iz više od 26 zemalja pobjedom u Južnoj Koreji, jednoj od tehnološki najrazvijenijoj zemlji u svijetu, stali uz bok mnogim već etabliranim tvrtkama i inovativnim rješenjima te potvrdili kako imaju inovaciju spremnu za praktičnu primjenu širom svijeta, a prednosti koje ova inovacija sa sobom nosi u potpunosti bi unaprijedili dosadašnji način života.
Natjecanje je održano u nekoliko kategorija – inovatori pojedinci, istraživački timovi iz privatnog i javnog sektora, akademske zajednice i znanstvene ustanove te tvrtke koje se bave istraživačkim radom, a naši su inovatori od prvog dana izložbe plijenili pozornost ne samo stručnog žirija nego i brojnih posjetitelja.
Erim Eco Bešić diplomirani je fizičar i autor koji je osnovnu i srednju školu te fakultet završio u Zagrebu. Osim što radi na mjestu docenta na zagrebačkom PMF-u, u dnevnom tisku te na portalima objavljuje i priče.
Bešić iza sebe ima tri zbirke, a na svom Facebook profilnedavno je objavio isječak iz svoje zbirke “O…” u kojem se prisjeća kako je Novi Zagreb izgledao davne 1980. godine. Prema onom što on piše, vrlo malo je nalikovao onome što danas znamo o tom području. Post je postao viralan na društvenim mrežama, a mi ga prenosimo u cijelosti.
“U Novom Zagrebu koji ja pamtim nije bilo mnogokakvih novosagrađevina, uključivo i cijelog Središća. Na prostoru budućeg elitnog novozagrebačkog kvarta, skriven duboko u šikari središćanske »prerije«, nalazio se kineski restoran nikome poznatog imena, u koji je onomad ulazilo onih osam statističkih Kineza koji su se nekom statističkom nevjerojatnošću našli na teritoriju bivše nesvrstane socijalističko−samoupravne države.
Bundek je bio šikara
Bundek je bio još šikarastija šikara, ali i fukodrom, na čijem su teritoriju oni imućniji upražnjavali svoje stereo snošaje u motelu maštovitog naziva »Zagreb«. Za razliku od njih, oni siromašniji poboljšavali su cirkulaciju svoje krvi u koprivnjaku pored šljunčare.
Prolijevanje sjemena mladih Novozagrepčana odvijalo se radnim danima, jer su vikendom okolni šljunčani prostor zaposjedali Poljaci, koji su prodavali švercanu istočnoslavensku robu nudeći je slučajnim prolaznicima iz gepeka svojih Peglica i Poloneza.
Bundek je bio šikara, pripovijeda autor (Foto: Vanesa Pandzic / CROPIX)
Poljacima su društvo pravili kvartovski hahari, koji su se tih godina, iz nikome znanih razloga, bavili ribičijom. Sjedeći na rasklopivoj poderanoj platnenoj stoličici, satima su čekali da neka »brlja« od ribe zagrize mamac, koji je najčešće bio izrađen u kućnoj radinosti, a rjeđe kupljen u legendarnom Ribomaterijalu na utrinskom placu.
Nije bilo Sloboštine ni Dugava
Na koncu dana, svima u kvartu su se hvalili »izlovom« od dva amura i tri smuđa maksimalne veličine sedam centimetara. Nakon toga, svoje miniamure i minismuđeve bacali su mačkama lutalicama, jer zbog možebitne ugroze života te »brlje« od riba nitko nije jeo.
U Novom Zagrebu koji ja pamtim nije bilo ni Sloboštine ni Dugava. Prostor danas znan kao Dugave nekad se zvao Hrelić, a Hrelić je bio naziv i za Jakuševec, jer je Jakuševec bio ustvari Hrelić, kao što je Trg žrtava fašizma/Trg hrvatskih velikana ustvari džamija, a Westin Interkonti.
Na smrdljivi Hrelić, koji je ustvari Jakuševec koji se zove Hrelić, tada nije bilo sramota odlaziti i nije bila propast svijeta kad bi te na Hreliću vidio netko poznat. Hrelić se onda pohodio u potrazi za »novom« zračnicom za Poni bicikl ili pisanim romanima »biblioteke« Sirius ili Lun, kralj ponoći.
Na mjestu Malla – teren
Naime, u to se vrijeme svaki pisani tekst zvao roman, uključivo i stripovi, bio njegov autor Honoré de Balzac ili Magnus & Bunker. Put do Hrelića obvezno je bio popraćen višestrukim stajanjima zbog okrjepe, najčešće sendvičima s parizerom i Zdenka sirom, koje smo zal’jevali mutnim sokom u tetrapaku naziva »Dvojni C«.
