Luka Modrić: Zaljubio se na kavi
Kaskader, glazbenik i bivši član country grupe Plava trava zaborava, Pavle Balenović, u razdoblju između 1989. i 1990. godine na Velebitu je snimao dokumentarni film o napadima vukova. U jednoj od sekvenci njegova dokumentarca pojavljuje se omaleni dječačić koji, u nekoliko brojeva prevelikoj plavoj jakni, na velebitskom kršu štapom goni stado koza. Gotovo tri desetljeća kasnije, utvrđeno je da je maleni pastir zapravo – petogodišnji Luka Modrić.
Kapetan “vatrenih” i jedan od najboljih nogometaša današnjice u ranoj je dobi pomagao ocu i djedu čuvati koze. Bezbrižno odrastanje hrvatskog veznjaka, međutim, naprasno je prekinuo ratni vihor. U prosincu 1991. četnici su upali u selo Modrići (kraj Zatona Obrovačkog) i ubili Lukinog djeda.
– To mi je obilježilo život. Iako sam bio mali, sjećam se nekih stvari. Djed je bio moj zaštitnik i uvijek me držao uz sebe, pa i kada je blago vodio na ispašu. I ime sam dobio po djedu. Žao mi je što nije doživio barem dio ovoga što sam postigao, ali siguran sam da me odozgo gleda i da je ponosan – rekao je Modrić u Netflixovom serijalu “Kapetani”, pa dodao:
– Nije bilo lako. Uzbune, granate, život u izbjeglištvu…ali kad pogledam slike iz djetinjstva, uvijek sam s loptom. To je bio moj izlaz iz svega što se događalo oko nas.
Luka je s obitelji, kao prognanik, od 1991. do 1997. živio u 17 kvadrata sobe u hotelu Kolovare, a potom je još godinu proveo u Ižu.
– U njemu sam vidio sramežljivog dječačića, ali i pravog malog virtuoza s loptom. Djeca koja su kod nas bila u prognanstvu su svaki dan igrala nogomet na parkingu hotela, a kako to nije bilo vrijeme turizma, parking je gotovo uvijek bio prazan. Jednom sam zastao i gledao što taj mali dječak radi s loptom,oduševio me na prvu, odmah sam vidio kako u njemu ima nešto – prisjetio se Slavko Pernar, direktor hotela Kolovare.
Kao što je bio najmanji velebitski pastir, Luka je kasnije često bio i najsitniji igrač u momčadima za koje je nastupao. Unatoč tome, zahvaljujući izvanserijskom talentu i predanom radu, došao je preko Zadra, Zrinjskog, Intera, Dinama, Tottenhama i Real Madrida, do statusa koji danas uživa. Na tom putu skupio je 28 nogometnih trofeja i postao prvi Hrvat u povijesti koji je osvojio Zlatnu loptu.
Moglo bi se reći da je, izvan terena, ostao onaj isti povučeni i samozatajni dječak koji svoj privatni život drži podalje od očiju javnosti. Suprugu Vanju upoznao je 2004. dok je bio na posudbi u zaprešićkom Interu. Ona je tada radila u agenciji Zdravka Mamića, a upoznali su se kroz trosatni poslovni telefonski razgovor. U svojoj autobiografiji “Moja igra” otkrio je da ju je, nakon tog razgovora, pozvao na kavu da joj zahvali na pomoći, a na toj se kavi zaljubio do ušiju. Luka i Vanja vjenčali su se 2010. u Zagrebu, a danas imaju 12-godišnjeg sina Ivana i dvije kćeri, devetogodišnju Emu te petogodišnju Sofiju.
Ivan Perišić: Uživa u pašticadi i njokima
Popularni Perija jedna je od najvećih zvijezda “vatrenih”, ali istovremeno, i jedan od najdiskretnijih hrvatskih reprezentativaca. Koliko je angažiran i postojan na travnjaku – toliko je samozatajan izvan njega.
– Nisam baš od kamera, nije mi to baš nešto.… biti u novinama i stalno gledati sebe na televiziji. OK, kad su utakmice, ali što se tiče privatnog života, volim biti na miru i da se ne zna baš puno toga o meni – rekao je Robertu Knjazu u HRT-ovom dokumentarnom serijalu o “vatrenima”, pa dodao kako se s istim ljudima druži još od školskih dana. Upravo su neki od njih otkrili malo više o 33-godišnjem krilnom igraču.
– Jako je brižan, zna iznenaditi s puno sitnica. Jako dobro pamti detalje, imena, datume, lica… kroz život mu prođe milijun ljudi, a nikoga nije zaboravio. Voli pomoći i dati sebe – istaknuo je Frane Jurčević, Perišićev kum i prijatelj, podsjetivši na sve donacije Tottenhamove zvijezde NK Omišu, klubu u kojem je napravio prve nogometne korake.
