Na parlamentarnim izborima 2024. godine imat ćemo 3,319.427 birača. Do tog broja došao je dr. Nenad Pokos, demograf i geograf s Instituta “Ivo Pilar”, na temelju Popisa stanovništva iz 2021. godine.
Polazeći od te brojke i modela s deset izbornih jedinica, u kojima se bira po 14 zastupnika, kakav je u Hrvatskoj uvriježen, predložio je korekciju granica izbornih jedinica, kako bismo u svakoj imali podjednak broj birača, što je uvjet da idući izbori ne budu proglašeni neustavnima.
Zbog velike depopulacije pojedinih krajeva Hrvatske u posljednjih sedam izbornih ciklusa, imali smo odstupanja u broju birača između pojedinih izbornih jedinica preko zakonom dopuštenih pet posto u odnosu na prosjek. Odstupanja su sve veća i znatno premašuju deset posto. Ustavni sud je 2010. godine upozorio Sabor da treba korigirati Zakon o izbornim jedinicama, a predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović kaže da će idući izbori, budu li provedeni prema postojećem modelu, biti neustavni.
Minimalna odstupanja
Prema Pokosovu prijedlogu, najveće odstupanje u broju birača između izbornih jedinica iznosilo bi 1,7 posto.
Za potrebe svojeg prijedloga, u obzir je uzeo broj stanovnika od dobne skupine 15-19 godina naviše, jer će ona (uključujući većinu petnaestogodišnjaka iz Popisa 2021.) biti punoljetna do parlamentarnih izbora u ljeto 2024.
Napomenuo je pritom kako je nepoznat broj umrlih prema dobi u teritorijalnim jedinicama gdje su te osobe popisane 2021., kao i broj doseljenih i odseljenih stanovnika prema dobi, pa je jedino moguće rješenje za određivanje broja birača pojedinih izbornih jedinica bio broj stanovnika u dobi od 15 godina i više.
Tako je došao do broja birača od 3,319.427, što govori da bi prosjek po izbornoj jedinici iznosio 331.943 birača.
U Pokosovom prijedlogu novih granica izbornih jedinica najviše birača imala bi VII. izborna jedinica, s njih 334.705, a najmanje VI. izborna jedinica, u kojoj je 2021. popisano 329.052 stanovnika u dobi od 15 godina i više. Razlika u broju birača između te dvije tako skrojene izborne jedinice iznosi samo 1,7 posto, pri čemu Pokos napominje kako je “svima poznato da je u postojećim izbornim jedinicama, koje su određene davne 1999. godine, ta razlika iznosila znatno više od deset posto”.
Budući da nijedan izborni model nije politički neutralan, izvjesno je da bi u okvirima Pokosova prijedloga netko prošao bolje, a netko lošije, no on ističe kako nije razmatrao o tome bi li njegov prijedlog eventualno išao na ruku nekoj od političkih stranaka, nego se fokusirao na moguće postavljanje granica unutar zadanih okvira definiranih brojem izbornih jedinica i jednakim brojem zastupnika koji se u njima biraju.
Želi li urediti pravila tako da na idućim izborima podjednaki broj birača bira svakog zastupnika, HDZ će morati posegnuti za jednim od najmanje pet mogućih rješenja. Prekrajanje izbornih jedinica, čime se pozabavio Pokos, jedno je od njih.
Oporba ima svoju opciju
Moguće je zadržavanje postojećih izbornih jedinica, ali uz korekciju broja zastupnika koji se u njima biraju. O tome se počelo razgovarati u HDZ-u, ali se osječko-baranjski župan Ivan Anušić tome žestoko usprotivio, jer ne želi da Slavonija (odnosno IV. i V. izborna jedinica) koja je izgubila puno stanovnika, bira tri zastupnika manje nego sada.
Gong već dulje predlaže podjelu u šest izbornih jedinica, a tu opciju zagovaraju u SDP-u i Možemo!. No, teško da bi bila prihvatljiva HDZ-u, jer bi značila uvod u teritorijalni preustroj zemlje i ukidanje postojećih županija, što vladajući ne žele.
Kao opcije spominju se pretvaranje Hrvatske u jednu izbornu jedinicu, ili uvođenje 20 izbornih jedinica koje bi slijedile granice županija, unutar kojih bi se birao različiti broj zastupnika. Kako bi ta dva modela znatno “oštetila” dio političkih stranaka, oko njih se ne bi mogao postići širi politički konsenzus.
Kada bi se prihvatio Pokosov prijedlog, Anušić i ostali slavonski političari koji ne žele regrutirati manji broj zastupnika u Sabor, djelomično bi mogli biti zadovoljni jer bi i dalje birali 14 zastupnika, ali bi u njihovom izboru sudjelovala i područja koja tradicionalno nisu toliko sklona HDZ-u kao Slavonija.