Ovaj sok u tetrapaku nikad nitko nije uspio probosti tupom slamkom na način kako je to slovenski proizvođač zamislio.
Dugave tada nisu postojale (Foto: CROPIX)
Na mjestu današnjeg Avenue Malla bio je šljunčani teren, desetljećima poluzagrađen plavom ogradom građevinske firme Industrogradnja, na kojem su nekom slučajnošću bila parkirana dva do tri automobila, koje su ljudi u to vrijeme zvali kola.
Brodarski institut daleko od mora
Kola su se palila dvaput mjesečno, jer nije bilo potrebe trošiti benzin za vožnje iz obijesti koje nisu uključivale prijevoz građevinskog materijala do vikendice u Maloj Buni ili odlazak na more jednom u tri godine.
Iza današnjeg shopping−centra s velekinom nalazila se zgrada UPIN−a, skraćenice koju ne bi mogao dešifrirati ni Robert Pauletić, tadašnji petnaestogodišnji pobjednik Kviskoteke, ni Radoslav Dodig, tadašnji supervelemajstor igre asocijacija u istom kvizu.
U Sigetu je bio smješten i »Brodarski institut« iako je najbliže more od Sigeta bilo udaljeno 123.44 km zračne linije. Preko puta Sigeta bio je, a i dan−danas je u istoj formi i gabaritima, Zagrebački velesajam, zahvaljujući kojem je Dinamo neke davne godine osvojio svoj jedini pokal u Europi.
Besplatni posjeti Velsiću
Davanje novca djeci tada je bilo tretirano kao nepotrebno i krajnja obijest, uključivo i na rođendan, Božić, Prvu pričest i Krizmu. Stoga su tadašnja djeca od 0 do 24 prodavala zjake na Velsiću u velsić−dobu godine, jer je odlazak i boravak na Velsiću bio besplatan.
Tamo su po štandovima skupljala prospekte za dizalice i motokultivatore jer se tada uzimalo ama baš sve što je bilo džabe. Oni hrabriji su krali uštipke iz pečenjarnice uštipaka, nakon čega ih je solobrkati vlasnik satima naganjao nožem po svim paviljonima Velesajma, uključivo i u kući strave u obližnjem lunaparku.
Taj novozagrebački »monstrum« tada nije završavao na naslovnicama portala, pardon, ondašnjih novina. Posjet Velsiću uvijek je započinjao u Podravkinom paviljonu, jer su Koprivničani tamo dijelili kartonske kape za džabe, na kojima je bio nacrtan crveni Podravkin logo.
Novi Zagreb-zapad je periferija
Te smo kape dva dana nosili na glavi jer nismo znali što ćemo s njima, a poslije smo od gumica s kapa radili špriherice. Špriherima smo se međusobno ranjavali i jedni drugima nanosili bol, jer je to tada bilo normalno i smiješno.
Na mjestu Podravkinog paviljona danas je Dom košarke KK Cedevita, nasljednika »strašnog« KK Botinec, koji je onomad mljeo sve suparnike devetoj košarkaškoj ligi. Ipak bi od Cibone gubili rezultatom 169:31, a pokojni i nikad prežaljeni Dražen bi im zabijao po sto šest koševa.
Pritom je svaki svoj koš popratio rotirajućim helikopterom u zraku, jer je njemu svaki koš bio jednako važan, iako ih je u karijeri zabio preko 10.000. Novi Zagreb Zapad oduvijek je bio teška periferija, a i dan−danas je.
Legendarna dvorana ‘Krešo Rakić’
Sve iza Velsića tretirano je predgrađem predgrađa, kroz koje se prolazilo samo u onim rijetkim proputovanjima do Remetinca, kad bi netko od tadašnjih momaka dobio jedan od onih nekoliko pretpoziva za vojsku. Ovi odlasci u »vojni štab« Remetinec tada su se zvali regrutiranje.
Zgrade u Zagrebu (Foto: Davor Pongracic / CROPIX)
Rubni dio Savskog Gaja, alanfordovske nakarade ionako ružnog Novog Zagreba, svatko od nas vidio je jednom u tri godine, kada je snen i krmeljav u pola tri ujutro bio na početku devetosatnog putovanja Golfom dvojkom u odmaralište od preduzeća u Zaostrogu na moru.
U Trnskom je bila legendarna dvorana »Krešo Rakić«, čije je ime devedesetih godina prošlog stoljeća promijenjeno. Očito je Krešo bio nekakav partizanski narodni heroj, no to tada nitko nije znao, niti ga je bilo briga za to.