Jedan od najvažnijih Dalićevih aduta od 2012. godine je u braku sa suprugom Josipom. Njegov drugi kum i prijatelj, Frano Katić, koji je s bračnim parom Perišić svojevremeno pohađao splitsku Ekonomsku i upravnu školu, otkrio je kako je ljubavna priča krenula.
– Zajedno su sjedili u klupi. Dva su razloga za to; prvi je taj da je Ivan bio zaljubljen u nju od prvog razreda srednje, a drugi je da je Josipa bila odlična učenica i da je od nje prepisivao – otkrio je Katić, a Perišić se nadovezao:
– Bio sam 100 posto u nogometu i nije baš bilo vremena za učiti. Od prvog dana srednje škole nešto je kliknulo između nas, s njene strane nije baš prvi dan, ali s moje je… Jesam li romantičan? Hmmm, pa jesam… ali ne bih u detalje – rekao je uz široki osmijeh.
Ivan i Josipa roditelji su devetogodišnjem Leonardu, osmogodišnjoj Manueli i petomjesečnom Luki.
– Djeca su mi sve. Kad sam kući s njima – srce mi je na mjestu. Biti roditelj je najljepša i najvažnija stvar na svijetu – priznao je Perišić.
U slobodno vrijeme, jedini oblik odmora koji poznaje jest onaj aktivni. Osim nogometa, veliki je ljubitelj i ostalih sportova, poput odbojke na pijesku, košarke, tenisa, padela i boćanja, a u prosincu prošle godine La Gazzetta dello sport objavila je videozapis s njegovog, vjerovali ili ne, kick-box treninga. Najdraže jelo su mi njoki i pašticada, a najmrži kućanski posao – usisavanje.
Mateo Kovačić: Govori i uči pet stranih jezika
Rođen je u austrijskom Linzu 6. svibnja 1994. godine, odakle se 2007., s obitelji (koja potječe iz bosanskohercegovačkog mjesta Zabrđe, u blizini Kotor-Varoša), nakon što su ga uočili Dinamovi skauti, preselio se u Zagreb. Uz treninge u nogometnoj akademiji hrvatskog prvaka, pohađao je privatnu gimnaziju u Amruševoj ulici te ministrirao u župnoj crkvi svetog Antuna Padovanskog u Sesvetskim selima.
Upravo tamo, na susretima mladih, upoznao je i svoju današnju suprugu Izabel, koja je pjevala u župnom zboru “Lilium”. Zajedno su išli na hodočašća, a ona ga je pratila na svim utakmicama. Vjenčali su se 2017., a tri godine kasnije na svijet je došao i njihov sin Ivan, kojem je kum na krštenju bio Mateov prijatelj, reprezentativni kolega i nogometni idol – Luka Modrić.
Na svom nogometnom putu od LASKA, preko Dinama, do Intera, Real Madrida i Chelseaja, Kovačić je postao pravi poliglot. UEFA je, naime, u listopadu prošle godine objavila informaciju kako 28-godišnji veznjak govori čak pet jezika; hrvatski, engleski, njemački, španjolski i talijanski. Osim na travnjaku, čini se da se Kovačić dobro snalazi i na filmskom setu, jer se, zajedno s Dejanom Lovrenom, pojavljuje u ulozi mađarskih nogometaša u povijesno-sportskoj drami “Utakmica”, redatelja Jakova Sedlara.
Kad ne trenira, ne igra, ne uči strane jezike i ne glumi, hrvatskom reprezentativcu nije strano dati si oduška uz zvukove istočnjačkog melosa, a nešto o tome otkrio je i crnogorski turbo-folk pjevač Boban Rajović u razgovoru za srpski Informer 2016. godine.
– Najdraža napojnica mi je ona Matea Kovačića. On mi je dao 18.500 eura. Kad bi bilo više takvih noći, tko zna bih li se vratio u diskoteku. Napojnica je bila toliko slatka jer nitko u dvorani nije primijetio da mi daje novac jer bi samo smotao onu ljubičastu novčanicu i stavio mi je u džep – otkrio je tada Rajović.
Borna Sosa: Upisao menadžment
Iako već četiri godine igra u Njemačkoj, gotovo do kraja usavršio je – turski jezik. Nogometaš Stuttgarta više je puta otkrio da je turski naučio preko tamošnjih serija, a kao najdražu od njih često je isticao seriju “Ezel”. Borna je tijekom školovanja bio osobito nadaren za matematiku i fiziku, a posebnu ljubav razvio je prema potonjem školskom predmetu. Zanimljiv je način je na koji je pisao testove iz tih predmeta: da bi se mogao bolje koncentrirati, pisao je stojeći od početka do kraja. Nadalje, ispite iz matematike pisao je lijevom rukom, a sve ostale predmete desnom. Fiziku je htio i studirati, međutim, upisao je komunikacijski menadžment, ali ni on nije uspio uskladiti nogometne i fakultetske obaveze, tako da će se nakon karijere možda ponovno primiti knjigu u ruke.