– Budući da je teritorij Hrvatske najneobičnijeg oblika na svijetu, s veoma nejednolikom gustoćom naseljenosti, teško je odrediti izborne jedinice jednake prema broju stanovnika i podjednakom površinom. S druge strane, oblik hrvatskog teritorija ne dopušta previše kombiniranja, jer ako se, primjerice, krene u određivanje X. izborne jedinice prema broju stanovnika od jugoistoka (Dubrovačko-neretvanske županije), ne može se ići nigdje osim prema sjeverozapadu, odnosno Splitsko-dalmatinskoj županiji – kaže Pokos, dodajući da se tako broj od 330-ak tisuća stanovnika doseže u razini Splita, Omiša i Imotske krajine, a ostali prostor Splitsko-dalmatinske županije mora ući u IX. izbornu jedinicu.
– Slično se moralo primijeniti i kod VIII. izborne jedinice, jer se Istarskoj županiji mogao pribrojiti jedino susjedni teritorij na zapadu, koji pripada Primorsko-goranskoj županiji, a to su opatijski kraj, otoci Cres i Lošinj te Grad Rijeka, uz njezin uži prsten (Matulji, Klana, Jelenje, Čavle, Kastav, Viškovo i Kostrena) – kaže dalje, pojašnjavajući da, kada je dosegao broj od 330-ak tisuća stanovnika, ostali dio Primorsko-goranske županije morao je ući u VII. izbornu jedinicu.
Pokos bi Grad Zagreb podijelio u tri, umjesto sadašnje četiri izborne jedinice, i ne bi ga cijepao prema mjesnim odborima kao u Zakonu iz 1999., već samo prema gradskim četvrtima.
Nove granice izbornih jedinica prema Popisu:
1) Centar Zagreba više ne bi bio cjelovit ni u 1. izbornoj jedinici
Ova bi izborna jedinica obuhvaćala zapadni i jugozapadni dio Grada Zagreba (gradske četvrti Podsused-Vrapče, Stenjevec, Trešnjevka – sjever, Trešnjevka – jug, Novi Zagreb – zapad i Brezovica) te zapadni i jugozapadni dio Zagrebačke županije (Brdovec, Samobor, Sveta Nedelja, Stupnik, Jastrebarsko, Žumberak, Krašić, Klinča Sela, Pisarovina i Pokupsko).
Sada obuhvaća sjeverozapadni dio Zagrebačke županije te dio centra i zapada Grada Zagreba. Imala bi 330.506 birača.
2) Obuhvatila bi i južni i istočni dio Varaždinske županije
Obuhvatila bi istočni i sjeveroistočni dio Zagreba (Donja i Gornja Dubrava, Sesvete); istočni i sjeveroistočni dio Zagrebačke županije (Dugo Selo, Ivanić Grad, Sveti Ivan Zelina…); južni i istočni dio Varaždinske županije (Novi Marof, Varaždinske Toplice, Ludbreg…); zapadni i središnji dio Bjelovarsko-bilogorske (Bjelovar, Čazma…); jugozapadni dio Koprivničko-križevačke županije (Križevci, Sveti Ivan Žabno…). Sada obuhvaća istočni dio Zagrebačke, Koprivničko-križevačku, Bjelovarsko-bilogorsku županiju i istočni dio Zagreba.
3) Najmanje promjena za glasače na sjeveru Hrvatske
Sadržavat će sjeverozapadni dio Zagrebačke županije (Zaprešić, Bistra, Jakovlje, Pušća, Mala Gorica, Dubravica i Luka); čitava Krapinsko-zagorska županija; zapadni i središnji dio Varaždinske županije (Bednja, Lepoglava, Ivanec, Klenovnik, Donja Voća, Vinica, Cestica, Petrijanec, Maruševec, Sračinec, Vidovec, Varaždin, Beretinec, Sveti Ilija, Trnovec, Gornji Kneginec i Jalžabet); čitava Međimurska županija.
Oko nje bi bilo najmanje promjena jer sada obuhvaća Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku i Međimursku županiju.
4) U osječku jedinicu ušao bi i dobar dio Koprivničke županije
Obuhvaćala bi Osječko-baranjsku županija, osim krajnjeg jugozapadnog dijela (Našice, Feričanci i Donja Motičina); čitavu Virovitičko-podravsku i Koprivničko-križevačku županiju bez jugozapadnog dijela (Koprivnica, Rasinja, Sokolovac, Koprivnički Ivanec, Đelekovec, Legrad, Gola, Drnje, Peteranec, Novigrad Podravski, Koprivnički Bregi, Hlebine, Molve, Virje, Đurđevac, Novo Virje, Ferdinandovac, Kalinovac, Kloštar Podravski i Podravske Sesvete). Sada obuhvaća obuhvaća Virovitičko-podravsku i Osječko-baranjsku županiju.
