Većini muškaraca od srednje dobi nadalje kad se spomene hodanje po trgovačkim centrima naglo dođe želja za cardiopirinom ili nečim sličnim za smanjenje tlaka. Sati utrošeni u bauljanje za ženom ili bespomoćno samostalno snalaženje po dućanima muškarcima dokazuju Enistenovu teoriju relativnosti i diletaciju vremena.
Isto je tako ženama u trgovinama alatom, tehnikom, dućanima s moto opremom i sličnim, ali nekad se jednostavno kad spadneš da moraš po traperice jer su ostao na jednom poštenima kreneš u shopping.
Logičan izbor nama koji smo iz Zaprešića je West gate, no taj nekad veleban centar, najveći, najbolji, najavljivan toliko da su i ovisnici o Grazu ostavili putovnicu neprodužene na dnu ladice jer više nikad neće nitko ući ni u jedan drugi dućan, dolaskom na glavni ulaz 1 pojavljuje se prvi upitnik iznad glave.
Staneš pred ona kružna vrata, ništa. Napraviš korak nazad i dalje ništa, onda vidiš strelicu koja pokazuje na mala vrata sa strane na koja su prije ulazile radnice koje je dovozio bus kojeg već davno nema, velika vrata ne rade, i zna hoće li ikad više, znači ulažiš ko u kvartovski dučkas.
Kad uđeš prvi dojam je da ustvari nisi siguran jesi li ušao, jer misliš da si još uvijek vani jer očekuješ gomilu ljudi, graju djece, šarenilo izloga, međutim nema ničega, čak su i gitre na trafici spuštene, razmišljaš da nije neki praznik, možda ne rade, doslovno se osjećaš uljezom jer si poremetio mir kao kad dođeš u neku crkvicu u Dalmaciji iza ručka i nigdje nikog.
OK, sjetiš se da imaš misiju, računaš desetine dućana, mora negdje bit nešto i za tebe, makar ti djeca i ostali govore da u Gateu već odavno nema ničega i da je otišla ova ili ona marka za koju ionako ne znaš, pa ti je svejedno, ideš do onog pokazivača di je koji dućan, al ne radi ni i on, možda zbog kvara, ali vjerovatnije jer više nema što ni pokazivati.
Ništa idem ravno pa ću naići na nešto, pa ne kupujem raketu, da skrstim, nakon dvadesetak minuta sam na početnoj točci. Bez hlača. Em u prizemlju više od pola izloga ima razne verzija obavijesti preselili smo tu i tu, neki su stavili velike slike da sakriju da iza njih zjape stotine praznih kvadrata, a neki su samo jedno jutro skužili da ovo više nema smisla, a u onih par dućana s odjećom nema ništa za muškarce.
Kako sam temeljita djevica penjem se na kat, sad znam zašto su muške stvari na drugom katu, jer se treba popeti, a pokretne stepenice za gore ne rade, druge za dolje rade. Ako je prizemlje izgledalo prazno, kat je tek poseban doživljaj, u jednom trenutku čovjeku padne glupa ideja napamet, koliko bih krugova mogao gol napraviti da nikog ne sretnem, jer jednostavno nikog nema, osim prodavača u dubini dućana skutene iza pulta na koji nitko danima nije došao. Istine radi gore ima nekoliko dućana za koje nisam baš shvatio što točno prodaju, al u jednom sam vidio sam Budu od metra visine i vrtni set za mrave ili nešto te veličine, uglavnom ima ih par s odjećom, ali najobičnije traperice 32/32 bez rezanaca, štrikanih Ružica, printeva, nekih prišivaka i intervencija na materijalu nisam našao.
Šoping nije uspio ali sam skužio da je dolazak u West gate jedno duhovno iskustvo gdje je čovjek sam sa svojim mislima, hodaš, nitko ne ne ometa, ne nudi ništa, ne nailaziš na ništa, jedini koga sam u tom gornjem krugu je zaštitaru ranim sedamdesetima koji valjda čuva umjetničku galeriju u kojom nema ničega i onda služiš da je mlađarija ipak u pravu kad veli da u West gateu odavno nema ničega.
Loše poslovne odluke, management, pozicija, nedostatak kina, neki kažu da takvi veliki projekti ustvari služe za pranje ko zna čega, a tu je puno kvadrata pa se valjda bilo i puno tog zmazanog za oprost, ko će znati, jedinu nadu daje Božićno drvo.
U medijima periodično izlaze najave da će biti ovo ili ono, u početku se prostor iznajmljivao po kvadratu, sad izgleda na hektare koje nitko neće, mislim da sam pronašao dobru stranu, umjesto standardnog hodanja oko Bagera, tako da bi se mogao transformirati u ŠRC, može se trčati, boćat, gurat ona klizeća vaza s metlama, mnoštvo sportova se može upražnjavaju, a dvorana uvijek fali, a West gate je po ovim vrućinama odlična alternativa klima još donekle radi, radi i samo jedan umivaonik u zahodu, nema baterija, a i sam WC kao da šalje poruku, gledajući pisoare pada čovjeku napamet početak Beethovenove Pete. Ta Da Da Da, za one koji ne znaju note, zadnji pisoar je onaj zadnji niže odsviran Da.
Jesam li rekao da sam parking našao pred ulazom točnije pred tim malim vratima nekad velebnog zdanja. Ništa, sutra ipak moram Arenu ili neki kojem još ne znam ime.
Objava West gate mogao bi postati ŠRC! pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.