Još jedna neobična činjenica je ta da ima nesvakidašnji talent brojenja slova u rečenici. Kažete li mu neku rečenicu, nećete čekati dugo na odgovor koliko točno u toj rečenici ima slova, a otkrio je da taj talent ima i njegov otac. Nedavno je otkrio da je i u Hercegovini proveo dio djetinjstva te da je to mjesto na koje se uvijek voli vratiti.
U Stuttgartu je sponzor jedne slonice u zoološkom vrtu koju nekada i posjeti, a nakon velikih požara u Australiji prije nekoliko godina, “posvojio” je jednu koalu koja se zove “Jimmy”, odnosno donirao novac za nju. Na tijelu ima puno tetovaža, a na ruci ima tetovirana lica triju glumaca: Leonarda Di Caprija, Heath Ledgera i Johnnyja Deppa, a kao najdražeg glumca izdvojio je trećega. Jednu tetovažu posvetio je i rodnom Zagrebu uz koji je također posebno vezan.
Dominik Livaković: Nakon karijere nastavlja studij
Rođeni Zadranin ima zagrebačku adresu već deset godina. Stiže iz obrazovane obitelji, djed mu je bio liječnik, baka profesorica engleskog, a njegov otac Zdravko inženjer građevine i bivši državni tajnik za infrastrukturu u Ministarstvu prometa. Dominik je u Zadru završio gimnaziju, a potom upisao diplomaciju i međunarodne odnose, međutim, teško je uskladiti fakultetske obaveze i profesionalni nogomet, tako da je studij morao prekinuti, ali rekao je da ima želju baviti se time nakon karijere.
U rodnom Zadru, u kojemu provodi gotovo sve slobodno vrijeme, prošle je godine preuzeo bar u centru grada. Prošloga se ljeta, također u Zadru, vjenčao s dugogodišnjom djevojkom Helenom Matić, koja se dugih 20 godina bavila klizanjem, a prije dvije godine završila je Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu. Oboje na društvenim mrežama vole dijeliti fotografije psa Cruza koji je križanac haskija i pomeranskog špica (takozvani “pomski”), a mladi mu par posvećuje puno vremena. Dominik i Helena vrijeme lockdowna proveli su u Zadru, gdje su pomagali njegovoj baki u uređenju vrta, kao i brizi oko životinja.
Jedan dio djetinjstva proveo je s bivšim reprezentativcem Šimom Vrsaljkom. Livaković je u intervjuu za Jutarnji list prije dvije godine otkrio da se s Vrsaljkom družio jer su njihove zgrade imale zajedničko igralište na kojem se počela rađati njihova ljubav prema nogometnoj lopti, iako je Livaković u djetinjstvu trenirao i košarku. Jednom prilikom izjavio je da se prije utakmice voli pomoliti pokojnim djedovima za snagu.
Bruno Petković: Želja mu je bila baviti se glumom
Otac Jakov također je bio nogometaš, a danas živi u zagrebačkoj Dubravi, u blizini sina koji ima radno mjesto na Maksimiru u dresu Dinama. Rodni Metković, u kojem je počeo igrati nogomet na ulici ispred kuće, prvi put je napustio s 12 godina kad je stigao u Dinamo, a s 18 godina otišao je u Italiju, u kojoj je potom proveo šest godina karijere. Nakon dolaska u Dinamo, cimer mu je bio Šime Vrsaljko s kojim je ostao u dobrim odnosima.
U osnovnoj školi bio je izvrstan matematičar, a u 5. razredu na regionalnom natjecanju iz matematike u Dalmaciji bio je četvrti u konačnom poretku. Prije toga bio je najbolji u svojoj školi, gradu i županiji. Posljednja dva razreda osnovne škole završio je u Zagrebu, potom upisao Treću ekonomsku školu, međutim, zbog odlaska u Italiju morao je prekinuti školovanje. Izrazio je želju da nakon karijere završi i fakultet, jer bi htio raditi i možda nešto drugo osim nogometa.
Slobodno vrijeme voli provoditi uz videoigrice, a jednom je prigodom izjavio da bi volio biti glumac da nije nogometaš. Inozemna karijera pomogla mu je da nauči dva jezika, osim što je naučio talijanski jer je igrao u sedam različitih talijanskih klubova, sa suigračima iz Argentine uspio je “pohvatati” španjolski. Prošle je godine dobio sina Adriana s manekenkom Ivom Šarić koju je upoznao kad ga je došla intervjuirati u klub za jednu televizijsku emisiju prije tri godine, a nedugo zatim ušli su u ljubavnu vezu. Zaručili su se u listopadu prošle godine, međutim, nije poznato jesu li u međuvremenu uplovili u bračnu luku.