Na Kajzerici je bio samo hipodrom
U »Kreši« su ljudi gledali košarkašku utakmicu KK Novi Zagreb−KK Alkar Sinj u tadašnjoj A2 košarkaškoj ligi, koja je danas kao NBA liga za Prvu hrvatsku košarkašku ligu.
U klubu iz predgrađa nekad su igrala poznata košarkaška imena i prezimena, kao što su Luka Žorić, Marko Tomas, Ante Tomić, Kruno Simon, Gordan Zadravec ili Josip Sesar, za razliku od današnjih »smiješnih« reprezentativnih prezimena, kojima Rumunjska u gostima uzima mjeru kao što je mrtvacima uzimao mjeru najmlađi Topalović iz Maratonaca.
Na Kajzerici je bio samo hipodrom, bez Kajzerice, na čijoj su površini od pet kvadratnih kilometara jednom tjedno trčala dva olinjala konja.
Kajzerica je još sadržavala i retrostadion Lokomotive, na kojem su novozagrebački amateri igrali derbi Zagrebačke nogometne zone s Jugokeramikom iz Zaprešića, što je danas prvoligaška utakmica i dvoboj renomiranih protivnika u sredini tablice.
Rotor u Zapruđu (Foto: Damir Krajac / CROPIX)
Po čemu je bilo poznato Zapruđe
U Zapruđu je bila »Standard konfekcija« u koju nikad nitko nije ušao, osim kad su majke svojim maturantima kupovale sako s epoletama za proslavu mature, i to u slučaju kad se isti nije mogao posuditi od prekostokilnog oca.
Zapruđe je ipak bilo najpoznatije po vodenom retrosladoledu iz automata, koji je Idrizi iz četiri jednoruki−džek »pipe« kružnim pokretima izasravao na kornet širine manje od tadašnjih pet dinara.
Vrh tog korneta se bacao jer je kružila fama da šiptari njime čačkaju uši. Iz prve pipe curila je solo vanilija, iz druge solo čokolada, iz treće solo jagoda, a iz četvrte miks vanilije i čokolade.
Novo vrijeme u Novom Novom Zagrebu
Bez obzira na sklonost prema onda vrlo cijenjenoj jagodi, sva su snalažljiva novozagrebačka djeca uvijek naručivala kombinaciju svih okusa, jer je tada sljadoljedžija morao proizvesti najmanje jedan, svima dragi prekid, koji je rezultirao nacurenjem maksimalno velike količine sladoleda”, piše u objavi.
“Moj mlađi sin koji danas živi u Sopotu misli da je Savski Gaj vođa ilirskog pokreta, Kajzerica pecivo, Sveta Klara katolički praznik, a Super Andrija akcijski lik.
Ne razlikuje Trnsko i Trnje, ne zna izaći iz Dugava jednom kad u njih uđe, a u Siget ne ide jer tamo Nikola Šubić Zrinski vodi bitku s Osmanlijama. Novo je vrijeme u Novom Novom Zagrebu”, dodao je u napomenu.
Vatrogasna zajednica Grada Sveta Nedelja osnovana je kao vatrogasna zajednica tadašnje općine, 22. svibnja 1993. godine na osnivačkoj skupštini u prostorijama DVD-a Sveta Nedelja.
Jučer, 4. studenog 2023. godine održano je svečano obilježavanje 30. godina osnutka koje je okupilo brojne uzvanike i prijatelje Zajednice.
„Drago mi je da danas na jednom mjestu vidim i iskustvo i mladost. To znači da imamo budućnost. Drago mi je da smo kao Grad s Vatrogasnom zajednicom pronašli zajednički jezik i da svake godine idemo korak naprijed. Nadam se da ćemo i u sljedećem razdoblju moći još više odvojiti za vatrogasce kako bi Zajednica još više narasla. Uvijek će nečeg nedostajati, no mi ćemo se i dalje truditi osigurati koliko god možemo. Nastavi ćemo i dobrosusjedske odnose sa Samoborom, ali i s tvrtkama s kojima surađujemo kako bi što više nas bilo uključeno u lanac sigurnosti i pomoći“, naglasio je gradonačelnik Grada Svete Nedelje Dario Zurovec.Najavio je da će sljedeće godine Grad uložiti u novo vatrogasno vozilo vrijedno više od 500.000 eura koje će im dodatno olakšati intervencije. „Također, Centar za žurne službe projekt nam je koji se nadam da ćemo realizirati u bliskoj budućnosti.“
VZ Grada Svete Nedelje je vatrogasna organizacija na području Grada koja objedinjuje i koordinira rad Vatrogasne postrojbe te dobrovoljnih vatrogasnih društava: DVD Kerestinec, DVD Rakitje, DVD Strmec i DVD Sveta Nedelja. Operativno područje djelovanja im je Grad Sveta Nedelja koji broji 14 pripadajućih naselja, obuhvaćajući ukupnu površinu od 52,6km2, gdje živi oko 20.000 stanovnika.
