Zavičajno ekološko društvo Zaprešić ne postoji više od četiri godine. Rad i ostavština Štefanije Krčelić i ostalih, unatoč tomu, itekako i danas pobuđuju veliko zanimanje te ljubav prema domaćim kajkavskim pjesmama.
“Ovu večer dosta smo brzo organizirali, i to je bilo na inicijativu naše članice Izvršnog odbora. U svom programu Zavičajno ekološko društvo Zaprešić imalo je nekoć organizaciju kajkavske večeri. Gospođa Štefanija sad je dala inicijativu da bismo to mi, ako želimo, mogli organizirati. Dapače, prihvatili smo objeručke, ipak smo mi ovdje kajkavci”, rekla je predsjednica Udruge umirovljenika Šibice.
Društveni dom u Šibicama bio je potpuno ispunjen umirovljenicima, pjesnicima zaprešićkoga kraja i članovima Kulturno-umjetničkog društva Mihovil Krušlin. “Opet sam okupila naše prekrasne dame i gospodu na kajkavskoj večeri o domaćoj riči, ili reči po zaprešćajnski. Ja sam Ladučanka, svi znaju. Ladučki govorim još denes, ali 54 lita živim u Zaprešiću, i volim svoj grad. Toliko sam ljubavi dala za našu baštinu, tradiciju i običaje. Rekla sam Miri da ovo organiziramo, dok ja mogu, da opet ostavimo zalog našoj deci. Ovo večeras dokaz je da su ljudi toga željni”, zaključila je Krčelić.
Kajkavska večer pokazala je da se kaj treba čuvati i njegovati.
Objava Zavičajno ekološko društvo ne postoji, ali ljubav prema kaju živi pojavila se prvi puta na TV ZAPAD.