5) Bila bi prostorno veća, i dalje bi se prostirala u smjeru zapad-istok
Južni i jugoistočni dio Bjelovarsko-bilogorske županije (Garešnica, Grubišno Polje, Končanica, Dežanovac, Daruvar, Đulovac i Sirač); čitava Požeško-slavonska županija; čitava Brodsko-posavska županija; čitava Vukovarsko-srijemska županija; jugozapadni dio Osječko-baranjske županije (Našice, Feričanci i Donja Motičina) obuhvaćala bi ova izborna jedinica.
Sada obuhvaća tri županije: Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i Vukovarsko-srijemsku županiju. Prema Pokosovu prijedlogu, i dalje bi se, kao i IV., prostirala u smjeru zapad – istok.
6) Obuhvaćala bi središte Zagreba i Veliku Goricu s okolicom
Obuhvaćala bi sjeverni, središnji i jugoistočni dio Grada Zagreba (gradske četvrti Podsljeme, Črnomerec, Gornji grad – Medveščak, Donji grad, Maksimir, Trnje, Peščenica – Žitnjak, Novi Zagreb – istok); jugoistočni dio Zagrebačke županije (Velika Gorica, Kravarsko, Orle i Rugvica).
Sada obuhvaća jugoistočni dio Zagrebačke županije, cijelu Sisačko-moslavačku županiju i jugoistočni dio Grada Zagreba. Prema Pokosovu prijedlogu, u njoj više ne bi bila Sisačko-moslavačka županija, ali bi ostali približno isti dijelovi Zagreba.
7) Doživjela bi najveće promjene, u njoj više ne bi bilo dijelova Zagreba
Čitava Karlovačka; Sisačko-moslavačka i čitava Ličko-senjska županija; sjeverni i sjeverozapadni dio Zadarske (Gračac, Pag, Kolan, Povljana, Starigrad i Vir); sjeveroistočni i istočni dio Primorsko-goranske županije (Čabar, Delnice, Lokve, Fužine, Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad, Vrbovsko, Brod Moravice, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Novi Vinodolski, Omišalj, Vrbnik, Krk, Punat, Baška, Rab…). Doživjela bi najveće promjene i teritorijalno bi bila najveća. U njoj više ne bi bili dijelovi Zagreba i Zagrebačke županije.
8) Istra i Rijeka i dalje bi se nalazile u istoj izbornoj jedinici
Čitava Istarska županija; zapadni dio Primorsko-goranske županije (Mošćenička Draga, Lovran, Opatija, Matulji, Kastav, Rijeka, Viškovo, Klana, Jelenje, Čavle, Kostrena, Cres, Mali Lošinj).
Tu ne bi bilo puno promjena jer i sada obuhvaća cijelu Istarsku županiju i zapadni dio Primorsko-goranske županije, i to gradove i općine Baška, Cres, Crikvenica, Dobrinj, Kostrena, Kraljevica, Krk, Lovran, Mali Lošinj, Malinska – Dubašnica, Matulji, Mošćenička Draga, Omišalj, Opatija, Punat, Rab, Rijeka, Vrbnik.
9) Teritorijalno se najviše smanjila, u njoj više nema Ličke županije
Teritorijalno bi se značajno smanjila, a činile bi ju Zadarska županija bez sjevernog i sjeverozapadnog dijela (Privlaka, Nin, Vrsi, Ražanac, Posedarje, Jasenice, Obrovac, Novigrad, Zadar, Zemunik Donji, Škabrnja, Bibinje, Sukošan, Benkovac, Sveti Filip i Jakov, Biograd, Pakoštane, Pašman, Tkon, Sali…); čitava Šibensko-kninska; zapadni i sjeverozapadni dio Splitsko-dalmatinske županije (Trogir, Klis, Kaštela, Solin, Vrlika, Sinj, Trilj, Dugopolje, Šolta…). Sada obuhvaća Ličku, Zadarsku, Šibensku i sjeverni dio Splitske županije.
10) Činio bi ju južni i jugoistočni dio Splitske te Dubrovačka županija
Činili bi ju, prema ovom prijedlogu, središnji, južni i jugoistočni dio Splitsko-dalmatinske županije (Split, Podstrana, Dugi Rat, Omiš, Cista Provo, Lovreć, Šestanovac, Zadvarje, Lokvičići, Zagvozd, Podbablje, Proložac, Imotski, Zmijavci, Runovići, Vrgorac, Brela, Baška Voda, Makarska, Tučepi, Podgora, Gradac, Supetar, Sutivan, Milna, Postira, Pučišća, Selca, Nerežišća, Bol, Vis, Komiža, Hvar, Stari Grad, Jelsa, Sućuraj); čitava Dubrovačko-neretvanska županija.
Sada obuhvaća južni dio Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvansku županiju.