„Na godinu smo imali oko 200 intervencija, a ove ih imamo gotovo 500. Iz godine u godinu broj se povećava pa je i nas više i širimo djelatnosti. Potporu i financije daje nam Grad te smo po tome rijetki u Hrvatskoj, a time smo i postavili temelje da ćemo jednog dana postati javna vatrogasna postrojba, prvenstveno radi naših sugrađana. Vatrogasci su izvanredni ljudi koji daju sve od sebe i čitav život rade taj posao, u većini slučajeva, dobrovoljno“, rekao je zapovjednik Vatrogasne zajednice Ivan Štimac.
Zajednica svake godine ima velik broj intervencija i operativnih aktivnosti, a svakodnevno su uključeni u pomaganju ljudima u nekoj ugrozi ili nevolji.Predsjednik Vatrogasne zajednice Ivica Petravić istaknuo je kako su tijekom godina izuzetno puno radili po pitanju nabavke opreme i voznog parka, osposobljavanju i usavršavanju vatrogasnih kadrova te radu s djecom i mladeži kako bi im ostao zalog za budućnost.„Godina 2014. bila je prekretnica u našem djelovanju jer smo uspjeli ostvariti najvišu interventnu spremnost u dotadašnjoj povijesti. Zaposlena su tri vatrogasca od ponedjeljka do petka te je na taj način osigurano osmosatno dežurstvo u vremenu kad je najproblematičniji izlazak dobrovoljaca na intervencije. Današnju postrojbu čini 11 vatrogasaca, nedavno smo dobili vlastite prostorije, te smo otvorili i novu djelatnost servisa protupožarnih aparata.“
Rad s djecom i mladeži jedna im je od važnijih zadaća, kao i provedba programa rada s mladima i njihovo osposobljavanje i postupno uvođenje u aktivnosti društva.
Zapovjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije Dario Kezerić istaknuo je kako je kako Zajednica može biti ponosna na sve svoje rezultate rada i na sve uspjehe u operativnom djelovanju i interveniranju. „Građani Grada Svete Nedelje zaista su sigurni. Financijska pomoć Grada od velikog je značaja kao i zajedništvo u cijeloj županiji u suradnji samih društava. Uvijek su spremni pomoći, a uz velik broj vatrogasne mladeži, Zajednici je budućnost sigurno zagarantirana.“
Gradonačelnica Grada Samobora Petra Škrobot izrazila je zadovoljstvo zajedničkom susjedskom suradnjom te se nada da će u budućnosti raditi na mnogim zajedničkim projektima u cilju profesionalizacije vatrogastva u Zagrebačkoj županiji. „Zajednička suradnja je smjer kojim trebamo ići generalno. Da bismo postigli rezultate, ne samo u vatrogastvu, nego i u svim segmentima našeg društva, ključno je zajedništvo i suradnja.“
U sklopu programa obilježavanja dodijeljena su priznanja za poseban doprinos:
Branku Čerkezu, jednom od osnivača i prvom predsjedniku VZ-a
Ivanu Čačkoviću, jednom od osnivača i prvom zapovjedniku VZ-a
Zlatku Ivančiću, jednom od osnivača i prvom tajniku VZ-a
Nevenku Čižmešiji, jednom od osnivača i prvom zamjeniku zapovjednika VZ-a te dugogodišnjem zapovjedniku Zajednice
Ivanu Člekoviću, jednom od osnivača i prvom predsjedniku Nadzornog odbora VZ-a,
Krešimiru Turku, jednom od osnivača i članu prvog Nadzornog odbora VZ-a,
Dragi Francetiću, jednom od osnivača VZ-a te
Stjepanu Klemenčiću i Damiru Mareniću, članovima VZG-a.
Potom je nesretnoj ženi rukama skinuo dioptrijske naočale s lica i bacio ih u zid, a zatim je uzeo u ruku krastavac te je njime nekoliko puta udario u predjelu lijeve strane lica.
Dobio zabranu približavanja
Uznemirena žena je odmah pozvala policiju koja je ubrzo došla i nasilnog muškarca odvela u postaju, a vrlo brzo je završio i na sudu gdje je dobio 200 eura kazne.
No, kako je proveo vrijeme u postaji, umanjuje mu se iznos pa mu ostaje za platiti 120,37 eura.
Osim toga, sudac Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu izrekao mu je zaštitnu mjeru
zabrane uznemiravanja svoje supruge, bez obzira gdje se ona nalazila, a odluka traje tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude.
